SLO 14.V.-DELO-ŠIRENJE NATO-A

SLOVENIJA DELO 14. V. 2001. NATO otvara vrata "Sastanak država NATO-a na vrhu u Pragu neće pridonijeti samo tomu da savez još više produbi svijest o sebi i raščisti pitanje identiteta, nego će i potaknuti Rusiju da razmisli o svojem značaju, identitetu i odnosima s drugima... Ako postigne sve to, praški bi vrh mogao postati izvornom prijelomnicom u težnji za novim svjetskim poretkom, oslonjena na uzajamnom poštovanju ravnopravnih partnera globalne civilizacije.' Te je riječi izgovorio pisac predsjednik Vacvlav Havel krajem protekloga tjedna na konferenciji u Bratislavi, posvećenoj europskim demokratskim državama i njihovoj težnji za punim uključivanjem u europske integracije. Ako je pročitao analizu svih za tu stvar važnih pojmova, čak ni nenaklonjeni kritičar ne bi mogao reći da je stvar olako shvatio. Priznao je da je i on bio među onima koji su mislili da će raspadom Varšavskoga pakta otpasti razlog opstanka NATO-a. Prilike su ga uvjerile da ukidanje sjevernoatlantskoga saveza ne bi bilo samo nestvarno, nego i vrlo skupo, nepraktično i opasno. Proces gospodarskoga i političkoga udruživanja Europe usporedno je s mijenjanjem prirode kriza i prijetnja miru i stabilnosti, od vrha do dna promijenio i značenje NATO-a. On je nastao kao ugovorna sigurnosna organizacija određenoga kruga suverenih država. Formalno je to još uvijek, iako se broj članova povećao na 19 a praktične potrebe prisiljavaju ga na razvitak u savez koji će - oslonjen na jednake političke kriterije pripadnosti - uže povezivati američko-europski prostor, dakle ono zemljopisno područje koje je proteklih desetljeća bilo poznato kao Zapad. 'Povezivanje i praktično prepletanje NATO-a i EU-a nova je i svjetski značajna geostrategijska stvarnost', upozorio je politolog Zbigniew Brzezinski. Umjesto vidljivoga i možebitnoga strategijskog protivnika, savez sada mora pripremiti odgovore na nepredvidljive područne sukobe, iznenadne napade iz neočekivanih smjerova, na prijetnje međunarodno povezanoga kriminala pa i korupcije i pokušaje ograničavanja čovjekovog autonomnog prostora kretanja. 'Transformacija i osuvremenjivanje NATO-a nužno zahtijeva dalekosežne promjene vojne doktrine, institucija saveza i značaj oružanih snaga', naglasio je Havel i dodao da je iz niza dokumenata razvidno da je savez svjestan apsolutne novosti položaja, neizbježnosti novoga značaja i buduće uloge. Ako je tako, istodobno se s EU-om na nova područja Europe mora širiti i NATO a tu počinju praktični problemi. Namjena učlanjenja prvih triju istočnih država, bivših članica Varšavskoga pakta, bio je i doprinos njihovoj unutarnjoj stabilnosti i samosvijesti. Od novih se članica puno tražilo, jer NATO je još uvijek vojna organizacija koja doduše brani suverenost članova, ali je i sustav kolektivne sigurnosti u kojemu države moraju biti kadre braniti se same i sudjelovati u zajedničkim akcijama čak i onda kad njihovi interesi nisu neposredno ugroženi. Deset novih kandidata za pristup, među njima i Slovenija, više ili manje svjesni su tih dvojnih obveza i koristi, ali sve iznenađujuće suglasno drže da nemaju drugih jednako vrijednih strategijskih opcija. Time je vaga unutar NATO-a očito pretegnula. Iz niza izvješća i čitanja između redaka može se zaključiti da je odluka o širenju NATO-a već donijeta. Ne zna se hoće li to biti poziv samo nekim državama koje slove kao najbolje pripremljene (Slovačkoj i Sloveniji), ne zna se hoće li među njima biti jedna ili više baltičkih država, hoće li pozvati svih deset (i Hrvatsku), no putokaz 'otvorena vrata' je postavljen. Odluka o širenju vjerojatno će biti donijeta u Pragu iduće jeseni. Nije slučajno upravo Havelu pripala zadaća da diplomatskim jezikom djelomično konkretizira stvari. Izbor Praga po njegovu uvjerenju govori da NATO nove članove ne drži privjeskom. Ako za mjesto širenja odabire glavni grad s one strane željeznoga zastora, pokazuje da ima dovoljno hrabrosti za početak radikalnog preuređenja na kraju kojega će i sam biti bitno izmijenjen. Odnosno s još jedne strane: 'Ne možemo zamisliti da vrh NATO-a bude u Pragu a da nove države ne budu pozvane na priključenje. Praški je vrh izraz obveze za daljnje širenje i dokaz da načelo otvorenih vrata nije samo fraza.' Konkretnu spremnost pojedinih država - ne samo njihovih oružanih snaga nego i stupnja demokratičnosti i potpore stanovništva te njihovu spremnost da se angažiraju za sigurnost saveznika - sadašnji će članovi brižno provjeravati, a predsjednik Češke republike po iskustvima dvogodišnjeg članstva tvrdi da je država u zamjenu dobila blagotvoran osjećaj potpune ravnopravnosti, što je uvelike povećalo njezinu samosvijest", piše Mojca Drčar Murko.