RFE 11. VI. PROTEKTORAT I ZA MAKEDONIJU

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 11. VI. 2001. Priština: protektorat i za Makedoniju!? Prilog Shkelzena Maliqia. Druga obljetnica ulaska NATO-vih snaga na Kosovo obilježava se u relativno mirnim okolnostima. Razumije se, na Kosovu još uvijek ima tenzija i neriješenih problema, ali opća atmosfera je ipak drugačija od prošlu godine kada je na Kosovu još uvijek bila relativno visoka razina nasilja. U Vijeću sigurnosti UN-a i u međunarodnim središtima moći kosovsko je pitanje je prošle godine držano vrućim, uz primjetna neslaganja oko pravca u kojem se treba razvijati misija međunarodnog protektorata. Na drugu obljetnicu ulaska NATO-vih snaga u središtu UN-a dvojbe i zabrinutosti oko Kosova nisu primjetne. Mandat UNMIK-a bit će produžen automatski, bez opstrukcija i protivljenja već zacrtanom smjeru koji vodi održavanju općih izbora na jesen i stvaranju demokratskih institucija na Kosovu. Viša razina stabilnosti i sigurnosti na Kosovu može se ilustrirati i činjenicom da ono danas posjeduje kapacitete za prihvat i smještaj relativno velikog broja izbjeglica iz Preševske doline i posebice iz Makedonije gdje se pomakao epicentar regionalne krize. Oružani sukobi u Makedoniji koji se vode većinom u planinskim predjelima duž kosovske granice svakako da imaju političke i ekonomske implikacije na Kosovo, ali one ipak nisu zabrinjavajućih razmjera. Prisutnost NATO snaga na Kosovu i nekim drugim kriznim žarištima onemogućava eskalaciju novih sukoba u regiji. Ipak u Makedoniji se već tri mjeseca zbivaju sukobi niskog intenziteta između makedonskih vojnih i policijskih snaga i albanskih pobunjeničkih postrojba. Sukobi su dostigli kritičnu točku pred proglašenje ratnog stanja. Nastojanja da se postigne politički sporazum koji bi omogućio prekid sukoba i demobilizaciju pobunjeničkih jedinica, i to po ugledu na model koji je uspješno primijenjen u Preševskoj dolini, do danas nisu urodili plodom. Razlozi neuspjeha vjerojatno se kriju u činjenici da su problemi u Makedoniji ipak veći i složeniji od onih u Preševskoj dolini. Za vrijeme sukoba u južnoj Srbiji posredovanje međunarodnog čimbenika i NATO skupina bilo je neposredno i prihvaćeno od obiju sukobljenih strana, dok je u slučaju Makedonije ovo posredovanje ograničeno samo na diplomatske kanale. Vlada u Skopju insistira na doktrini vojne pobjede nad pobunjenicima, kao preduvjetu početka političkih pregovora s legalnim predstavnicima Albanaca. Ovo inzistiranje na vojnoj pobjedi do sada nije dalo rezultata, a ima mnogo razloga koji ukazuju da je ona pogrešna i ne vodi okončanju sukoba. Naprotiv, doktrina pobjede nad pobunjenicima provocira nastavak i proširenje rata. Dominacija militantnih doktrina u Makedoniji koje produbljuju krizu nameće ozbiljno preispitivanje međunarodne politike. Drži se da diplomatske akcije nisu dovoljne i da one trebaju biti popraćene intervencijom NATO-vih snaga u Makedoniji. I na Kosovu, kao i u Preševskoj dolini, samo NATO-ve snage trupe mogu osigurati fer uvjete i garancije za prekid konflikta i povlačenje i demobilizaciju pobunjenika, što bi onda stvorilo ambijent za traženje političkih rješenja i napredak demokratskih procesa kao preduvjeta za aktiviranje razvojnih potencijala, ne samo Makedonije, već i čitave regije. Regija je umorna od sukoba, razaranja i serije kriza, i sada je posljednji trenutak za intervenciju kako bi se katastrofalni trendovi zaustavili za dobrobit same Makedonije, kao i regije. Kosovo nakon intervencije, iako još uvijek ima otvorenih problema, ipak predstavlja primjer brze rekonstrukcije i instaliranja mehanizama sigurnosti koji otvaraju perspektive normalanom razvitku društva i demokratskih institucija. Prisutnost međunarodnih vojnih snaga postalo je nužni uvjet sigurnosti i razvitku regije. Makedonija koja ne može sama riješiti svoje unutrašnje probleme, kao što je to bio slučaj i s drugim državama u regiji, ne može biti izuzetak, pa se tako može zaključiti da je i ona postala zrela za intervenciju i uspostavljanje neke vrste blažeg protektorata. (RFE)