WT 25. IV. VELIKI PRODAJU GLOBALIZACIJU MALIMA

/savezi SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 25. IV. 2001. Siromaštvo za sve "Unatoč najgorim učincima nasilnih demonstranata u Quebecu, čelnici zemalja cijele Zapadne hemisfere zaključili su svoj Summit Amerika prijedlogom za stvaranje opsežnog sporazuma za slobodnu trgovinu. Uvođenje većeg broja siromašnih zemalja svijeta u globalno gospodarstvo daje najviše nade za njihovo izdizanje iz siromaštva. Zanimljivo je da je globalizacija postala najnoviji 'cause celebre' aktivista ljevičara. Ovi demonstranti iz industrijskih zemalja postavljaju se kao branitelji naroda zemalja Trećeg svijeta, iako ovi potonji od njihovog zalaganja nemaju konkretne koristi. Proces razvoja, prelaska tradicionalnih poljoprivrednih društava u industrijsko i informacijsko doba, veoma je bolan. Bio je prilično složen i za zapadna društva, koja su se razvijala stotinama godina. Još je i teže za današnje države u razvoju, koje pokušavaju provesti ovaj proces u nekoliko desetljeća. No tu bol treba pretrpjeti kako bi se postigao bolji život. Ekonomist Joseph Schumpeter kapitalizam je nazvao 'kreativnom destrukcijom'. Svaka inovacija stvara gubitnike: računala su, npr. uništila industriju pisaćih strojeva. Pošteno je poticati razvoj društvenih institucija kako bi se tranzicija olakšala. Nije pošteno onemogućiti razvoj. Neki zapadni aktivisti, koji su u trendu, veličaju ljepote života na selu. Vjerojatno nikada nisu posjetili siromašnu zemlju, kamo li siromašno ruralno područje. Npr., kada sam putovao istočnom Burmom(...) vidio sam kako tamošnji seljaci žive u drvenim straćarama, nezaštićeni od kiše i insekata. Nisu imali zahoda a stoka je tumarala posvuda. Prljavštine je bilo svugdje. U takovim uvjetima život je težak, šire se bolesti a nade nema. Nije ni čudo da ljudi hrle u grad čim im se pruži prilika. Malo je vjerojatno da bi ijedan demonstrant iz Quebeca izabrao takav 'uzvišen' način života. Zaista, probleme globalizacije uvijek treba 'uspoređivati s čime?' Da, tvornice u zemljama Trećeg svijeta isplaćuju male nadnice. No radnici u njima nisu ni obrazovani niti vladaju vještinama koje bi im omogućile da budu plaćeni onako kako se plaća u industrijskim zemljama. Njihova alternativa nije ni obrazovanje na nekom zapadnom sveučilištu niti posao s kompjuterima u Silikonskoj dolini, nego još manje plaćen posao u lokalnoj tvrtki, ili pak, nezaposlenost. Izbor je jasan: prema Edwardu Grahamu iz Instituta za međunarodno gospodarstvo, u siromašnim zemljama američke međunarodne tvrtke strane državljane plaćaju u prosjeku 8.5 puta više od bruto nacionalnog dohotka po glavi stanovnika. Sve u svemu, proces globalizacije za siromašne je povoljan. Tijekom 1980-tih, napredne industrijalzirane zemlje rasle su brže od zemalja u razvoju. 1990-tih, kako se globalizacija ubrzavala, siromašne su zemlje rasle 3.6 posto godišnje, što je bilo dvaput više od njihovih bogatih susjeda. Unatoč iluziji aktivista ljevičara da novac pada s neba, siromaštvo je bilo normalno stanje čovječanstva tijekom većeg dijela njegove povijesti. Kao što je to bio obznanio čak i Marks, upravo je kapitalizam eliminirao rašireno siromaštvo u predindustrijskom svijetu. Tako je i danas. Prirodna bogatstva, razina i gustoća naseljenosti, transferi strane pomoći, prošli kolonijalni status- ništa od ovoga nema veze s gospodarskim bogatstvom. Samo s gospodarskom otvorenosti. Najnoviji svezak 'Gospodarske slobode' (Economic Freedom) u 'Svjetskom izvješću' (World Report), koji je objavio Institut Cato(...), otkriva da su gospodarske slobode snažno povezane s gospodarskim rastom. Uvođenjem zemalja u međunarodno tržište, globalizacija potiče reforme tržišta. A s time dolazi i do bogaćenja. Zabrinutost zbog raspodjele zarade i dalje, razumljivo, opstaje, no ako se ništa ne proizvodi, nema ničega što bi se moglo raspodjeljivati. A globalizacija je donijela koristi mnogima. U nedavnom izvješću Svjetske Banke, ekonomisti David Dollar i Aart Kraay zaključuju kako 'zarada siromašnih raste u odnosu 1 prema 1 s ukupnim rastom.' Globalizacija donosi i važne političke koristi. Sloboda je nedjeljiva; gospodarska sloboda često potkopava političku kontrolu. Zemlje kao što su Južna Koreja i Tajvan odbacile su autoritarne diktature čim je njihova srednja klasa, koja je tada bila u procvatu, počela zahtijevati politička prava jednaka gospodarskim prilikama. Međunarodna ulaganja i trgovina također su pomogli ublažiti nacionalizam i militarizam. Globalizacija nije dovoljna: sve više međunarodne trgovine nije spriječilo Prvi svjetski rat, npr. Pa ipak, ulaganja i trgovina stvaraju važne gospodarske poticaje za mir. Ljudima koji bi inače mogli djelovati kao neprijatelji daju humanost. Rezultat je okoliš u kojem je lakše poticati međunarodnu harmoniju. Kao i većina ljudskih fenomena, globalizacija ima i loše i dobre učinke. No potonji prevladavaju. U većini slučajeva, za većinu ljudi, globalizacija je pozitivna. Nastojeći uništiti ovaj proces, demonstratori iz Quebeca siromašne iz cijelog svijeta zadržali bi van globalnog gospodarstva. Odgovornija strategija jest izgradnja moralnih ograničenja i društvenih institucija kako bi se osiguralo da se one s najmanje opcija ne ostavi iza nas dok sile globalizacije transformiraju njihove živote i društva", piše Doug Bandow.