FR-MK-AL-US-interview-Oružani sukobi-Vlada-Diplomacija-Organizacije/savezi FRANCUSKA-LIBERATION 21.3.01.RUPNIKOM-PROTEKTORAT JE TU DA ODGODI ODGOVOR FRANCUSKALIBERATION21. III. 2001.'Imamo još tjedan ili dva da izbjegnemo najgore u
Makedoniji'Veronique Soule razgovarala je sa Jacquesom Rupnikom, direktorom odjela za istraživanje u CERI-ju (Središte za studije i međunarodna istraživanja) o krizi u Makedoniji i o neprikladnom odgovoru međunarodne zajednice na tu krizu: " - Može li se izbjeći destabilizacija Makedonije zbog djelovanja albanskih pobunjenika?= Mislili smo da su se jugoslavenski ratovi - koji su započeli u Sloveniji 1991., a zatim se proširili na Hrvatsku i na Bosnu - završili na Kosovu. No danas imamo dojam već viđenog. To još nije rat, ali je Makedonija pred pobunom i pogibelj od zastranjenja vrlo je velika. Još imamo tjedan ili dva da izbjegnemo najgore.- Zašto je pobuna izbila sada?= Pitanje statusa Kosova nije riješeno, a s njime ni samo postojanje Jugoslavije. Nije dovoljno, kao što je učinio Zapad nakon pada Slobodana Miloševića, brzo vratiti Beograd u međunarodne ustanove da bi taj ostatak Jugoslavije bio valjan. Albanski nacionalistički ekstremisti očito su smatrali da je došao čas. Tako su htjeli
FRANCUSKA
LIBERATION
21. III. 2001.
'Imamo još tjedan ili dva da izbjegnemo najgore u Makedoniji'
Veronique Soule razgovarala je sa Jacquesom Rupnikom, direktorom
odjela za istraživanje u CERI-ju (Središte za studije i međunarodna
istraživanja) o krizi u Makedoniji i o neprikladnom odgovoru
međunarodne zajednice na tu krizu: " - Može li se izbjeći
destabilizacija Makedonije zbog djelovanja albanskih
pobunjenika?
= Mislili smo da su se jugoslavenski ratovi - koji su započeli u
Sloveniji 1991., a zatim se proširili na Hrvatsku i na Bosnu -
završili na Kosovu. No danas imamo dojam već viđenog. To još nije
rat, ali je Makedonija pred pobunom i pogibelj od zastranjenja vrlo
je velika. Još imamo tjedan ili dva da izbjegnemo najgore.
- Zašto je pobuna izbila sada?
= Pitanje statusa Kosova nije riješeno, a s njime ni samo postojanje
Jugoslavije. Nije dovoljno, kao što je učinio Zapad nakon pada
Slobodana Miloševića, brzo vratiti Beograd u međunarodne ustanove
da bi taj ostatak Jugoslavije bio valjan. Albanski nacionalistički
ekstremisti očito su smatrali da je došao čas. Tako su htjeli
ubrzati rješenje. Istodobno je došlo do promjene američke uprave
koja je najavila svoje povlačenje. (...)
- Je li cilj pobunjenika velika Albanija koja će okupljati područja
albanskog jezika u regiji?
= U Albanaca postoji vrlo jak osjećaj solidarnosti. Polovica tog
naroda živi izvan granica Albanije. No postoji li, osim međusobnog
utjecaja društava i njihova običaja međusobnog pomaganja, san o
velikoj Albaniji? Nisam siguran. Albanska je država propala 1997. i
teško se pridiže. Ne vidim gdje su sredstva i ambicija za stvaranje
velike Albanije.
Sada se govori o velikom Kosovu, povijesnoj kolijevci albanskog
nacionalizma koja bi bila osnova albanskog jedinstva. No zadnji
izbori na Kosovu (općinski, u listopadu 2000.) omogućili su veliku
pobjedu Rugove koji je za neovisnost, ali i protiv svakog nasilja.
Radikali iz OVK-a su poraženi i njihove su žestoke akcije danas
oblik odgovora. Na Kosovu su svi za neovisnost. No gerila ne promiče
stvar neovisnosti. Naprotiv, na jugu Srbije nedavno smo bili
svjedoci povratka jugoslavenske vojske u zonu sigurnosti (na
granici s Kosovom).
- Kako tumačite sadašnju politiku čekanja Zapada?
= Ustvari, Zapad čeka od upletanja NATO-a na Kosovu (u proljeće
1999.). Bio sam na Kosovu u veljači 2000: govorilo se samo o gerili u
Preševu (na jugu Srbije). Odatle je sve počelo. Zapad je bio
savršeno upoznat sa stanjem, s ubacivanjem ljudi i oružja OVK-a.
KFOR (NATO-ove snage na Kosovu) kaže da nije ovlašten da pregledava
automobile i igra se policije. Dakle, treba preispitati njegov
mandat. Teško je shvatiti da snage od četrdeset tisuća ljudi, na
području koje možeš proputovati u automobilu za dva sata, nisu
kadre nadzirati tu granicu koja se smatra osjetljivom.
- Kako protumačiti takvo kolebanje?
= Postoji strah od uvlačenja u etnički sukob i od žrtava. Zatim, ako
treba posredovati da bi se nametnulo rješenje, o kakvom bi rješenju
bila riječ? Nema nikakvog zajedničkog plana za to područje.
Rezolucija 1244 Vijeća sigurnosti UN-a (kojom se na Kosovu uvodi
međunarodni protektorat), u potpunom je raskoraku sa stvarnosti.
Tu se kaže da je Kosovo dio Jugoslavije. A de facto, ono je odvojeno
od nje. Neki govore o ponovnom mijenjaju granica na Balkanu,
diplomati daju prednost preinačenoj i popravljenoj Jugoslaviji.
Bio bi potreban novi Berlinski kongres kako bi se utvrdio novi odnos
snaga na području bivše Jugoslavije i riješili prijepori. To nije
moguće bez europskog plana za Balkan. U međuvremenu se na Kosovu
zadržava protektorat, a u Albaniji potprotektorat. Protektorat je
tu da odgodi odgovor."