FRANCUSKA-LE MONDE OD 22.3.01.UVODNIK O MACEDONIJI

FRANCUSKA LE MONDE 22. III. 2001. Krhka Makedonija "Je li na Balkanu najgore uvijek neizbježivo? Čini se da sukobi između albanskih ekstremista iz makedonskog OVK-a i snaga sigurnosti malene republike potvrđuju najgore strahove. Međunarodna zajednica koja se s promjenljivom sklonošću već deset godina bavi ostacima jugoslavenske federacije, mislila je da je završila s tim pošto je s Kosova otjerala srpske vojnike. Značilo je to zaboraviti da je na tom području ostalo još jedno žarište napetosti, odakle su na razmeđi XIX. i XX. stoljeća krenuli prvi balkanski ratovi. To je žarište Makedonija, malena država s dva milijuna stanovnika, podijeljena između Slavena i Albanaca koji čine četvrtinu i trećinu puka. To je također mala država na koju su uvijek više ili manje otvoreno ciljali moćniji susjedi, Srbija, Bugarska i Grčka. Već deset godina, otkako je Milošević započeo svoj samoubilački san o velikoj Srbiji, međunarodna zajednica znade da je Makedonija slabi kolut Balkana. No taj se kolut držao zahvaljujući spretnosti njegovih čelnika koji su uspjeli održavati ravnotežu između različitih etničkih skupina i umjerenosti susjedne Bugarske i Grčke koje su na koncu priznale važnost Makedonije za stabilnost čitavog područja. Danas malenu republiku iznutra potkopavaju najekstremniji pripadnici albanskog puka, premda stranke koje ga zastupaju sudjeluju u političkoj igri i premda je jedna među njima nazočna i u vladi u Skopju. Makedonski Albanci zacijelo mogu isticati da su još uvijek žrtve diskriminacije, da njihova zastupljenost u upravi, policiji i vojsci nipošto ne odgovara njihovoj demografskoj važnosti, da je uporaba njihova jezika ograničena. Da je riječ samo o poštovanju prava manjine, političke preporuke i financijska pomoć Europske unije mogla bi pridonijeti rješavanju problema. No sadašnji je sukob nešto više. To nije samo unutrašnji makedonski problem. On se napose tiče statusa Albanaca koji su raspršeni u nekoliko balkanskih država (samo polovica živi u Albaniji). Ekstremisti u Makedoniji, kao i u preševskoj dolini na jugu Srbije, mislili su da je došlo vrijeme da se podsjeti kako rat na Kosovu nije riješio 'albansko pitanje'. Računali su s neodlučnošću nekih zapadnih zemalja, napose Sjedinjenih Država koji su gdjekada ostavljali dojam da potiču albanski nacionalizam. U krivu su, jer su se vremena promijenila. Makedonija nije Miloševićevo Kosovo: to je demokracija, nesavršena, ali stvarna i doista poštena. Izabrali su loš način za traženje svojih prava. Međunarodna bi se zajednica ipak teško prevarila misleći da je, kada je neutralizirala nekoliko stotina ekstremista, spasila Makedoniju", piše u uvodniku lista.