NJ 12.III.-DIE WELT-ALBANCI ĆE SE BORITI U MAKEDONIJI

NJEMAČKA DIE WELT 12. III. 2001. Široka potpora albanskim pobunjenicima "Lojane je albansko selo poput mnogih drugih u sjevernoj Makedoniji. Na cestama punim rupa mrzovoljni mladići i užurbane kućanice. Ispred čajane taksiji čekaju mušterije, a unutra muškarci igraju šah. Miran prizor - ali 30 kilometara zapadnije albanski se pobunjenici bore protiv makedonske vojske. I u mirnom Lojanu osjeća se napetost. Selo leži na granici sa Srbijom - upravo na mjestu gdje će voljom NATO-a jugoslavenske postrojbe uskoro doći kako bi pobunjenicima otežale opskrbu. Ako se to dogodi, Lojane bi moglo postati iduće prizorište krize. U makedonskom ministarstvu unutarnjih poslova boje se da će Albanci Srbe tada napadati s dviju strana - na sjeveru na srpskoj strani iz Preševske doline i na jugu iz Lojana. Mjesto slovi kao utvrda pobunjenika. Ljudi u Lojanu su nepovjerljivi i škrti na riječima. Nema problema, sve je mirno, govore igrači šaha. Žele samo mir. Tek kad saznaju da je gost iz Njemačke, jezici se razvežu. 'Radim u Muenchenu, oženjen sam Njemicom.', kaže jedan čovjek najboljim balkanskim bavarskim jezikom. Ne želi reći svoje ime, tu je, kako kaže, samo na dopustu. Nazovimo ga Memeti. Memeti ne zna tko su pobunjenici. 'I ja bih to volio znati',kaže. Nešto kasnije ipak potvrdno odgovara na pitanje dolaze li Albanci iz Njemačke doma da bi u taborima za vježbu učili gerilski rat: 'Da, dolazimo i odlazimo cijelo vrijeme.' Zatim se opet pribere: on osobno s tim dakako nema nikakve veze. Ipak proriče najmračnije. Makedonija će, kaže Memeti, eksplodirati. 'Gledaj', kaže, 'u ovom selu živi tri tisuće ljudi. Što misliš, koliko od njih ima posao?' Samo pet posto imaju osiguranu plaću i kruh: '95 posto je nezaposlenih'. 'Nitko nema dokumente', kaže drugi. Ne boji se reći svoje ime: Shopi Ibrahimi, vlasnik krčme. 'Teško je Albancima dobiti dokumente od makedonskih vlasti', kaže. ' U cijeloj zemlji najmanje je sto tisuća Albanaca bez dokumenata.' Posljedice: poteškoće kod školovanja djece, a redoviti posao i bez papira je tabu. Stvar s dokumentima stari je ali vrlo veliki problem. Godinama je useljavanje iz kaotične Albanije i s od strane Srba potlačenog Kosova bilo izvanredno. Prva makedonska vlada poslije odvajanja od Jugoslavije dala je putovnice 150.000 'ilegalnih' Albanaca. Otad im se pridružilo još toliko njih. Makedonija se boji useljenika. To je strah da će ih Albanci preplaviti. I bez oružanog ustanka mogli bi jednoga dana vladati zemljom, jednostavno putem izbora. 23 posto, to je službeni udio Albanaca u stanovništvu - broj do kojega se došlo popisom stanovništva 1992. unatoč bojkotu. Zapravo predstavljaju najmanje trećinu pučanstva i to bez pribrajanja ilegalaca. Za nekoliko tjedana planiran je novi popis stanovništva. Albanci ga ovaj put radosno iščekuju, pobunjenici su cenzus uvrstili u svoj katalog zahtjeva. Svi u Lojanu znaju što pobunjenici traže. Albanci žele postati sunarodom prema ustavu i žele makedonsku saveznu državu s jednim albanskim i jednim slavenskim dijelom. Ti su zahtjevi identični zahtjevima obiju etabliranih albanskih stranaka u Makedoniji. Svi Albanci zemlje dijele iste zamisli. Pobunjenici kao izolirana skupina bez potpore među stanovništvom - to je želja međunarodne zajednice. Savezna država - to miriše na planove o odcjepljenju. 'Može biti', kaže Kujtim Ibrahimi, 17-godišnji učenik. 'Ako mi Albanci to želimo, naš narod ima na to pravo.' I otkriva omiljeno mišljenje među Albancima: 'Pravi Makedonci ionako ne postoje. Postoje samo Grci, Bugari i Albanci. Ta država nema državni narod. Jednoga će dana nestati.' Bilo u Lojanu ili makedonskoj albanskoj metropoli Tetovu ili u glavnom gradu Skopju, gdje su četvrtina stanovnika Albanci - Albanci posvuda govore isto. Ne znaju tko su pobunjenici, oni su protiv nasilja - ali imaju razumijevanja za to da će nasilje doći i slažu se sa zahtjevima pobunjenika. Prijeti li rat? Nitko ne zna. Ali ako do njega dođe, kaže mladi Kujtim, 'znat ću što mi je dužnost'", izvješćuje Boris Kalnoky.