IT-BA-YU-krize-diplomati-Politika IT-10.III LA REPUBBLICA - ZAPAD ZAVEZANIH OČIJU NA BALKANU ITALIJALA REPUBBLICA10. III 2001.Zapad zavezanih očiju u kosovskom labirintu"Sve do prošle jeseni veliki dio zapadne diplomacije, vrh misije
UN-a i neki NATO-ovi kontinnegenti stvarali su iluziju kod albanske gerile da joj sve dopušteno i da se neovisnost nalazi iza ugla. No borbe koje danima traju na razmeđi između dvije nestabilne države (Albanije, Makedonije) i jednog neriješenog entiteta (Kosova) potvrdili su Atlantskom savezu potrebu za nalaženjem novog stajališta.Dakle, nova zapovijed: Savez se sprema surađivati s jugoslavenskom vojskom kako bi neutralizirao albansku gerilu.Sve je to na tragu balkanske tradicije po kojoj je jučerašnji saveznik sutrašnji neprijatelj, no zasigurno ne predstavlja i primjer političke razboritosti. Drugim riječima, izgleda da se Zapadnjaci spremaju suočiti s posljednjom jugoslavenskom krizom kao što su se suočili i s prethodnima: s mukom prateći događaje. No grubo probuđeni grmljavinom topova i minobacača sada barem znaju koliko riskiraju ako konačno ne donesu odluku o nekoj strategiji stabilizacije Kosova, prije no što iskušenje mijenjanja granica ne
ITALIJA
LA REPUBBLICA
10. III 2001.
Zapad zavezanih očiju u kosovskom labirintu
"Sve do prošle jeseni veliki dio zapadne diplomacije, vrh misije
UN-a i neki NATO-ovi kontinnegenti stvarali su iluziju kod albanske
gerile da joj sve dopušteno i da se neovisnost nalazi iza ugla. No
borbe koje danima traju na razmeđi između dvije nestabilne države
(Albanije, Makedonije) i jednog neriješenog entiteta (Kosova)
potvrdili su Atlantskom savezu potrebu za nalaženjem novog
stajališta.
Dakle, nova zapovijed: Savez se sprema surađivati s jugoslavenskom
vojskom kako bi neutralizirao albansku gerilu.
Sve je to na tragu balkanske tradicije po kojoj je jučerašnji
saveznik sutrašnji neprijatelj, no zasigurno ne predstavlja i
primjer političke razboritosti. Drugim riječima, izgleda da se
Zapadnjaci spremaju suočiti s posljednjom jugoslavenskom krizom
kao što su se suočili i s prethodnima: s mukom prateći događaje. No
grubo probuđeni grmljavinom topova i minobacača sada barem znaju
koliko riskiraju ako konačno ne donesu odluku o nekoj strategiji
stabilizacije Kosova, prije no što iskušenje mijenjanja granica ne
zarazi regiju.
Možda je previše tražiti neku strategiju od flegmatične europske
diplomacije. No barem bi trebali pogledati unatrag, i priznati da
je upravljanje poslijeratnim razdobljem na Kosovu bilo u najmanju
ruku pogrešno.
Najmanje godinu dana nakon sukoba, kontingenti NATO-a i poglavito
guverner UN-a, Bernard Kouchner, zatvarali su oči pred prikrivenim
'etničkim čišćenjem', koje je provodio albanskim ekstremizam, ne
samo protiv stanovništva srpske i romske narodnosti, nego čak i
protiv manjina za koje se nije moglo sumnjati da gaje simpatije
spram Miloševića, kao što su hrvatska i turska. Pravilo se da je
neprekidan niz ubojstava i protjerivanja spontana osveta,
neizbježna, čak i razumljiva, pa i kada su nenaoružani Srbi padali
pod udarima bazooka. Na svaki se način njegovalo uvjerenje da je
Kosovo činjenično neovisno, i da bi referendum ratificirao tu
stvarnost. Jamčio se legitimitet 'upravljačim skupinama' čije su
nagodbe s kriminalom bile poznate. Na razinu zapovjednika mjesne
policije promaknulo se jednog Tuđmanova generala koji bi mogao biti
pozvan u Haag radi ratnih zločina. (...)
Izgleda da albanske bande pokušavaju, u Srbiji i u Makedoniji,
zadržati nadzor nad teritorijima kojima prolazi njihovo
nedozvoljeno krijumčarenje. No i ako ti upadi odgovaraju jednoj
kriminalnoj logici više nego političkoj, oni su činjenično izvor
nestabilnosti (u Srbiji) i etničkih podjela (u izrazito krhkoj
Makedoniji).
No, ne bi bilo prvi puta, u bivšim jugoslavenskim krizama, da se
mafije i secesionizmi, kriminalne i političke operacije spajaju u
zajednički cilj. (...)
Sve granice u zoni ponovno su pod napetošću. Sukobi u Makedoniji
pokazuju da albanska gerila ide za interesima koji su širi od
Kosova. Jedno povjerljivo istraživanje javnog mišljenja, kojega su
proveli Amerikanci, crnogorskim zagovornicima neovisnosti daje
pobjedu na travanjskom referendumu. Hrvatski nacionalizam u Bosni
želi stvoriti samostalni, zapravo neovisan, teritorijalni
entitet. Bosanskosrpska republičica sklopila je sporazum s
Beogradom, kojega Zagreb i Sarajevo prijavljuju kao korak prema
podjeli Bosne. Što se, dakle, događa? U krajnjem zbroju ovo; razni
nacionalizmi, više ili manje osuvremenjeni, naziru mogućnost
preobličavanja granica prema etničkim kriterijima, na prvom mjestu
dijeleći Kosovo i Bosnu.
Kada se ponovno stavlja ruka na granice rizici su poznati: sukobi,
etničko čišćenje, eksponencijalni rast kriminaliteta,
izbjeglice. Izgleda da je europska diplomacija toga svjesna. No ne
izgleda isto toliko svjesna vlastitih odgovornosti. Već je jasno da
se Amerikanci žele sve više povlačiti s Balkana, kao što je uostalom
očito obzirom na činjenicu da više ne drže ključne uloge u regiji.
Balkan je, i sve će više biti, europski problem.
Pa ipak je Europljanima previše složeno skupiti 120 promatrača i
poslati ih ovih dana na vanjske granice Kosova.", piše Guido
Rampoldi.