FRANCUSKA-LE FIGARO OD 28.5.01.JOSPINOV GOVOR O EUROPI

FRANCUSKA LE FIGARO 28. V. 2001. Jospin izlazi na europsku pozornicu "Četiri desetljeća status Europe hotimično je bio nejasan: manje od federacije, više od međunarodne organizacije. 'NPO, rado je govorio Jacques Delors, neidentificiran politički objekt'. Vremena su se promijenila, nejasnoća rađa nerazumljivost i euroskepticizam. Prema riječima Michela Barniera, povjerenika za institucije, 'prednost stvaralačke maglovitosti postupno se gubi'. To je povod za raspru u koju se jutros uključio Lionel Jospin. Pokrenuo ju je Joschka Fischer, njemački ministar vanjskih poslova, prije godinu dana, 12. V. 2000., u govoru na Humboldtovu sveučilištu u Berlinu. Njegovim je stopama krenula većina prvaka koji su se također zaustavili između dviju krajnosti, 'europske' i 'međuvladine'. S jedne strane neki, poput zemalja Beneluksa, imaju povjerenja u klasičan 'institucijski trokut' utemeljitelja: Povjerenstvo, Vijeće ministara i Parlament. Drugi žele promijeniti ravnotežu, kao Gerhard Schroeder koji naglasak stavlja na prednosti parlamentarnog nadzora. No to je u Parizu izazvalo očitu nelagodu. Na drugom su kraju šahovnice pristaše suradnje usmjerene na Vijeće ministara, dakle suradnje između vlada. U prvim redovima je Velika Britanija koja od susreta na vrhu šefova država i vlada želi načiniti pokretača europske izgradnje. Međuvladin pristup, ističe Romano Prodi, predsjednik Povjerenstva, nosi sa sobom opasnost od 'neodlučnosti, ili, u najboljem slučaju, od napretka utemeljenog na najmanjem zajedničkog nazivniku'. Zauzvrat, 'euromlakonje' poput Skandinavskih zemalja i britanskog Laboura, ističu kako je pred vlastitom javnosti nemoguće zauzimati se za Europu kojom upravlja 'sva sila anonimnih dužnosnika bez domovine' koji su u Bruxellesu. Sučeljavanje u rukavicama moglo je potrajati još dugo, da nije preokreta koji najavljuje proširenje Europske unije na kandidate iz istočne Europe. Institucije koje su zamišljene za zajednicu sa šest članova, danas poprilično škripe s petnaestoricom, a sutra, s dvadeset sedmoricom prijeti im potpuna blokada. Odatle i gomila zamisli i prijedloga koja potresa europsko područje. Raspra se zaoštrila nakon susreta na vrhu u Nici, u prosincu, gdje su se petnaestorica zadovoljila dotjerivanjem vanjštine, umjesto provedbe institucijske reforme koja bi mogla pokrenuti zakočeni stroj. (...) Jean-Claude Juncker, luksemburški premijer, protivi se 'lošoj težnji da se o Europi govori kao da je Europa institucijska igra, ništa više'. Trebamo se dogovoriti kakvu Europu želimo i zašto. Pierre Moscovici ističe 'tri glavna pitanja: ujedinjena Europa, zašto? Ujedinjena Europa, do kada? Ujedinjena Europa, kako?' Odgovarajući na ta pitanja, svatko se mora pronaći između 'federalističkog ispada' i 'opreznog uzmaka prema nekoj vrsti europske minimalne uprave'. A petnaestorica moraju utvrditi zajedničko stajalište... Ne treba žuriti. Sadašnja raspra može potrajati sve do 2004., do sljedeće revizije europskih sporazuma. No ona će se odigrati u kakofoniji. 'Federacija? rugao se De Gaulle, možda, za pedeset godina'. Bilo je to 1963., što nas vodi u 2013...", piše Pierre Bocev.