IT-YU-zločini-sudovi-Politika IT-31.III. IL MESSAGGERO- MILOŠEVIĆ I ETNIČKA ČIŠĆENJA ITALIJAIL MESSAGGERO31. III. 2001.Posljednja pogrješka čovjeka etničkog čišćenja"(...) Milošević je bio spretan, lukav, pozoran sve do 1999.. Što je
s mini-ratom u Sloveniji koji se brzo zaključio u ljeto, prije deset godina, s prvim odcjepljenjem neke republike jugoslavenske federacije? 'Savezna vojska je ta koja je dovela topove pred Ljubljanu', tako je Slobodan Milošević uvijek odgovarao zapadnjačkim diplomacijama, barem onima koji su ga smatrali nezaobilaznim za jamčenje ravnoteže na Balkanu. A ista se stvar dogodila sljedećih godina, s ratovima u Hrvatskoj i Bosni: nije Beograd poslao vojnike protiv Zagreba i Sarajeva, nego su se protiv Hrvata i Bošnjaka borile male 'srpske' republike, secesionisti iz krajine ili oni koje je vodio Karadžić. To je varka koja je Zapad godinama opčinjavala. Slobo je unutar drugih republika stvarao prave 'etničke otoke', te ih je naoružavao, potom se ograđujući od onoga što se događalo, mada u njegovoj pozornoj režiji. U Bosni, potom, kada je shvatio da stvari idu uistinu loše, kada je uvidio da njegova vlast riskira raspad, uspio se čak i učiniti jamcem mira. Vlastitoj sudbini prepustio je Karadžića i druge ratne zločince
ITALIJA
IL MESSAGGERO
31. III. 2001.
Posljednja pogrješka čovjeka etničkog čišćenja
"(...) Milošević je bio spretan, lukav, pozoran sve do 1999.. Što je
s mini-ratom u Sloveniji koji se brzo zaključio u ljeto, prije deset
godina, s prvim odcjepljenjem neke republike jugoslavenske
federacije? 'Savezna vojska je ta koja je dovela topove pred
Ljubljanu', tako je Slobodan Milošević uvijek odgovarao
zapadnjačkim diplomacijama, barem onima koji su ga smatrali
nezaobilaznim za jamčenje ravnoteže na Balkanu. A ista se stvar
dogodila sljedećih godina, s ratovima u Hrvatskoj i Bosni: nije
Beograd poslao vojnike protiv Zagreba i Sarajeva, nego su se protiv
Hrvata i Bošnjaka borile male 'srpske' republike, secesionisti iz
krajine ili oni koje je vodio Karadžić. To je varka koja je Zapad
godinama opčinjavala. Slobo je unutar drugih republika stvarao
prave 'etničke otoke', te ih je naoružavao, potom se ograđujući od
onoga što se događalo, mada u njegovoj pozornoj režiji. U Bosni,
potom, kada je shvatio da stvari idu uistinu loše, kada je uvidio da
njegova vlast riskira raspad, uspio se čak i učiniti jamcem mira.
Vlastitoj sudbini prepustio je Karadžića i druge ratne zločince
'republike srpske', ne trepnuvši je prihvatio NATO-ova
bombardiranja soldateske generala Mladića i bio je protagonist
daytonskog mira.
Na Kosovu nije. Njegova arogancija, uvjerenost u pobjedu, njegov
već ludi nacionalistički san nisu mu dopustili shvatiti promjenu
vremena i da više nema prostora za smicalice i političke igre.
(...)