RUSIJA-IZVESTIJA OD 7.5.01.MADISH-RUSIJA JE ZA ZAPAD JOŠ UVIJEK STALJINGRAD

RUSIJA IZVESTIJA 7. V. 2001. Mark Madish: Rusija i dalje igra s crnim figurama S bivšim suradnikom Vijeća za nacionalnu sigurnost i posebnim savjetnikom predsjednika Clintona za Rusiju i zemlje ZND-a Markom Madishom razgovarao je Jevgenij Baj: " - Ugledni kritičari na Capitol Hillu tvrde da je 'Clinton izgubio Rusiju'. Kada biste, kao član Clintonove momčadi, imali prigodu da sve započnete iznova, što biste promijenili? I što smatrate bezuvjetnim uspjesima prethodne uprave? = Mislim da je Clintonova ruska politika bila dobra. Mislim da je njegova uprava prihvatila pravu strategiju. Barem zato što su drugi putovi bili puno gori. Dakako, to ne znači da su sve naše odluke, osobito na području gospodarstva i financija, bile ispravne. U Rusiji još uvijek ima velik broj ljudi koji su oprezni i sumnjičavi prema politici davanja zajmova MMF-a i Svjetske banke. No ti zajmovi nisu bili 'trojanski konj' američkog imperijalizma. Amerika je vjerovala i mislim da i dalje vjeruje da je snažna i napredna Rusija u interesu kako samih ruskih građana, tako i SAD-a i Zapadne Europe. Glavni pozitivan rezultat gospodarske i financijske pomoći Rusiji jest to što je ona dobila na vremenu. To se ne smije zaboraviti. Rusija je doživjela ozbiljnu preobrazbu na putu jačanja političke kulture. Svaki američki politolog koji čita ruske novine i gleda raspre u Dumi, vjerojatno primjećuje neobičnu opreku između sadašnjeg razmišljanja i onog što se početkom 90-ih događalo u Vrhovnom vijeću. Gravitacijsko se središte Rusije pomaklo u pravcu učvršćenja stabilizacije. Još prije nekoliko godina Rusi su se panično plašili dolaska komunista na vlast. Sada vaše društvo osjeća drugačije strahove, ali su oni značajni za politički zrelije društvo. Naši neuspjesi? Dakako, mogli smo pokušati spriječiti gospodarsku krizu u Rusiji u kolovozu 1998. Mogli smo znatnije poduprijeti ruski rubalj šest mjeseci ili godinu dana prije. Mogli smo pomoći u postupnoj devalvaciji rublja, umjesto što smo umjetno podupirali njegovu neprirodno visoku vrijednost. No puno je toga ovisilo o političkoj volji ruskog vrha. Do kolovoza 98., borba za jak rubalj sličila je na bitku za Staljingrad, i gotovo da nije bilo koristi od upletanja naših stručnjaka. U svakoj strategiji ima rizika. Taj je rizik na sebe preuzela Clintonova momčad, osobito na području gospodarstva. Bush ima sasvim drugačiju strategiju. On ne želi tržište vući za sobom. On želi imati posla s Rusijom kakvu vidi pred sobom. I ne želi se izlagati riziku zbog nje. No rizik ipak postoji - Bushova momčad može postati talac svoje sumnjičavosti, nepovjerenja i nedovoljne aktivnosti. Postupno ta sumnjičavost prema Rusiji kao ravnopravnom članu međunarodne zajednice može lišiti Busha mogućnosti da drugačije gleda na stvar. To je pogibeljno za obostrane odnose. (...) - No bilo je i događaja koji nisu mogli izazvati sumnju, pa i neprijateljstvo. Primjerice, bombardiranje Jugoslavije. Možete li nam otkriti tajnu: koliko je u Clintonovu stožeru bila jednodušna odluka o početku te akcije? = U to sam doba radio u ministarstvu financija, a ono nije imalo zrakoplove koji bi počeli bacati bombe na Jugoslavene. Odluka je donesena nakon višemjesečnih napora na diplomatskom polju koji nisu imali uspjeha. Intenzivno sam se bavio gospodarskim problemima Bosne i Srbije, puno sam puta dolazio na Balkan i bit ću iskren, teško sam doživo početak zračnih napadaja. Znam da mnogi u Clintonovoj momčadi nisu bili vatreni pristaše takvog pristupa. No postoji i jedna druga stvar. Puno sam radio s jugoslavenskim čelništvom nakon Miloševićeve smjene i nisam primijetio veliko protuameričko raspoloženje u Beogradu. Tamo shvaćaju da je Milošević glavni krivac za tragediju koja se dogodila. Načinio je taoca ne samo od Kosova, već i od čitave Jugoslavije. Kada je pao Berlinski zid svima se činilo da će se od svih zemalja Istočne Europe u zapadno društvo najbrže integrirati upravo Jugoslavija, a ne Poljska ili Mađarska. Dakako, događaji u Jugoslaviji ostavili su dubok trag na rusko- američke odnose. Vrijeme će izliječiti rane, ali možda ne sve. Ipak, postupci SAD-a na Balkanu nisu bili znak Moskvi da i nju očekuje nešto slično. Misliti to, bilo je ozbiljna pogrješka nekih ruskih čelnika. Druga je pogrješka bila to što je Rusija dugo godina bila u prijateljskim odnosima s Miloševićevim režimom i nije čak ni pokušavala zamisliti kako će graditi te odnose nakon njegova odlaska. To je bilo jako neobično. Dok se čitav svijet zanimao za uspostavu veza s jugoslavenskom oporbom, Moskva je šutjela. Čini se da je sa strahom očekivala što će biti nakon Miloševića. Upotrijebit ću sljedeći izraz - Rusija je uvijek igrala i još igra politički šah s crnim figurama. Možda se Kasparov i Karpov neće složiti sa mnom. Čini mi se da igranje političkog šaha s crnim figurama nije pokušaj da se pronađe neki novi uspješan potez, već težnja da se otkloni nešto neugodno, ništa više. - Po vašem mišljenju, igra li Putin u unutrašnjoj politici s crnim figurama? Mislite li da u Rusiju uvodi autoritarni obrazac budućnosti? = Rusija je bila, i još uvijek je glavni politički 'newsmaker' u svijetu. Kako će ona na koncu uspostaviti demokraciju - glavno je pitanje za čitavo čovječanstvo na koncu prošlog i početku ovog stoljeća. Dugoročno sam oprezan optimist. Kratkoročno sam skeptik. Shvaćamo zadaće koje je proglasio Putin u svezi s izgradnjom suvremenijeg društva i optimizacijom ustroja vlade. Pitanje je kako ostvariti te zadaće. U prvoj godini vladavine Putin je Americi slao mješovite signale. Neki su izazvali uznemirenost. Pokazali su da gdjekada hirovi imaju prevagu nad odlukama suda i da subjektivna odluka može biti važnija od zakona. Zastrašivanje kritičara vlasti - ne samo u masmedijima, već i među pobornicima za zaštitu okoliša - rađa zabrinutost da se neki članovi Putinove momčadi ne osjećaju ugodno u prilikama stvarne demokracije. Oni priznaju kritiku, ali samo po svojim uvjetima i po svom tumačenju. Ako se u Rusiji uguši sloboda javne riječi, bit će to povratak na centralizirano planiranje u politici i na svim drugim područjima. Posljedice mogu biti jako teške. (...)"