US-CSM-17.4.-BEZNAČAJNI PREDSJEDNIK BUSH II.

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 17. IV. 2001. Beznačajni predsjednik Bush II.? "Ne čudi da je medeni mjesec predsjednika Busha pomalo na izmaku. No doista čudi da je uopće ovoliko trajao, odnosno da ga je uopće imao. Sjetimo se, u studenom je više ljudi glasalo za onog drugog, Ala Gorea. Što se uopće dogodilo s njim? U vrijeme kad je izabran, predviđalo se da će se Bush od samog početka suočavati s općim protivljenjem javnosti te da će teško ostvarivati bilo što. Doista, bilo je mračnih predviđanja da kao predsjednik neće učiniti ništa, odnosno da će učiniti malo, jer ga je na samom početku oslabila oporba koja je njegovu legitimnost dovodila u pitanje. Dakle, jedno je od velikih iznenađenja to da se ova mračna predviđanja za Busha jednostavno nisu ostvarila. Nekako je uspio razoružati neprijatelje i kritičare. Za to je djelomično zaslužan njegov stil. Javnost je osvojila njegova jednostavnost. A Amerikanci misle da je osvježenje to što u Bijeloj kući nije čovjek čije se privatno ponašanje nekako uvijek progura na naslovne stranice. Busha sad gotovo svi poštuju zbog smirene hladnokrvnosti koju je pokazao dok je pregovarao o oslobađanju posade zrakoplova koju su zarobili Kinezi. Ovaj je predsjednik na očigled javnosti postajao sve zreliji, a ankete pokazuju da ga većina Amerikanaca podupire. Ipak, mnogo dokaza pokazuje da Bushov zlatni trenutak ipak prolazi. Jedan je razlog i to što se mnogo glasača koji su glasove dali Goreu dosad nadalo da se u Bushu možda skriva liberal čija bi retorika o 'suosjećajnom konzervativizmu' mogla značiti kako će u svojim prijedlozima naglašavati važnost suosjećanja. A sad se, naravno, ti isti glasači udaljavaju od Busha jer otkrivaju kako je njihova nada bila iluzija. Na kraju su ih otrijeznila Bushova stajališta o očuvanju okoliša (...). No čekajte. Iako je Bushovih protivnika možda sve više, on je i dalje vrlo učinkovit: pogledajmo samo ankete koje pokazuju kako njegovu učinkovitost 60 posto ispitanih ocjenjuje povoljnom, što je rezultat jednak Reaganovim prvim, i vrlo učinkovitim mjesecima u predsjedničkom uredu. Da, Bush je uspješan. A zašto? Pa zato što radi neke stvari koje se javnosti sviđaju. Prvo, tu je njegov prijedlog o velikom smanjenju poreza. Većina voli kad im smanje porez. I unatoč tome što se tom planu snažno protive demokratski čelnici - vođa demokrata u Senatu Tom Daschle i vođa demokrata u donjem domu Dick Gephardt tvrde da je preopsežan te da ugrožava programe socijalnog osiguranja - većina javnosti još prednost daje smanjenju poreza za koji se zalaže Bush. Čini se da nastaje kompromis, ali ako se eventualno smanjenje približi 1,2 bilijuna dolara, a ne 1,6 bilijuna (što priželjkuje Bush), američki će narod zaslugu za povećanje prihoda ipak pripisivati predsjedniku. (...) A tu je i reforma financiranja kampanje, koju podupire široka javnost. Ako do reforme dođe, zasluge se ne bi smjelo pripisivati Bushu. Ipak, činjenica da je pokazao namjeru da potpiše takvu reformu pridonijela je usvajanju zakona. Dakle, ako potpiše takav nacrt zakona kao, hm, predsjednik, moći će ga (jedva) upisati na svoj popis predsjedničkih ostvarenja. Dakle, gdje je naš predsjednik danas? I njegovi najstroži kritičari zaključuju da će Bush, uspije li uskoro progurati većinu prijedloga za smanjenje poreza i za školstvo, ostvariti mnogo - možda dovoljno da si osigura još jedan mandat. Tako se blokada vlade, koju su gotovo svi predviđali predsjedniku koji nije dobio najviše glasova, nije dogodila. Osim toga, Bush je pokazao prilično veliku sposobnost u rješavanju prvog velikog prekooceanskog problema. Zato pred sobom vidim predsjednika koji je u iznenađujuće dobroj formi", piše Godfrey Sperling.