FRANCUSKA-AFP OD 30.5.01. ENGLESKA POLITIKA LABURISTIČKE STRANKE

FRANCUSKA AGENCE FRANCE PRESSE - AFP 30. V. 2001. Protuslovna vanjska politika "'Ćudoredna' na Kosovu i u Sijera Leoneu, ali bezočna prema Rusiji i Kini, pionir u europskoj obrani, ali sumnjičava u svezi sa zajedničkom valutom - vanjska politika New Laboura uglavnom je protuslovna. Kada je, nakon pobjede laburista 1997., novi tajnik Foreign Officea Robin Cook najavio 'etičnu' vanjsku politiku utemeljenu na zaštiti ljudskih prava, a ne više samo na britanskim interesima, tisak mu se zlobno podrugivao. Četiri godine kasnije, može se podičiti da je, zahvaljujući pokretačkoj ulozi Velike Britanije u posredovanju na Kosovu, pridonio padu Slobodana Miloševića, osnutku Međunarodnog kaznenog suda i uspjehu koji je doživo u Sijera Leoneu, gdje je UN pozdravio ulogu britanskih snaga. Britanska vanjska politika danas je 'kooperativnija, otvorenija prema ostatku svijeta i više usmjerena prema ljudskim pravima', ističe Chris Brown, profesor međunarodne politike na London School of Economics (LSE). No taj novi pristup nije spriječio premijera Tonyja Blaira da održava posebne odnose s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. 'Kako možemo reći da je Čečenija unutrašnje rusko pitanje, kada smo se umiješali na Kosovu?', primjećuje Julie Smith iz Royal Institute of International Relations. 'Umiješali smo se kada je to bilo lako, a suzdržali smo se kada nije bilo lako, dodaje. To nije dobro za europsku vanjsku politiku u cjelini'. 'Etična' diplomacija nije također spriječila prodaju oružja Indoneziji u doba represije u Istočnom Timoru, u rujnu 1999. i, premda je g. Cook za posjeta kineskog predsjednika Jianga Zemina u siječnju 1998. doista postavio pitanje o ljudski pravima, ono nije bilo prioritet u dijalogu s Pekingom. Peter Byrd sa sveučilišta Warwick, misli da je ta nova dimenzija 'svakako išla na ruku upletanju na Kosovu i u Sijera Leoneu, ali bi Velika Britanija ionako posredovala'. 'Nije bila dovoljno snažna, kaže, da bi sama potaknula upletanje o kojemu se inače ne bi odlučilo'. I britanska politika prema Europi bila je, kako se čini, jednako protuslovna. Kada je riječ o zajedničkoj valuti, London je dočekivao napadaje tvrdeći da će joj biti sklon tek kada se ispune uvjeti koje je prethodno utvrdilo ministarstvo gospodarstva i da treba provesti referendum. 'Vlada je mogla ići puno dalje, mogla je provesti referendum već prve godine vladavine', kaže Julie Smith. No što se tiče obrane, London je iznenadio, pokrenuvši s Parizom u Saint-Malou (Francuska) 1998. projekt o osnutku europskih snaga od šezdeset tisuća ljudi do 2003. i obvezavši se da će izdvojiti trinaest tisuća vojnika. Washington se zbog toga zabrinuo i činilo se da se osjetljiva ravnoteža između Atlantskog saveza i europske obrane poremetila u korist ove potonje. Premda je Tony Blair govorio da je 'izbor između SAD-a i Europe lažni problem', pitanje je sada otvoreno, kao i pitanje o britanskoj potpori američkom planu o proturaketnom štitu. 'Jači smo u Washingtonu ako imamo vodeću ulogu u Europi, a više utjecaja imamo u Europi ako imamo povjerenje Washingtona', rekao je također Tony Blair. I zadnje proturječje koje donosi probleme. 'Prenaglašen je američko-britanski pristup, skloni smo prebrzo ići za SAD-om', kaže Julie Smith. 'Iskren prijatelj, napominje Chris Brown, povremeno bi rekao Amerikancima da su u krivu'", piše Indalecio Alvarez.