RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA 20.3.01.PARIZ PROTIV WASHINGTONA

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 20. III. 2001. Pariz se neće povoditi za Washingtonom "Šef francuske diplomacije Hubert Vedrine otputovao je u dvodnevni posjet Washingtonu kako bi se susreo s američkim kolegom Colinom Powellom. Po svoj prilici, to neće biti uglađeni susret - očekuje se ozbiljan razgovor o svim aspektima vanjske politike u ozračju različitih stajališta. Stvar je u tomu da su u ova dva mjeseca vladavine nove uprave SAD-a odnosi između dviju zemalja prilično zahladnjeli i da se pojavila napetost. Dok su Madeleine Albright i Hubert Vedrine bili u stalnoj vezi i, kako kažu diplomati, rijetki su bili dani kada nisu razgovarali telefonski, sada se dolaskom Colina Powella u njezin ured telefonska veza sasvim prekinula. Sam Vedrine komentira to ovako: 'Nova američka vanjska politika još je fazi nastajanja...' Tako je prva tvrdnja: više nema prijašnjeg francusko-američkog partnerstva, svojevrsnog bliskog para. Druga je: francuski ministar vanjskih poslova nastupa sada 'solo', dosta oštro osuđujući američki vanjskopolitički pravac. To je ponajprije neslaganje Francuske s planom novog predsjednika o uspostavi sustava proturaketne obrane i sa zaoštravanjem američke politike prema Iraku. Nedavno je Vedrine dao važnu izjavu u svezi s time, čiji je smisao, kako se čini, postao polazište za pregovore u Washingtonu, a koja određuje francusku politiku u cjelini: 'Mi smo prijatelji i saveznici Sjedinjenih Država, ali nipošto se ne želimo u svemu povoditi za njima. Spremni smo surađivati s njima na svim područjima gdje postoji suglasnost, podudarnost stajališta. No ako se s nečim ne slažemo, o tome ćemo otvoreno govoriti, bez dramatiziranja stanja'. Pritom u zadnje vrijeme u Parizu osobito ističu da takvo stajalište Francuske nailazi na potporu i na razumijevanje drugih zemalja. To ističe Vedrine, izjavljujući: 'Mnoge europske države očituju zabrinutost zbog američke politike prema Iraku, ali to zbog stanovitih razloga ne mogu otvoreno izraziti... Kako god bilo, Europa se na koncu mora osloboditi skrbništva Sjedinjenih Država'. Sve to skupa govori da, s jedne strane, u Europi jača otpor i protivljenje bezobzirnoj američkoj politici u međunarodnim pitanjima, čija se vojnička krutost prilično povećala s dolaskom nove uprave u Bijelu kuću. S druge, otkriva se nedostatak jedinstvene vanjske politike zemalja Europske unije, za koju se one uzalud zalažu na riječima. Uzmimo sljedeće primjere: dok Francuska osuđuje bombardiranje Iraka i sumnja u djelotvornost proturaketnog sustava, Velika Britanija je o iračkom pitanju u potpunosti na strani SAD-a, a Njemačka kroz usta kancelara Gerharda Schroedera podupire zamisao o proturaketnom štitu. Zanimljivo je i to da, kada su posrijedi načelno važni problemi i utvrđivanje zajedničkog stajališta u međunarodnim pitanjima, nitko ni ne spominje visokog predstavnika Europske unije za vanjsku politiku i za sigurnost Javiera Solane koji kao da je sam sebi svrha. Tako Francuska za sada sama brani pravo neovisnih europskih država da imaju i da izražavaju svoje mišljenje, polazeći od državnih tradicija i probitaka", piše Vladimir Katin.