FRANCUSKOM SE ŠIRI SOCIJALNO NEZADOVOLJSTVO

Piše: Frano Cetinić PARIZ, 28. travnja (Hina) - Najnovija otpuštanja radnika u poznatim tvrtkama kao to su Moulinex (oko 4 tisuće, od toga oko 1500 u Francuskoj) ili Danone (570 radnih mjesta), pa zatvaranje filijala britanskog lanca robnih kuća Marks & Spencer, zaoštrila su u Francuskoj socijalno pitanje i postavila ga u samo središte političke debate. #L# Pod pritiskom koalicijskih partnera - Zelenih komunista - i u brizi za vlastitu bilancu s kojom će se pojaviti pred biračima na idućim izborima, vlada je ovog tjedna predložila paket mjera radi zaustavljanja ili bar usporavanja neželjenih posljedica politike restrukturiranja privrede. Duh tih mjera ponajbolje je rezimirala ministrica za zapošljavanje i solidarnost, Elisabeth Guigou, kad je pred Senatom istaknula: "Ni razulareni liberalizam, ni državno upravljanje privredom". Ta oporbena metoda "ni...ni" ima doduše prednost da državu ne stoji ništa, ali zato s druge strane usporava rast zbog čega su sve prazniji proračunski fondovi u što su se ovih dana mogli na svojim leđima uvjeriti i predstavnici zaposlenih u javnim službama, tradicionalne izborne klijentele ljevice. Ukratko, takve polovične mjere ne zadovoljavaju nikoga. Umjesto radikalnih koraka, koje predlažu komunisti i Zeleni: zakonsku zabranu otpuštanja radnika u svim tvrtkama koje bilježe profite te trogodišnju suspenziju isplata dividendi dioničarima, vlada predlaže povišenje tek "troškova otpuštanja", posebno otpremnine, zatim obvezu da velika i uspješna poduzeća investiraju u industralizaciju zapuštenih zona, sve u nadi da takve mjere neće ugroziti konkurentnost francuskih poduzeća na europskoj i svjetskoj razini. "Francusko zakonodavstvo ionako je najrazvijenije u Europskoj uniji glede zaštite radnih mjesta", naglašava Guigou. Otpuštanje s posla u zemljama s visokom stopom nezaposlenosti - kao što je Francuska (9 posto) - izaziva snažne i predvidive socijalne tenzije. U zemljama gdje vlada gotovo potpuna zaposlenost kao u Nizozemskoj, Danskoj, Švedskoj ili Austriji, radna je pokretljivost, bolje reći fluktuacija, prihvatljiva u mjeri u kojoj je novi posao dostupniji. Svjesna izbornih rizika te prijetnji koje ovoga puta dolaze do kraljnje ljevice, vlada je morala reagirati i tako se izložiti nezadovoljstvu poslodavaca. Ono se najkraće može svesti na aksiom ekonomske logike dodatne pristojbe i oporezivanja zbog otpuštanja s posla onih poduzeća koja uspješno posluju i bilježe profite. Mjere su izraz one političke filozofije koja polazi od pretpostavke - dakako, nikad javno očitovane - da takva poduzeća moraju pričekati dok ne padnu u stečaj, pa da im tek tada bude odobreno pravo i povlastica otpuštanja "tehnološkog viška" radi smanjenja "troškova poslovanja. Pri takvom mučnom i pogibeljnom hodu po žici, socijalistička stranka i premijer oklijevaju i pozivaju na "zbijanje redova" i "disciplinu unutar vlade" a na zadovoljstvo desnice i predsjednika Chiraca, koji sada "miteranizira", naime čeka i priželjkuje da krajnja ljevica odigra u taboru vladajuće ljevice ulogu koju je na desnici svojedobno odigrala ultradesna Nacionalna fronta, naime razbije jedinstveni nastup i savez vladajuće koalicije. Peta republika je rođena u konkubinatu golista i komunista, a protiv centra i socijalista. U mjeri u kojoj socijalisti Jospina budu popuštali na planu socijalnih revendikacija, oni će se sve više udaljavati od "ekstremnog centra" na koji su prenijeli napad, izlažući se udarcu s desna. Umjesto da im golistička desnica u povodu prekida pregovora o povećanju plaća zaposlenima u javnim službama predbacuje sklonost propisivanju administrativnih mjera, ona svoje kritike koncentrira na "socijalnu frakturu", činjenicu da su se ogriješili o dogmu "države-skrbnika" i "države- poslodavca". Stoga ministrica Guligou i upozorava: "Naša je odgovornost kao zakonodavne i izvršne vlasti velika ali ne treba pothranjivati lažne iluzije". U takvoj klimi ne čudi da Parizom kolaju i najčudnije glasine- hipoteze. Jedna je ona o raspuštanju Nacionalne skupštine već iduće jeseni. Chirac bi tako parirao odluci vlade da promjeni izborni kalendar. Druga je ona o povlačenju Jospina s funkcije premijera - koja je u Petoj republici izjednačena s ulogom osigurača pri kratkome spoju - kako bi se potpuno posvetio predsjedničkoj kampanji. Te se dvije hipoteze ne isključuju, no prva je već viđena, s poznatim kontraučinkom, a druga bi značila napuštanje zapovjedničkoga mosta u nepovoljnom trenutku. (Hina) fcet sd