WT 8. VI. TKO ZAPRAVO HOĆE CJELOVITU MAKEDONIJU?

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 8. VI. 2001. Ograničeni izbor rješenja za Makedonska previranja "Nakon deset godina borbi na tlu i u zraku na drugim dijelovima Balkana, bivša jugoslavenska republika Makedonija sada se nalazi na rubu etničkoga civilnog rata. Ako je skorija prošlost ikakav pokazatelj, možemo biti prilično sigurni u to da će NATO još jednom biti upleten. U slučaju Bosne i Kosova, vojnici NATO-a dovedeni su kako bi ophodili granicama koje su dijelile dvije zaraćene strane, a izgleda da će zapadni vojnici u oba područja ostati još godinama. Osim ako zapad ne odabere sasvim drugačiji smjer, i to uskoro, Makedonija će također biti podvrgnuta etničkoj razdiobi. Do prije nekoliko mjeseci, Makedonija je bila jedina republika bivše Jugoslavije koja je objavila svoju neovisnost i izbjegla sukob. Sada je najnovije poprište 'subbalkanizacije' dok članove njene albanske manjine podupiru, naoružavaju, a i predvode borci susjedne Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), koji prijete teritorijalnom integritetu Makedonije. Albanski gerilci koji se bore pod zastavom Nacionalne oslobodilačke vojske zahtijevaju veća prava i privilegije od makedonske vlade. Njihov plan zasniva se na uspješnoj taktici OVK protiv Srbije, koju su provodili 1998. i 1999. godine, a koja obuhvaća tri točke: Prvo, uključiti se u terorističke napade protiv vlade i civila. Drugo, osmisliti napade kako bi se izazvala nasilna reakcija vlade, posebice ona usmjerena protiv albanskih sela i civila. Treće, osigurati da televizija i tisak sa zapada zabilježe krvoproliće. Željeni rezultat? Zapad, predvođen SAD-om, intervenirat će kako bi podijelio Makedoniju duž etničkih linija, kao što je to učinjeno u Bosni i na Kosovu(...). Nacionalna oslobodilačka vojska nada se da će dodatne prednosti pomoći postizavanju uspjeha. Za razliku od srbijanske vojske koja se borila protiv OVK-a, makedonska je vojska mala, slabo opremljena i slabo obučena, možda i slabo motivirana. Da bi se učinkovito suprotstavila gerilcima, makedonska vlada mora biti pripremljena prihvatiti sukob koji će zasigurno uključivati pogibije na bojištu. Nacionalna oslobodilačka vojska dobro je naoružana a podržavaju ju i borci OVK-a, koji imaju iskustvo ratovanja i koji su možda motiviraniji razdijeliti Makedoniju nego što su njihovi protivnici, slavenski Makedonci, motivirani održati ju na okupu. Nacionalna oslobodilačka vojska sa stoji se od jedne etničke skupine- Albanaca. Makedonska vojska, koju uglavnom sačinjavaju slavenski Makedonci, u svojim redovima ima i albansku manjinu, koja se ne može koristiti u vladinoj kampanji protiv gerilaca. Nacionalna oslobodilačka vojska kontrolira i odlučuje kada i gdje će doći do borbi i to kojim intenzitetom. Očekivana strategija Nacionalne oslobodilačke vojske tako će se sastojati od neprekidnih napada na vladine vojnike, možda i civile, sve dok cijena u krvi ne postane previsoka za slavenske Makedonce, ili za NATO. U toj fazi, doći će do poziva na primirje koje će, po sada već balkanskoj tradiciji, biti osigurano prisustvom vojnika NATO-a koji će učvrstiti podjelu zemlje duž etničkih crta. Može li Zapad učiniti bilo što kako bi izbjegao realizaciju ovog scenarija? Moguće je, no opcije su ograničene. Zračni napad ne bi bio od velike pomoći. Za razliku od Bosne ili Kosova, neprijatelj nije službena vojska s očitim ciljevima koje možemo bombardirati. Neprijatelji su nekoliko stotina ili tisuća gerilaca. Zapad nije spreman učiniti u Makedoniji ni ono što ne bi ni u Bosni ili na Kosovu: poslati svoje vojnike na teren da se bore. To bi značilo žrtve unutar vlastitih snaga, što savez nije voljan prihvatiti. Ako se pobunjenike želi zaustaviti, vlada u Skopju taj će posao morati obaviti sama, preuzimajući inicijativu, aktivno se uključujući u borbu protiv gerilaca, izbacujući ih s makedonskog teritorija i zatvarajući sjevernu makedonsku granicu koja se nalazi u blizini glavne gerilske baze na Kosovu. U stanju u kakvom je sada, Makedonija ovo nije u stanju ostvariti. Zato je jedino rješenje za NATO da hitro i temeljito opremi, obuči i naoruža makedonsku vojsku. Savez mora djelovati sada kako bi spasio situaciju slanjem vršitelja obuke specijalaca NATO-a, logističara i stručnjaka za dojavu. Makedonske snage moraju biti obučene za provođenje misija na nezahvalnim terenima i za usklađivanje paljbe iz ručnog oružja i iz helikoptera s operacijama pješadije, protiv gerilaca, na način koji izbjegava civilne žrtve i oštećenja imovine. Osim toga, Makedonci moraju naučiti učinkovito okupljati i tumačiti dojavne informacije i upravljati logističkim sistemom koji bi bio prikladan za podržavanje vojnika na terenu. Dobro organizirana i odlučna NATO-ova misija obuke biti će najjasnija poruka koju savez može odaslati kako bi istaknuo kako nasilne pobune na Balkanu više neće biti tolerirane. (...) Ako će angažiranost NATO-a u svezi makedonskog teritorijalnog integriteta biti slaba, takav će biti i rezultat. Ako angažiranost bude odlučna, koristi će biti mnogostruke. Naravno, zapad bi trebao nastaviti poticati političke pregovore koji se sada provode u Makedoniji kako bi pomogli okončavanje borbi. Jačanje borbene sposobnosti vlade u Skopju neće odmoći tim pregovorima. Zaista, vlade Balkana prepoznat će zapadnu političku i vojnu podršku za Makedoniju kao podršku njihovom teritorijalnom integritetu. Ovo može samo potaknuti vjeru u njihovu vlastitu sposobnost da osiguraju vlastite granice protiv budućih prijetnji. OVK će shvatiti da kosovsko poglavlje mora doći do mirnog i diplomatskog zaključka, bez dodatnog nasilja u Makedoniji. SAD i njeni saveznici iz NATO-a tako će izbjeći još jednu mirotvornu misiju na Balkanu.(...) Balkanski ratovi proteklog desetljeća traju predugo. Kako bi se okončala 'subbalkanizacija' bivših jugoslavenskih republika, NATO u Makedoniji mora djelovati odmah", piše Harry Dinella.