AU 17.V.-APA-NEOVISNOST HRVATSKE I SLOVENIJE

AUSTRIJA AUSTRIJSKA NOVINSKA AGENCIJA - APA 17. V. 2001. Prije deset godina Slovenija i Hrvatska proglasile neovisnost "Povijest je prije deset godina krenula svojim tijekom: 25. lipnja 1991. Slovenija i Hrvatska svečano su proglasile svoju neovisnost. No odlukom da napuste Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju (SFRJ), Slovenija i Hrvatska krenule su dvama posve različitim putovima. Dok je najsjevernija i najbogatija republika bivše Jugoslavije uskoro mogla krenuti putom samostalnosti i putom prema Europi, Hrvatska je potonula u građanski rat. Proces odvajanja obiju republika od SFRJ može se odrediti najkasnije s 1990. godinom. Zasjenjena političkom, ekonomskom i socijalnom krizom 80-ih godina, slomom komunističkog sustava i krutog držanja pojedinih vlada, Komunistička partija Jugoslavije de facto se raspala 22. siječnja 1990. Slovensko i hrvatsko izaslanstvo zbog protesta protiv Srbije napustili su 14. izvanrednu partijsku sjednicu Saveza komunista Jugoslavije, koji se nikada više nije sastao. Između pojedinih vlada SFRJ bilo je doduše još pregovora i rasprava, no još se ranije činilo da su fronte jasno podijeljene. Dok su Slovenija i Hrvatska zastupale konfederaciju koja de facto više nije predviđala zajedničku državu (vlastite vojske, vlastite valute, vlastita međunarodna predstavništva itd.), srpska se strana zalagala za federativno rješenje, dakle za očuvanje jugoslavenskog državnog saveza. U travnju 1990. u Sloveniji su prvi put u poslijeratnoj Jugoslaviji održani višestranački izbori. Oporbeni savez DEMOS koji je težio neovisnosti, pobijedio je s 55 posto glasova. Nekoliko tjedana kasnije i u Hrvatskoj su održani prvi višestranački izbori. Pobjednik je bila 'Hrvatska demokratska zajednica' (HDZ) koja je željela ostvariti 'tisućljetnu želju hrvatskoga naroda' za vlastitom državom. HDZ pod vodstvom Franje Tuđmana dobio je 42 posto glasova, u hrvatskom parlamentu (Saboru) na temelju većinskog izbornog prava dobio je dvotrećinsku većinu. Bivši Titov general Tuđman izabran je za predsjednika Hrvatske. Nove su vlade obiju republika i dalje intenzivirale svoje težnje za neovisnošću. Ponajprije su se podrazumijevale kao oporba bujajućem srpskom nacionalizmu koji je pod Slobodan Miloševićem doživio najveći procvat. 2. srpnja 1990. Slovenija se napokon proglasila suverenom. Parlament u Ljubljani donio je odluku da republički zakoni imaju prednost pred saveznim i de facto na području Slovenije sve jugoslavenske zakone stavio izvan snage. 23. prosinca održan je referendum o neovisnosti na kojemu je 86 posto Slovenaca glasovalo za suverenost. Samo jedan dan ranije Hrvatska je proglasila novi ustav ('božićni ustav') kojim je Republika Hrvatska definirana kao 'nacionalna država hrvatskoga naroda'. Oko 600 tisuća Srba u Hrvatskoj više se nisu osjećali konstitutivnim narodom nego manjinom u državi u kojoj nisu željeli živjeti. Nova ih je, nacionalistička politika podsjećala i na Drugi svjetski rat kad su 'ustaše' (fašisti koji su se borili za 'veliku Hrvatsku') povezani s nacističkom Njemačkom, među ostalim počinili strahote i nad Srbima. Srpsko je stanovništvo u hrvatskoj krajini, uz potporu srpskih nacionalista u Beogradu koji su sanjali o 'velikoj Srbiji', najavilo otpor. Prvih mjeseci 1991. godine u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji još se uvijek pregovaralo o mirnom rješenju za Jugoslaviju, no fronte su bile izrazito podijeljene. U veljači 1991. Slovenija je najavila da ne želi ni jugoslavensku konfederaciju i da napokon želi krenuti putom u državnu neovisnost. Hrvatska je i dalje ostala u stanju čekanja, no pokazala se čvrsto odlučnom ići putom koji je naznačila Slovenija. U svibnju je i u Hrvatskoj održan referendum o neovisnosti na kojemu je 94 posto birača glasovalo za suverenost. Taj su referendum bojkotirali hrvatski Srbi koji su sa svoje strane nekoliko mjeseci kasnije proglasili vlastitu republiku u krajini i težili ostanku u jugoslavenskom državnom savezu. 25. lipnja Slovenija i Hrvatska napokon su formalno proglasile svoju državnu neovisnost. Beograd je izjave o neovisnosti odbio. Samo dva dana kasnije u Sloveniji je došlo do vojnih obračuna između slovenske teritorijalne obrane i Jugoslavenske narodne armije (JNA). No uskoro su se ('desetodnevni rat') Ljubljana i Beograd sporazumjeli o povlačenju JNA iz Slovenije. U Hrvatskoj je stanje bilo posve drukčije. Nacionalizmom dominantna srpska politika zahtijevala je pravo samoodređenja i za hrvatske Srbe. Idućih mjeseci na više su fronta eskalirali ratni obračuni i Hrvatska je potonula u građanski rat. Srpske milicije potpomognute s JNA preuzele su nadzor nad više područja u Hrvatskoj. Za to su se vrijeme Slovenija i Hrvatska na diplomatskoj razini borile za međunarodno priznanje. U prosincu 1991. došlo je do presudnog pokreta u procesu priznavanja koje su forsirali Njemačka i Austrija. Europska zajednica (EZ) koja je dugo odbijala težnje Slovenaca i Hrvata za neovisnošću i zalagala se za očuvanje jugoslavenskog državnog saveza, napokon se 17. prosinca suglasila sa skorim priznanjem obiju republika. Njemačka je pretekla EZ i priznala Sloveniju i Hrvatsku već 23. prosinca. Zemlje EZ-a a i Austrija slijedile su je 15. siječnja. Idućih je dana oko 50 država priznalo te dvije republike. SAD je to učinio oko tri mjeseca kasnije. 22. svibnja Slovenija i Hrvatska postale su članicama UN-a. Dok je Slovenija i dalje išla putom u smjeru Europe i politički, gospodarski i državnopravni sustav prilagođavala zapadnoeuropskim standardima, u Hrvatskoj je bjesnio građanski rat koji je donio na tisuće mrtvih, ranjenih i prognanih. Rat u Hrvatskoj svršio je tek u kolovozu 1995. kad su hrvatske postrojbe zauzele krajinu koja je bila pod okupacijom Srba i kad je izbjeglo oko 200 do 250 tisuća Srba. Različit razvitak Slovenije i Hrvatske poslije proglašenja neovisnosti 25. lipnja 1991. ostavio je posljedice i do danas. Dok Slovenija s EU-om već vodi pregovore o pristupu i pripada najužem krugu kandidata za prijam, u Hrvatskoj treba obaviti još brojne pripreme za možebitni pristup u EU. Pretpostavke za to znatno su se poboljšale poslije smrti utemeljitelja države i predsjednika Franje Tuđmana u prosincu 1999. 'Koalicija šestorke' socijaldemokratskog predsjednika vlade Ivice Račana i novi predsjednik Stipe Mesić od početka 2000. godine na izrazito su prijateljskom europskom smjeru."