ŠVICARSKA-LE TEMPS OD 2.4.01.O POLITICI SAD-A

ŠVICARSKA LE TEMPS 2. IV. 2001. Sjedinjene Države: dva švicarska glasa "'Protupješačke' mine, Međunarodni kazneni sud i, sada, protokol sporazuma o okolišu: Sjedinjene Države nastavljaju svoj zalet. Čine neodoljiv pritisak kako bi imale sljedbenike u križarskim pohodima koji služe njihovim ciljevima: ugovore i organizacije koje štete njihovim neposrednim interesima i koji bi im mogli vezati ruke, smatraju komadom papira. Tako daju sliku o neumoljivu nacionalizmu koji simbolizira snaga oružja, gospodarska moć i ugled novca. Predsjedniku koji je nedavno došao na vlast ne smetaju ni skrupule ni diplomatska ambalaža. Oboružan ne baš glomaznom intelektualnom prtljagom, oblikovan prema grubom ponašanju teksaških naftaša, George W. Bush glasno kaže ono što su njegovi prethodnici radije ublaživali: američko carstvo nema para ni saveznika. Ono ima samo podanike ili neprijatelje. Tko nije prvo, drugo je. Koliko god bilo neugodno, moramo priznati da je ta pojednostavljena istina iskrena. Svatko je, pođemo li od toga, prisiljen da izabere stranu. Švicarska bez razmišljanja umiče takvoj bezuvjetnoj prisili. Ona preko predsjednika Konfederacije osuđuje primjenu smrtne kazne u SAD-u. Preko šefa diplomacije upozorava na sudbinu Palestinaca na okupiranom području, kada se Washington pričinja da ne zna za taj izvor tolikog nasilja. Žali zbog drskih postupaka western- diplomacije. Njezini fizički razmjeri i politička nevažnost čine od tih osuda i žaljenja uzaludne govorne vježbe. To je potpuno beskorisno. Možda rasterećuje, ali sigurno ne daje nikakve rezultate. Ona istodobno udvostručuje javne i privatne napore kako bi je američki pješak primijetio. Banka, osiguranje i multinacionalna poduzeća u kemijskoj i prehrambenoj industriji te strojogradnji, stalno i zabrinuto paze da u ničem ne rade protiv obrasca tobožnjih vrlina internacionalističkog liberalizma. (...) Oni nastoje da kao okorjele protivnike Amerike prikažu one koji odveć jasno dižu glas protiv 'mekog imeprijalizma'. Stoga ćemo sve češće čuti dvostruk govor o širenju američke nadmoći. Kao što je bilo sa šahom u Iranu, s apartheidom u Južnoj Africi, s Pinochetovim Čileom, s jedne ćemo strane imati sklonost prosvjedima i političko-moralnim optužbama, a s druge, 'realizam' bez trgovačkog raspoloženja", piše Francois Gross.