FRAN-LE MONDE 7.4.01. ZA DIJALOG O DEMOKRACIJI I SUVERENITETU NA BALKANU

FRANCUSKA LE MONDE 7. IV. 2001. Mir na Balkanu: iskoristiti prilike, a ne nejasnoće "Širenje sukoba koji je posljedica oružane pobune na sjeveru Makedonije, na području Tetova, izaziva strah od destabilizacije te države i čitavog područja. Premda bi povlačenje ekstremista pred makedonskom vojskom trebalo privremeno smiriti stanje, iz te se krize već mogu izvući neke pouke. To više što već prijete druga žarišta napetosti, a najvjerojatnije je ono koje je povezano s parlamentarnim izborima koji će se održati u Crnoj Gori 22. IV. Ako pobijedi savez koji predvodi predsjednik Đukanović, referendum o neovisnosti dovest će do nestanka 'umjetne' III. Savezne Republike Jugoslavije, što će opet postaviti pitanje o statusu Kosova koje u ovom času određuje rezolucija 1244. Sukobi u siječnju u Mitrovici u kojima je smrtno stradao jedan Albanac, smrtonosni napad na autobus sa srpskim civilima 16. II., teški pregovori u albanskom području Preševo u Srbiji, pobuna vođa hrvatskog HDZ-a u Bosni i nedavno približavanje između ekstremista u Republici Srpskoj i Srbije, nisu ostatci prošle krize iz koje će se napokon izaći. Naprotiv, oni svjedoče da je članovima 'međunarodne zajednice' teško jasno utvrditi perspektive u koje želi uklopiti mirovni proces. Daytonski sporazumi iz 1995. temelje se na nagodbi između želje da se ne popusti sili (očuvanje države Bosne i Hercegovine) i ustupaka pred ratnim postignućima (priznanje nove 'republike srpske' unutar te države). Rezolucija 1244 dvoji između priznanja samouprave koja za većinu Albanaca najavljuje neovisnost i formalnog poštovanja 'jugoslavenskog' suvereniteta koji Beograd želi povratiti. Sve nejasnoće koje je nagomilala 'međunarodna zajednica' čine budućnost maglovitom i ostavljaju manevarski prostor albanskim, srpskim i hrvatskim ekstremistima. Dakle, nije dovoljno napasti ekstremiste koji pustoše sjeverom Makedonije, da bi se riješila sudbina tog područja. (...) Umjesto da se dvama paralelnim društvima na Kosovu, srpskom i albanskom, dopusti da se zatvore u svoja nepomirljiva očekivanja (sačuvati suverenitet i dobiti neovisnost), bolje je skinuti tabu s neovisnosti i ovu potonju uklopiti u više ili manje dugoročnu perspektivu, uvjetujući je, kao što traži Goldstoneovo Neovisno međunarodno povjerenstvo, prethodnim poštovanjem manjina i odbacivanjem plana o velikoj Albaniji. (...) Dakako, to ne znači da se novoizabrana vlast u Srbiji ponaša jednako represivno kao i njezini prethodnici - interesi je potiču da zauzme oprečno stajalište - ali bi nas moralo potaknuti da budemo oprezniji. Zašto Europljani nisu htjeli udružiti snage s Amerikancima i učiniti odlučan pritisak na novu srpsku vlast da ispuni minimalne zahtjeve koji će pokazati da se u potpunosti razlikuje od prethodnog režima (dugo odgađana Miloševićeva uhidba, jasnoća vojnih odnosa s Republikom Srpskom, oslobađanje kosovskih zatvorenika..., sve su to mjere koje sama nije htjela poduzeti)? U Makedoniji, velike sile s razlogom nude vojnu pomoć vladi u Skopju u borbi s ekstremistima koji su, prema mišljenju služba UNMIK-a, većinom Makedonci. Kakve god bile veze ovih potonjih s najradikalnijim skupinama nastalim iz starog aparata OVK-a, ne možemo se zadovoljiti ocjenom stanja koja kaže da je kriza uvezena s Kosova. Primjena sile u Makedoniji ponajprije je rezultat nezadovoljstva zbog diskriminacije čije su žrtve Albanci. Ipak, pobunjenici nisu imali pravo kada su odlučili da će ponovno primijeniti strategiju OVK-a na Kosovu, jer pred sobom nemaju Miloševića i ovaj put su čimbenici područne destabilizacije. (...) Činjenica da je najveća albanska oporbena stranka nedavno napustila parlament i da je premijer Georgijevski odbio bilo kakve pregovore 'prije potpune pobjede' nad teroristima, zahtijeva od nas da ne ostanemo na opreznim izjavama. 'Međunarodna zajednica' mora se istodobno uključiti u politički mirovni plan i u Marshallov plan za ovo područje koji neće potonuti u sitničavoj birokraciji, a raspolagat će s više novca nego Pakt o stabilnosti. Mirovni proces na Balkanu ima nove izglede za uspjeh zahvaljujući umjerenijim političkim snagama koje su došle na vlast nakon zadnjih izbora na tom području. Dakle, nedavno ponovno izbijanje nasilja događa se na otvorenijoj diplomatskoj pozornici, a ne u prilikama političke slijepe ulice. No da bi se iskoristila ta nova činjenica i omogućio pravi dijalog, sudionici 'međunarodne zajednice' moraju se sada osloboditi nejasnoća iz mirovnih sporazuma zaključenih na tom području, utvrditi opća zajednička načela o teritorijalnom suverenitetu i odlučno provesti svoje odluke. Nije dovoljno odgovoriti da 'međunarodna zajednica' zbog slabe politike 'zaštite ljudskih prava' i humanitarne politike, kao i nesposobnosti da odredi stabilne granice, pati od gotovo prirođenog nedostatka planova. Treba bezuvjetno uspostaviti područni dijalog koji se neće uklanjati od političkih pitanja o demokraciji i o suverenitetu. Sve drugo je bezočno", pišu Antoine Garapon, predsjednik Kosovskog odbora, Pierre Hassner, izvanredni istraživač u CERI-ju (Središte za međunarodne studije i istraživanje, op. prev.) i Olivier Mongin, direktor časopisa 'Esprit'.