ZAGREB, 17. ožujka (Hina) - Činjenica da u Hrvatskoj žive tri vrste velikih zvijeri - vuk, medvjed i ris - ukazuje na postojanje još uvijek velikih, i u prirodnom stanju očuvanih, šumskih kompleksa kakvih zapadnije u Europi više
nema.
ZAGREB, 17. ožujka (Hina) - Činjenica da u Hrvatskoj žive tri vrste
velikih zvijeri - vuk, medvjed i ris - ukazuje na postojanje još
uvijek velikih, i u prirodnom stanju očuvanih, šumskih kompleksa
kakvih zapadnije u Europi više nema.#L#
No, te su vrste ujedno i "problematične", jer često dolaze u sukob s
interesima čovjeka.
Hrvatska ima od 113 do 130 risova, a najrasprostranjeniji su na
južnim i sjevernim padinama sjevernog dijela Velebita te na
sjeverozapdnom dijelu Gorskog kotara.
Vukova ima od 100 do 150 i to najviše na području Dalmatinske
zagore, na potezu između Krke i Cetine.
Medvjeda je od 380 do 620 i to najviše u Lici i Gorskom kotaru.
Iskustva u cijelom svijetu pokazuju da je zaštita velikih zvijeri
jedna od najtežih i najproblematičnijih tema u zaštiti prirode, jer
su to životinje koje su izuzetno vrijedne sa stajališta zaštite
prirode i izvrsni su pokazatelji vrijednosti i bogatstva biološke
raznolikosti neke zemlje.
Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja smatra da je
neophodno razraditi programe upravljanja velikim zvijerima na
način da se dugoročno osigura njihova zaštita, te da im se omogući
što harmoničniji i bezbolniji suživot s ljudima.
Ministarstvo je nedavno organiziralo radionicu o gospodarenju
vukom i medvjedom, koju je vodio međunarodno priznati stručnjak sa
Sveučilišta u Kanadi dr. Alistair Bath, koji se bavi sociološkim
aspketom (tzv. ljudskom dimenzijom) u zaštiti velikih zvijeri.
Metoda dr. Batha polazi od činjenice da sve interesne skupine
(lovci, zaštitari prirode, šumari, znastvenici, javnost) trebaju
zajednički sagledati postojeće načine upravljanja i probleme koji
iz toga proizlaze.
U Hrvatskoj medvjed još uvijek nije, kao što su ris i vuk, zaštićena
vrsta Zakonom o zaštiti prirode, već ga jedino štiti "vrijeme
lovostaja". Medvjed je lovna divljač prema Zakonu o lovu, međutim,
novopotpisane međunarodne konvencije obvezuju Hrvatsku na zaštitu
medvjeda.
Stručnjaci su upozorili kako je problem što se medvjedom gospodari
isključivo na razini pojedinih lovišta, što je u neskladu s
međunarodnim statusom zaštite medvjeda. Kao moguće rješenje
predložili su plan upravljanja medvjedom kojega bi zajednički
izradili "zaštitari" i "lovci", usklađen s europskim planom
zaštite medvjeda.
Zaštita ne isključuje lov ako je populacija medvjeda stabilna, ali
on mora biti tako organiziran da se utjecaj lova na populaciju
stalno prati, uz koordinaciju na državnoj razini, istaknuli su
stručnjaci na radionici.
Vuk je zaštićena vrsta te ga se ne smije ubijati, a štete koje nanosi
stoci plaća država preko Ministarstva zaštite okoliša i prostornog
uređenja. Budući da je najveći broj šteta koncentriran na relativno
malom prostoru, predloženo je da se za pojedine zone utvrde
različiti stupnjevi i mjere zaštite vuka.
Stočarima koji drže stoku na tim područjima predlaže se osiguranje
subvencije po grlu stoke, umjesto plaćanja šteta, jer bi time bili
jače stimulirani da stoku čuvaju.
Utjecaj vuka na divljač treba uzeti u obzir prilikom utvrđivanja
visina lovozakupnina, kako se lovozakupnici ne bi osjećali
oštećenima zato što u lovištu imaju vuka.
Zaključeno je da mediji imaju isuviše senzacionalistički pristup
prema vuku, što stvara iskrivljenu sliku i šteti njegovoj zaštiti.
Na radionici je istaknuta i nužnost obrazovanja lokalnog
stanovništva o vuku i njegova uključivanja u proces odlučivanja.
(Hina) bma vl
(Hina) bma vl