IHT 19. III. EUROPSKE FINANCIJSKE MOĆI

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 19. III. 2001. Sve što je Europi potrebno jest vjera u samu sebe "Ovo bi trebala biti Godina Europe, trenutak u kojem bi prevladala američko i japansko gospodarstvo. Ipak, europska valuta- euro- prošloga je tjedna padala kao kamen. Europski gospodarski temelji dovoljno su čvrsti. Čak i nakon negativnih rezultata dobivenih nedavno provedenom revizijom MMF-a glede predviđanja kretanja valute, još uvijek se očekuje da će europska valuta narasti za 2.8 posto- što je i dalje puno bolje od predviđanja za SAD- 1.7 posto i Japan- 1 posto. No Europski čelnici propuštaju ovu priliku jer izbjegavaju poduzeti ključne (i oportunističke) korake koji bi ulagače uvjerili da je Europa najnoviji globalni hit za ulaganje. Jedna od grešaka je odbijanje Europske središnje banke da smanji kamate. Bankari još uvijek brinu glede inflacije, iako je europska stopa inflacije trenutno mnogo niža od one u SAD-u. Radi se o nepriličnom strahu, posebice u vrijeme kada SAD i Japan trpe deflaciju aktiva. Sada je pravo vrijeme za agresivno zalaganje za gospodarsko širenje, no Europska središnja banka, sklona grješkama, nastavlja djelovati kao da pokušava spasiti weimarsku Njemačku od hiperinflacije, umjesto da financira rast nove Europe. 'Jedina stvar koju znaju kazati jest 'ne'', tuži se jedan bivši ministar financija. 'Generali uvijek vode posljednji rat a bankari u središnjim bankama bore se protiv jedinog neprijatelja za kojeg znaju da postoji- inflacije.' Tako kamate ostaju višima nego što je to potrebno a euro zona zaostaje za svojim potencijalom. Druga je grješka neuspjeh političara da izvrše strukturalne reforme koje bi europsko gospodarstvo učinile sposobnijim za natjecanje s ostalim vodećim svjetskim gospodarstvima. Francuska se ponosi svojim uspjehom glede smanjivanja nezaposlenosti na 9 posto ove godine sa 12.6 posto 1997., no zamislimo samo što bi sve Francuzi uspjeli ostvariti s manje ograničavajućim zakonima glede zapošljavanja i smanjenim porezima. Isto vrijedi i za Njemačku, Belgiju, Nizozemsku i druge zemlje s previše poreza i regulacija. Sada je pravo vrijeme da Europa utvrdi svoju prednost pred klimavim američkim gospodarstvom provodeći strukturne reforme. No Europski političari, kao i bankari središnjih banaka, skoro da se boje gospodarskog rasta. Promjena ipak stiže, bez obzira na to koliko ona europske čelnike čini nervoznima. Slijedeće godine Europljani će konačno službeno uvesti zajedničku valutu, euro. Jedinstvena valuta poticat će financijsku disciplinu i inovacije. A potaknut će i europsko tržište kapitala koje će ljudima s dobrim idejama olakšati financiranje novih poslova. Druga prednost Europe jest da ne pati od financijskog mamurluka koji bi nastao kao posljedica ikakvog ranijeg pretjerivanja(...). Uz izuzetak nekih tehnoloških i telekomunikacijskih tvrtki, 1990-te su za Europljane bile prilično trijezno desetljeće. Tržište dionicama u SAD-u, za razliku od ovoga, izgubilo je nevjerojatno velike vrijednosti samo prošle godine. (...) Unatoč svim tim razlozima za europski optimizam, euro je prošloga tjedna nastavio padati, tako da je u petak njegova vrijednost iznosila 89 centa. Čini se kao da ulagači nisu uvjereni da su dobre vijesti i istinite. Tržišta su toliko naviknuta na staru paradigmu užasno spore Europe da ne mogu prihvatiti zamisao kako bi zaista mogla preteći SAD i Japan. Europa 2001. podsjeća na SAD 1989. godine: ne vjeruje baš previše u samu sebe. Ima sve sastojke koji su potrebni za snažni gospodarski rast- osim samopouzdanja koji bi potaknuo političare i ulagače da riskiraju. Godine 1989. Amerikanci su paničarili pretpostavljajući kako se nikada neće moći natjecati s Japancima- ili Europljanima. Pesimizam je bio posvuda. No u Americi su postojali i neki nevidljivi čimbenici koji su pokrenuli ono što je postalo poznato kao dugi 'boom', rast dug deset godina koji je završen kada je Nasdaq započeo svoj slobodni pad prije godinu dana. Skriveni čimbenici rasta 1989. godine uključivali su relativno slabu valutu SAD-a, koja je potaknula povećanje izvoza; nestabilna tržišta kapitala, koja su potaknula ulaganje (...); i nove tehnologije koje su postupno omogućile postizanje velikih dobitaka u produktivnosti. Ti su isti čimbenici nazočni i u Europi 2001. godine. Ako europski političari i bankari središnjih banaka ne nastave praviti glupe pogrješke, ti bi čimbenici trebali pokrenuti nadolazeći europski gospodarski rast. SAD i Japan vratit će se u utrku brzo, no moguće je da će trčati za čelnim ljudima trgovine Kontinenta, džepova punih eura", piše David Ignatius za The Washington Post, a prenosi list.