THE L.A. TIMES 3. IV. PRAVILA ZA SUĐENJA RATNIM ZLOČINCIMA

SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 3. IV. 2001. Neka praktična pravila glede suđenja ratnim zločincima "Borci za ljudska prava u posljednje vrijeme svakako su imali mnogo razloga za slavlje. Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu presudio je nizu bosanskih Srba i Hrvata, ratnih zločinaca. Sada je u Beogradu uhićen i Slobodan Milošević. Tijekom sljedeće godine biti će suđeno čitavom nizu optuženika, koji su već popunili zatvorske ćelije, uključujući i najviše političke čelnike iz doba rata kao što su Biljana Plavšić, Momčilo Krajišnik a možda čak i sam Milošević. Pa ipak tribunal se i dalje nalazi pod rafalom optužbi. Ne iznenađuje što najoštriji napadi dolaze iz krnje Jugoslavije. U optužbama prednjači predsjednik Vojislav Koštunica koji govori autoritetom profesora ustavnog prava. Napadi se temelje na onome što Koštunica naziva 'selektivnom pravdom' UN-a u osnivanju tirbunala za ratne zločine i tribunala u Haagu koji vodi sudske procese u svezi nekih zločina previđajući druge. Branitelji suda nisu ponudili uvjerljivo objašnjenje zbog čega se neki zločini sudski procesuiraju a drugi ignoriraju. Iako je nepristranost suda neupitna, njegovi zagovornici oklijevaju obznaniti nekoliko faktora koji su integritet suda doveli u pitanje. Prvo, sudu nedostaju sredstva da bi ispitao i procesuirao svaki slučaj u Bosni, npr., za koju je veleposlanik UN-a, Thomas Miller, kazao kako se u njoj nalazi 10.000 ratnih zločinaca. Sud nije posebno vješt ni u baratanju sredstvima kojima raspolaže. Tvrdnje tribunala o vlastitoj nepristranosti potkopava njegova ovisnost o suradnji nekolicine pojedinih zemalja, (...) glede prikupljanja dokaza o kriminalnim zločinima. Miloševićev je režim godinama mogao s pravom optuživati tribunal zbog toga što ignorira zločine koji su počinjeni nad Srbima, uglavnom jer je hrvatski režim Franje Tuđmana odbijao dopustiti istraživačima pristup Hrvatskoj, no i zbog toga što je sam Milošević zabranio istraživačima da ispituju srbijanske izbjeglice koje su pobjegle u Jugoslaviju. Koštunica je pak nedavno odbio izručiti Miloševića Haagu lažno tvrdeći kako mu jugoslavenski zakoni ovo onemogućuju. Pa ipak, odgovornost za politizaciju UN-ovih sudova snosi i SAD koje su često bile selektivne kada je u pitanju bila primjena vlastitih golemih financijskih zaliha, diplomatskog utjecaja i dojavne službe na međunarodno pravosuđe. Od početka hladnog rata, Washington je umanjivao ili ignorirao zločine koje su počinjali njegovi saveznici i zemlje s kojima je nastojao postići dobar odnos. Ovo je korijen nedostatka zainteresiranosti za zločine širokih razmjera koje su počinjali izrazito antikomunistički režimi u Argentini Leopolda Galtieria, u Suhartovoj Indoneziji i Tuskom Kurdistanu; odgađanje procesuiranja ubojitog režima Pola Pota u Kambodži dok je koristio kao protuteža komunističkom Vijetnamu(...). Zapravo, bilo koji zločin koji je počinjen bilo gdje u svijetu ne može biti procesuiran pri UN-ovom sudu za ratne zločine ako je u suprotnosti s nacionalnim interesom SAD-a ili druge velesile. Konačno, pitanje međunarodne pravde u svezi sa zločinima ograničeno je nekolicinom subjektivnih kriterija(...): - zločini moraju biti masovnog opsega kako bi se razlikovali od pojedinačnih kriminalnih radnji koje su pak krivotvorena valuta rata. Tako će ubojstvo četiri opatice u El Salvadoru ili marksističkih aktivista u Čileu biti ostavljeno kolektivnoj savjesti i sudovima zemalja u kojima su počinjeni. - vojni cilj nikako nije smio postojati; tako će 'kolateralna šteta' biti uvijek tolerirana. - počinitelji su morali imati predznanje da čine zločin, kao što je npr. ubijanje uhićenih zatvorenika ili silovanje civila. Nije vjerojatno da će spontana djela počinjena u afektu, kao što je ubijanje zatvorenika tijekom bitke, biti procesuirana. - prednost će uvijek biti davana procesuiranju ničim izazvanih zločina, posebice počinjenih na početku novih sukoba, kao što je to bio slučaj u Hrvatskoj i Bosni. Tijekom slijedećih nekoliko mjeseci, sud će od svojih tužitelja dobiti nešto financijske pomoći, velikim dijelom zahvaljujući ustrajanju i financijskom utjecaju SAD-a i njenih saveznika. Zahvaljujući suradnji hrvatskog predsjednika Stipe Mesića, sud će konačno dobiti dokaze o masovnim ubojstvima Srba iz Krajine. Sud je na Kosovo poslao ekipu da prikupi dokaze o zločinima koje su počinili albanski ekstremisti. A Koštunica je čak dozvolio i dolazak istraživača u Jugoslaviju, koji će ispitivati srbijanske izbjeglice iz svih bivših ratnih zona. Nakon što Miloševiću bude suđeno u Beogradu zbog zločina koje je počinio nad vlastitim narodom, moglo bi postati politički moguće i da ga Koštuničin režim dopremi u Haag i da srbijanski narod obznani neke od zločina koji su bili počinjeni u njihovo ime. U toj fazi kritičari tirbunala možda će shvatiti kako plan njegovog rada nije selektivniji od dokaza s kojima raspolaže", piše Charles Ingrao, profesor povijesti pri Sveučilištu Purdue.