DNEVNI PREGLED BR. 49. 9. OŽUJKA 2001.

NJEMAČKI RADIO - RDW 8. III. 2001. Pregled tiska Njemački tisak danas dosta pozornosti posvećuje aktualnom stanju na jugoslavensko-makedonskoj granici, odnosno cjelokupnom stanju na Balkanu. Dnevnik 'Die Zeit' danas objavljuje komentar pod naslovom 'Proljeće desperados' u kojem se autor pita što će biti ako se Crna Gora ovog ljeta u najavljenom referendumu odluči za nezavisnost od Jugoslavije, i hoće li u tom slučaju uopće biti moguće Albancima s Kosova i dalje zabranjivati takav referendum. Autor također zaključuje da se ne bi dugo čekalo i na to da Republika Srpska 'odmaršira u matičnu zemlju Srbiju'. BiH, umjetničko djelo Daytonskog sporazuma, smatra autor, ionako se ne može obnoviti. Ante Jelavić, doskorašnji vođa HDZ BiH i član predsjedništva BiH, već je najavio izlazak iz federacije s Muslimanima. Prvo razdvajanje u BiH uspio je provesti Radovan Karadžić i to na samom početku rata u BiH. Bosna, srpsko-hrvatsko-muslimanska trojka koja je od 1995. godine mnoge milijarde dolara zapadne pomoći ostavila u snijegu korupcije, izgleda da će se definitivno raspasti, drži komentator 'Die Zeita', i zaključuje da za Kosovo i Bosnu nitko nije mogao pronaći patent rješenje. Isto kao što ni Rim nije izgrađen za jedan dan, tako će se i ruševine raspale države uklanjati godinama. 'Die Presse' u članku pod naslovom 'Hrvatska proba ustanka' naglašava da dok su u drugim dijelovima bivše Jugoslavije nastali višestranački sustavi, dok je u Hrvatskoj, Srbiji, pa čak i u drugim dijelovima Bosne došlo do demokratskog proboja, u zapadnoj Hercegovini i dalje vlada samo jedna stranka. Iznad ulica gradova i sela vijore se hrvatske zastave koje bi trebale označavati jedinstvenost vodstva i naroda. Mnoge luksuzne limuzine i novo izgrađene kuće ukazuju na činjenicu da zapadna Hercegovina više nije najsiromašniji dio Bosne. Društvo i politika su usko povezani na ovom prostoru. Mnogi granični prijelazi, preko kojih se krijumčari, ne kontroliraju se. Osnivanjem multietničke granične policije u BiH takvoj trgovini će se stati na kraj, a zapadnohercegovačko vodstvo se boji za svoje prihode. Iz istog se razloga među stanovništvom namjerno budi nacionalizam i iz tog razloga dolazi zahtjev visokom dužnosniku UN-a u Mostaru za samostalnom državom. On zahtjeva zatvaranje žiro računa Hercegovačke banke preko koje teku svi prihodi hrvatskog vodstva u BiH. Drugi promatrači upozoravaju da Hrvate u zapadnoj Hercegovini ne bi trebalo previše tjerati u kut, piše danas 'Die Presse'. List 'Tagesspigel' u tekstu pod naslovom 'Zao dječak kao partner' kratko zaključuje da mir koji je dugo trajao u Makedoniji unatoč četiri rata u toj regiji od 1991. godine - od Slovenije, Hrvatske, preko Bosne, pa do Kosova - morao bi se shvatiti kao jedno malo čudo koje je nastalo samo zahvaljujući opreznoj dugogodišnjoj politici predsjednika Kire Gligorova, zaključuje 'Tagesspiegel'. *** Razgovor s Jensom Reuterom vodila Lj. G. Renke. - Kako ocjenjujete sadašnje stanje na Balkanu i držite li da bi moglo doći do novog rata? = Bilo je puno promatrača koji su govorili o tome kako bi se taj sukob mogao proširiti na regiju. Ja osobno ne mislim da je to moguće, jer ti albanski ekstremisti koji se služe i terorističkim sredstvima, nemaju aparat da uistinu započnu rat koji bi se mogao proširiti. Unatoč tome, treba vrlo ozbiljno uzeti ono što rade na jugu Srbije i na samom Kosovu, kao i granici s Makedonijom, jer to među ostalim ima i funkciju - pokazati svjetskoj javnosti da albansko pitanje još uvijek nije riješeno i da postoje teški problemi. Tome se dodaje naravno i motivacija tih ekstremista. Oni žele da se o njihovim ciljevima ponovo piše u novinama i da im se posvećuje međunarodna pozornost. Jer ono što stvar čini još težom - postoje veze između tih ekstremista i mafije. - Makedonija je bila uvijek kooperativna. Kako će na sadašnje stanje reagirati međunarodna zajednica, osobito NATO? = Mislim da se NATO osjeća izazvanim i da će reći: 'Mi moramo pojačati naša vojna sredstva u regiji, moramo podržati makedonsku vladu u njenim naporima da sada kontrolira pogranično područje s Kosovom. Ne smijemo dozvoliti da ti albanski ekstremisti stalno postavljaju pitanje kako makedonske države, tako i zaštitne funkcije NATO-a. - Već ste rekli kako Albanci sada žele riješiti 'albansko pitanje'. Što to točno znači, koji je cilj albanske politike? = Na Kosovu je kao i ranije stanje nestabilno. Nisu donesene konkretne odluke. Nitko ne zna i nikome se ne da odlučivati o budućnosti Kosova, ni Europskoj uniji, a ni Sjedinjene Države. Obje su se izjasnile da nisu za neovisnu državu Kosovo, ali se nisu izjasnili treba li Kosovo u potpunosti biti dio demokratske Srbije, odnosno Jugoslavije. Obje ostavljaju to ključno pitanje otvorenim. Kada je riječ pak o albanskoj strane - kad bacite pogled na Kosovo vidite da sve političke stranke koje tamo djeluju, čak i takozvane umjerene, imaju samo jedan prvotni cilj, naime državnu neovisnost. Tu je potpuno jasno da se predodžbe kosovskih Albanaca i zapadnog svijeta potpuno razilaze. A ono što je sada očito je da je albansko pitanje problem i u zapadnoj Makedoniji, gdje Albanci čine većinu stanovništva. Albanaca zatim ima i u Crnoj Gori, ali su oni za sada mirni. Ukupno gledano, albansko pitanje je naravno otvoreno, budućnost Kosova je neriješena, ne zna se ni to da li bi ikad mogla postojati unija između matične zemlje Albanije i Kosova. - Kako nakon aktualnih incidenata ocjenjujete odnose između južne Srbije, Makedonije i Kosova? = U dolini Preševa i u području Bujanovca, gdje Albanci u nekim općinama čine većinu stanovništva, pokazuje se izrazito agresivan i ofenzivan albanski nacionalizam. To područje ekstremisti nazivaju 'Istočnim Kosovom', to znači da zapravo ne postoji drugi cilj nego da se djelić Srbije odvoji i priključi Kosovu. To naravno kod Srba izaziva osobitu ljutnju. Kako kažu, Albanci su isprva u tom području kupili zemlju, a sada ju žele priključiti jednoj drugoj državnoj zajednici. Sljedeće o čemu Srbi s gorčinom govore je masakr koji je počinjen nad njima, a koji u međunarodnom tisku i svjetskoj javnosti nije kao takav prikazan. Kako kažu, Albanci nisu prikazani kao teroristi, već kao 'ustanici' ili 'pobunjenici'. Srbi govore kako međunarodna zajednica mora shvatiti da su se stvari promijenile: prije su Srbi bili oni zločesti, a sada su to ekstremni Albanci. (RDW) BRITANSKI RADIO - BBC 8. III. 2001. Pregled tiska "'The Financial Times' jedini je list koji jutros bilježi smjenu hrvatskog predstavnika u Predsjednšitvu Bosne i Hercegovine Ante Jelavića. List to ocjenjuje naznakom da će se odnosi između hrvatskih čelnika i predstavnika međunarodne zajednice zasigurno pogoršati. Gospodin Jelavić je najviše rangirani dužnosnik koji je sa svojih dužnosti uklonjen ne temelju ovlasti koje su Visokom predstavniku dali potpisnici Daytonskih mirovnih sporazuma da ukloni političare za koje se utvrdi da predstavljaju prepreku Daytonskom procesu, ili da su korumpirani. Prije Jelavića, najviši političar koji je bio smijenjen sa svoje dužnosti bio je bivši predsjednik Republike Srpske Nikola Poplašen. Prije dvije godine njega je smijenio tadašnji Visoki predstavnik Carlos Westendorp. Financial Times nadalje navodi riječi sadašnjeg Visokog predstavnika, Wolfganga Petricha, koje je u sinoćnjoj televizijskoj izjavi rekao, da je svoju odluku donio nakon što su ga nedavni koraci koje su poduzeli gospodin Jelavić i njegovi najbliži suradnici učvrstili u uvjerenju da je on više zabrinut za dobrobit i položaje ekstremnih nacionalista, nego hrvatskog naroda kojeg tvrdi da predstavlja. Svi listovi opširno izvješćuju o sukobu američkih vojnika iz sastava KFOR-a sa naoružanim Albancima uzduž kosovskog dijela jugoslavensko-makedonske granice. Pojedini listovi poput 'The Timesa' i 'The Financial Timesa', ocjenjuju da je albanski ekstremizam sada najveća prijetnja miru na Balkanu. U uredničkom komentaru 'The Times' tvrdi da naoružani Albanci na sjeveru Makedonije i jugu Srbije žela isprovocirati vojne akcije Beograda i Skopja koje bi potom rezultirale općim albanskim ustankom i još jednim ratom na Balkanu. Na tu temu 'The Times' donosi i autorski komentar Richarda Beestona koji navodi naznake po kojima se može zaključiti da se samo dvije godine nakon bombardiranja između Beograda i NATO-a sada razvijaju srdačni odnosi. Njihov pravi test je južna Srbija gdje NATO i jugoslavenska vojska blisko surađuju, iako su jugoslavenski zapovjednici oni isti po kojima je na Kosovu prije dvije godine padalo najviše bombi zapadnog saveza". (BBC) GLAS AMERIKE - VOA 7. III. 2001. Današnji 'Wall Street Journal' objavljuje da su američki izvoznici pokrenuli kampanju kako bi spriječili smanjenje proračunskih sredstava za Export Import banku. Velike korporacije, poput Boeinga, Caterpillara i Enrona, sudjeluju u zajedničkom nastojanju da se dobije potpora i ostalih velikih tvrtki, kao i potpora 100 tisuća manjih kompanija koje posluju uz pomoć zajmova te banke. Administracija predsjednika Busha je, naime, predložila smanjivanje proračuna za Export Import banku za 25 posto, što predstavlja nastojanja aktualne administracije da smanji vladine troškove gdje je god to moguće. Ali američke kompanije koje izvoze svoju robu zabrinjava i izjava predsjednika Busha o tome da je došao kraj - kako je to rekao - socijalnoj pomoći za korporacije. Export Import banka dopušta američkim tvrtkama da se s jednakim izgledima natječu na stranom tržištu s europskim i japanskim kompanijama koje primaju financijsku pomoć od svojih vlada. Lobisti američkih kompanija koje se protive smanjenju proračuna Ex-Im banke, kao argument koristit će govor dopredsjednika Cheneya iz vremena kada je on bio izvršni ravnatelj naftne kompanije Halliburton. U tom je govoru gospodin Cheney pohvalio Export banku, i odbacio kritike koje su zajmove te banke nazivali - darovima velikim tvrtkama. Iz ureda dopredsjednika Cheneya, za sada, nema nikakvih reakcija. (VOA) SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 8. III. 2001. Hrvatsko vodstvo u Bosni smijenjeno "Prvi međunarodni upravitelj u Bosni smijenio je hrvatskog člana bosanskog tročlanog predsjedništva i druge više bosansko-hrvatske dužnosnike u srijedu nakon što je njihova politička stranka zaprijetila da će proglasiti osamostaljenje u područjima zemlje pod nadzorom Hrvata. Ante Jelavić, član tročlanog kolektivnog predsjedništva BiH, smijenjen je i sa svih drugih političkih položaja na koje je bio izabran, izvješćuje se iz ureda Wolfganga Petritscha, koji nadgleda provođenje Daytonskog sporazuma u Bosni(...). Otpuštanje Jelavića jedan je od najradikalnijih poteza koje je Petritsch, koji ima široke ovlasti da smijeni bilo koga za koga smatra da je prepreka mirovnom procesu, do sada poduzeo. Jelavić, čelnik ekstremističkog bosanskog HDZ-a, sudjelovao je na sastanku održanom prošle subote na kojem je s drugim bosanskim Hrvatima nacionalistima obećao stvoriti njihovu državu u Bosni, što se kosi s ustavom i mirovnim sporazumom, stoji u izjavi. Petritschev potez označava početak konačnog obračuna s bosansko- hrvatskom zajednicom, najmanjom od tri etničke zajednice u Bosni (...). Petritschev je potez bio očekivan. Jelavić je u srijedu, prije nego što ga je Petritsch otpustio, kazao novinarima kako bi bio počašćen da Petritsch to i učini. U izjavi Petritscheva ureda stoji: 'Jelavićeva je dužnost, kao člana predsjedništva BiH i predsjednika stranke HDZ, podupirati ustavni poredak zemlje.' 'Umjesto toga, svoju je stranku natjerao da se povuče iz političkih institucija i prekršio ustavni poredak.' Petritsch je kasnije na tiskovnoj konferenciji kazao: 'Ovo je neprihvatljivo i u potpunoj je suprotnosti s Daytonskom sporazumom.'(...) Iako se ranije spominjala mogućnost da će biti određene gospodarske kazne, druge sankcije nisu nametane. Petritsch je kazao kako neće biti poduzete nikakve mjere koje bi utjecale na financijsku korist Hrvata u Bosni. Bosanski Hrvati svoju odluku objašnjavaju promjenama izbornih prava koje su donesene prošle godine, i za koje tvrde da onemogućavaju zadržavanje položaja na kojima se nalaze od 1995. godine, kada je potpisan Daytonski sporazum. Promjene uključuju zamjenu mjesta koje bosanski Hrvati imaju u mjesnim vladama s područja gdje je HDZ imao snažnu potporu na druga područja u kojima stranka ima manje utjecaja. Bosanski Hrvati međunarodnom su upravitelju dali 15 dana da izmijeni zakon. Robert Barry, koji upravlja sarajevskim uredom Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, kazao je kako je potez Jelavićeve stranke prijetio oštetiti strukturu bosanske države i kako je mogao povrijediti osnovnu zamisao sporazuma. 'HDZ vjeruje kako bi trebao imati ekskluzivna prava zastupanja Hrvata u BiH', kazao je Barry. 'A ne radi se o pravima Hrvata.' Tvrdi kako su čelnici stranke 'zainteresirani za obranu vlastitih gospodarskih položaja.' Jelavićeva stranka udružila se s Muslimanima pod pritiskom SAD-a tijekom bosanskog rata. Daytonski sporazum dopustio je stvaranje bosansko-srpske minidržave i muslimansko-hrvatske federacije, koju Jelavićeva stranka sada želi raspustiti. Bosansko-hrvatsko vodstvo dugo je bilo ljubomorno na status bosanskih Srba, smatrajući kako je utjecaj bosanskih Hrvata u federaciji umanjen zbog činjenice da je muslimanska zajednica mnogo veća. Petritsch je otpustio i Ivu Andrića- Lužanskog, bivšeg predsjednika federacije i člana Parlamenta, i Marka Tokića te Zdravka Batinića, koji su do sada bili dopredsjednici Jelavićeve stranke. 'U Bosni se red i zakon polako ukorijenjuju, što ljudima kao što je on sve više otežava djelovanje', kazao je Petritsch o Jelaviću. 'Ne žele normalno stanje, zakonodavnu državu, gospodarski napredak. Neću dopustiti nekolicini HDZ-ovih dužnosnika i pomoćnika da se bogate a da obični ljudi budu zanemareni'", prenosi list pozivajući se na AP i Reuters. *** Potreban je novi pristup SAD-a Kosovima svijeta "Još od vremena kada je vrhunski strateg Robert E. Lee izgubio Rat između država, a Uliks S. Grant ga dobio uz odlučujuću pomoć generala Williama Shermana (...)- američki način ratovanja izgubio je sve naznake obzirnosti. S pravom se opisuje kao 'razaranje', koristeći materijalnu superiornost s ciljem fizičkog uništenja neprijatelja direktnim napadom. Uspjeh ovog pristupa rezultirao je time da je vojska zauzela apsolutistički stav glede mira, kao i rata. Tijekom Drugog svjetskog rata, Winston Churchill želio je izvršiti napad na Balkan s Mediterana, no Dwight Eisenhower ustrajao je da se ključne njemačke snage nalaze u Zapadnoj Europi i kako ih tamo treba poraziti. Njegov se napad oslanjao na moć oružja i brojnost pješaštva, što je bio i slučaj intervencije SAD-a tijekom Prvog svjetskog rata. Ista uspješna metoda primjenjena je i u Zaljevskom ratu, korištenjem tehnološke superiornosti u direktnom napadu na glavne neprijateljske bojne snage. Strah da će žrtve značiti gubitak popularne potpore vojnim akcijama dominira američkim planiranjem još od Vijetnama. Intervencija u Somaliji potvrdila je predanost američkih zapovjednika ratu korištenjem nadmoćne sile, koja se sada, međutim vodi uz najveću moguću udaljenost između napadača i žrtve- kao što je bio slučaj na Kosovu. Ovo korištenje tehnologije vojnoj profesiji uskraćuje vitešku čast: ponuda vojnika da žrtvuje svoj život opravdava činjenicu da ubija druge. Vojna praksa sada je bliža ubojstvima nego tradicionalnom ratovanju. No to je ono što nudi tehnologija a američka javnost odobrava, kao i vojnik, koji naravno ne želi poginuti. Hladni je rat bio prikladan apsolutističkim zamislima vojske SAD-a a njegov je kraj u vojsci potakao nelagodu, ostavivši ju u neprikladnoj upotrebi. Američke su snage i dalje stacionirane i opremljene za kopnene ratove u Srednjoj Europi i Koreji, dok su zračne i pomorske snage spremne preuzeti globalnu kontrolu zračnog prostora i mora u potrazi za apsolutnom pobjedom. No nova Bushova administracija reformi vojske je pristupila na neočekivani način, što apsolutistički model stavlja na kušnju. Pentagon i njegovi pobornici očekivali su hitno i veliko povećanje proračuna nove republikanske vlade. Imaju legitimno pravo zatražiti još novca jer treba povećati plaće, vojnici koji se u sklopu vojnih misija nalaze u stranim zemljama izgubili su entuzijazam, veliki dio opreme treba obnoviti zbog starosti, zalihe su pri kraju a održavanje zanemareno, zbog uštede novca. Sama je vojska ustrajala na nuždi provedbe raznih misija i to na razini koja je preopteretila njen kapacitet tijekom posthladnoratovskog desetljeća kada su javnost i Kongres očekivali (...) snižene vojne troškove. Vojska se oduprla reformama (...) kao i operacijama manjeg intenziteta- mirotvorstvu i održavanju reda na granicama na Kosovu, npr.- što su zapravo korisne operacije koje su trenutno potrebne. Bushova administracija zatražila je da Andrew W. Marshall, interni Pentagonov kritičar (...) provede temeljitu reviziju vojske. I sam je novi predsjednik predložio radikalno natjecanje za proračun između vojske i Pentagona na osnovi iskazane učinkovitosti. Osim njegove predanosti raketnoj obrani, George W. Bush je zatražio i temeljitu reviziju nuklearnog arsenala s ciljem jednostranog smanjenja. Jedan od sudionika provedbe revizije, William Odem pri Insitutu Hudson, predlaže smanjenje strateškog nuklearnog oružja na 1000, bez obzira na ono što čini Rusija.(...) Ovo je daleko od temeljite revizije sljedećega: mjesta koje Amerika zauzima u svijetu, pravih prijetnji koje postoje, takve kakve jesu kao i vanjskih, kao i vojnih, politika koje su prikladne za situaciju koja se ključno promijenila od kada su globalni Hladni rat i apsolutne ambicije došle svome kraju. No, kao i smanjenje 7.500 nuklearnih raketa na 1000, to je zaokret u pravom smjeru", piše William Pfaff. THE WASHINGTON TIMES 8. III. 2001. Prema transatlantskoj trgovini "Unatoč razlikama u politici koju osobno zastupaju, britanski premijer Tony Blair i predsjednik George W. Bush imaju važnu dodirnu točku: strast za jačanjem odnosa između SAD-a i Europe i to putem trgovine(...). (...) Kada se radi o politici, međutim, oba čelnika nadaju se iskoristiti odnos koji dvije zemlje već godinama uživaju(...), kako bi potakli stvaranje snažnije veze između Europske Unije i Sjevernoameričkog saveza za slobodnu trgovinu (NAFTA). Iako novi planovi za trgovački sporazum nakon njihovog sastanka u Washingtonu nisu bili glavna vijest, oba čelnika spremna su prepirke glede govedine i banana ostaviti za sobom. Ukidanje trgovačkih prepreka biti će dobar početak. Dva sastanka trgovačka saveza poslužit će kao forum za jačanje američko- britanskog partnerstva: EU će održati summit u lipnju a Svjetska trgovačka unija će se najvjerojatnije sastati u studenom. Sastanak EU-a u Švedskoj, gdje će se Bush sastati s europskim čelnicima, mogao bi utrti put sporazumu između NAFTA-e i EU-a koji bi, pak, ojačao suradnju u područjima kao što su osiguranje i profesionalne usluge. Blair je pozvao da se na tom sastanku stvori politička objava namjere koja bi pomogla razriješiti razlike glede trgovačkih nesuglasica. 'Ovo bi zatim trebalo potvrditi odlučnošću EU-a i NAFTA-e da se ode dalje unutar okvira Svjetske trgovačke organizacije kako bi se srušile bescarinske prepreke', kazao je pred kanadskim parlamentom prošloga tjedna prije sastanka s Bushom. Jasno je da se Blair svim silama trudi biti most do Europe za SAD, a oba čelnika su odlučna pronaći i rješenja za nesuglasice glede obrane i trgovine. Iako ih možda i nisu razriješili na prvom sastanku, Bush i Blair će imati priliku ponovno izmijeniti svoje zamisli opet za par mjeseci (...)", stoji u uvodniku lista. AUSTRIJA DIE PRESSE 9. III. 2001. Beogradski demokratski eksperiment: strah od povratka demagoga "Joj ako propadne sadašnji politički eksperiment u Beogradu, ako se vladajući savez DOS slomi na unutarnjim prijeporima, ako se reforma gospodarstva ne pomakne s mjesta i ako se socijalna kriza zbog izostalih uplata najsiromašnijima među siromašnima još produbi. 'Opet će kucnuti čas nacionalističkih demagoga!' U to su uvjereni promatrači Balkana koji su se ovoga tjedna okupili u Wildbad Kreuthu u Bavarskoj na stručnom zasjedanju. Akademija za politiku zaklade Hans Seidel, bliska CSU-u, pozvala je na raspravu o izgledima demokratizacije Jugoslavije. Patrick Moore, dugogodišnji analitičar Balkana radija Slobodna Europa u Pragu podsjetio je da se Slobodan Milošević 14 godina održao na vlasti u prvom redu zbog toga što je oporba bila zavađena. Milošević je to spretno koristio za očuvanje svoje vlasti time što je jednostavno oporbene vođe s njihovim 'velikim egom' izigravao jedne protiv drugih. Sada su ti 'egi' u okviru saveza DOS ipak složni oko nekoliko bitnih točaka vladinog programa: - borba protiv korupcije - depolitizacija raznih sigurnosnih aparata - osuvremenjivanje lošeg gospodarstva - izgradnja pravne države - restrukturiranje političkog krajolika "Ako DOS počne sa svađama, taj se program jamačno neće moći brzo provesti', upozorio je Moore. 'Miloševićevi ljudi samo čekaju da DOS propadne i da javnosti zlurado kažu: Vidite kuda je zemlja došla s takvim amaterima. Ružni nacionalistički osjećaji u dijelovima srpskog stanovništva nipošto nisu nestali promjenom vlasti u Beogradu. Tako drži i Miroslav Tuđman, sin pokojnog hrvatskog šefa države i glavni urednik zagrebačkog časopisa ' Nacionalna sigurnost i budućnost': 'Pogrješno je vjerovati da svrgavanje Miloševića predstavlja i rješenje problema velikosrpskog nacionalizma a time i kraj srpskih hegemonijskih težnja.' Beogradska vanjska politika i dalje će se orijentirati po onomu što služi velikosprskim interesima. Zbog toga Tuđman računa da će Beograd pristati na diobu Kosova pri kojoj bi sjeverni dio pripao Srbiji: 'To bi Srbiju oslobodilo jednog problema, ali bi stvorilo dodatne probleme Albaniji i Makedoniji', proriče Hrvat. No je li promjena vlasti u Beogradu prošlog listopada uopće bila revolucija u stilu magičnih događaja 1989. u srednjoj i istočnoj Europi? Ili je to bio tek hladan puč? Henryku Jarczyku, višegodišnjem dopisniku bavarskog radija iz Beograda, beogradski su događaji od 5. listopada 2000. ostavili gorak okus. Da Milošević tada nije svrgnut, morao bi dati ostavku jer su dijelovi srpskih sigurnosnih aparata promijenili stranu i priklonili se oporbi. I Jarczyk sumnja da je tada obavljena trgovina između starih i novih vlastodržaca: 'Mi ćemo odstupiti, a vi ćete nas za uzvrat ostaviti na miru.' Pri tomu je Miloševićevo nasljeđe teško na tone - ponajprije gospodarski. Britanski poznavatelj Balkana Jim Brown ukazao je na usku isprepletenost politike, gospodarstva i organiziranog kriminala: 'Kako bi se država pod Miloševićem borila protiv kriminala kad je država i sama bila gangster?' No upravo dekriminalizacija, borba protiv korupcije i stvaranje jasnog pravnog poretka po Franzu-Lotharu Altmannu iz zaklade Znanost i politika, pretpostavka su za dotok inozemne pomoći kako bi se Srbiji pomoglo da opet stane na noge" - izvješćuje Burkhard Bischof. Bosanski Hrvati ubrzavaju odcjepljenje "Bosanski Hrvati bez obzira na sankcije međunarodnog dužnosnika za Bosnu Wolfganga Petritscha žele ubrzati stvaranje vlastitog državnog područja u Bosni i Hercegovini. Petritscheva je glasnogovornica u četvrtak ipak u tom slučaju zaprijetila daljnjim kaznenim mjerama protiv vodećih hrvatskih političara", izvješćuje APA. FRANCUSKA LE MONDE 7. III. 2001. Unatoč dolasku reformističke koalicije na vlast, zemlja je još uvijek duboko podijeljena "Deset godina nakon dolaska nacionalista na vlast, Bosna i Hercegovina se nada da će napokon izaći iz crne rupe u koju su je gurnule tri etničke stranke. Dakako, politički život u Bosni ne ovisi samo o Sarajevu: rata zacijelo ne bi ni bilo bez vojne agresije Srbije i Hrvatske, a demokracija neće zaživjeti bez političke potpore susjednih država. Zaokret je ipak velik: deset godina poslije, bosanska vlada i parlament u rukama su reformističke koalicije, Alijanse za promjene koju predvodi višeetnička Socijaldemokratska stranka. Deset godina! U prosincu 1990., bosanski su birači doveli na vlast nacionalističku koaliciju koju su činile Stranka demokratske akcije (SDA, muslimanska) Alije Izetbegovića, Srpska demokratska stranka (SDS) Radovana Karadžića i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) Mate Bobana. Obećanjima da će okrenuti leđa komunizmu, gurnuli su zemlju u metež. SDS i HDZ koje su nadzirali Slobodan Milošević u Beogradu i Franjo Tuđman u Zagrebu, podijelili su Bosnu i poveli pohod za 'etničko čišćenje'. Slika je danas drugačija. Alija Izetbegović je dao ostavku na dužnost bosanskog predsjednika i piše svoja sjećanja; politički vođe 'velike Srbije', Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića traži međunarodni sud zbog 'zločina protiv čovječnosti'; pristaše 'velike Hrvatske' Franjo Tuđman i Mate Boban su mrtvi. U Sarajevu, Socijaldemokratska stranka je izašla kao pobjednik na izborima od 11. XI. 2000. i s mukom je uspjela, premda nije dobila apsolutnu većinu u parlamentu, osnovati Alijansu za promjene i sastaviti vladu. Zapadne zemlje koje gospodarsku pomoć Bosni i Hercegovini uvjetuju poštovanjem Daytonskih mirovnih sporazuma i reformama, trebale bi opet upraviti pogled prema Sarajevu. U proljeće bi se trebala održati konferencija zemalja donatora. Pet milijarda dolara koje je zemlja dobila nakon rata pomoglo je u obnovi infrastrukture uništene u borbama, ali nije oživilo bosansko gospodarstvo. Tvornice su i dalje u okamenjenom stanju iz jugoslavenskih vremena, mladi su izgubili nadu da će naći posao, ulagači nisu htjeli ulagati u zemlji čiji su nacionalistički čelnici očito bili korumpirani. Povijesna važnost i nada koju potiče promjena težnja u vrhu bosanske države, ipak ne treba prikriti nezaobilaznu stvarnost koja se temelji na ratnim godinama i u samoj naravi Daytonskih sporazuma: zemlja je podijeljena. Službeno postoje dva entiteta: hrvatsko-muslimanska Federacija i Republika Srpska. A u sklopu Federacije, postoji zapravo treći entitet: bivša republika Herceg- Bosna čiji se nacionalistički hrvatski vođe, mafijaši, nisu odrekli sna o odcjepljenju. Socijaldemokratska stranka i njezini partneri obnašat će, dakle, vlast tek u trećini zemlje. Naprotiv, nacionalističke stranke su u većini u Republici Srpskoj (premda je pod zapadnim pritiskom za premijera imenovan reformist Mladen Ivanić) i u bivšoj Herceg- Bosni (gdje je HDZ najavio da će ubuduće bojkotirati središnje ustanove). Povrh toga, Zagreb se jasno distancirao od hercegovačkih nacionalista i podupire vladu u Sarajevu, dok, naprotiv, u Beogradu, jugoslavenski predsjednik Vojislav Koštunica pruža političku pomoć i podupire nacionalističku predodžbu o Balkanu kod radikala u Banjoj Luci i na Palama. G. Koštunica se često sastaje s nacionalističkim predsjednikom Republike Srpske Mirkom Šarovićem, a nedavno je potpisao sporazum kojim se učvršćuju 'posebne veze' između Beograda i Banje Luke, dok je ravnodušan prema premijeru Mladenu Ivaniću. Dakle, bosanski problem nije riješen. Pretvaranje crta bojišnice u unutrašnje 'granice' u doba Daytona, potiče puk da i dalje glasuje za nacionalističke stranke, osim na područjima na kojima se branila jedinstvena Bosna i Hercegovina, kao što su gradovi Sarajevo i Tuzla. Analitičari misle da će samo temeljita revizija Daytona, napose ukidanje entiteta, aktualizirati zamisao o državljanstvu i ujediniti zemlju. No diplomati već pet godina to odbijaju. Oni pošto-poto podupiru prvog političara koji se prikazuje 'umjereniji' od svojih prethodnika. Tako su u Republici Srpskoj tijesno surađivali s Biljanom Plavšić koja je završila karijeru u tamnici Međunarodnog kaznenog suda (ICTY), jer je optužena za zločine protiv čovječnosti, kao i s Miloradom Dodikom koji je, prema istraživanju bosanskog tiska, pronevjerio desetke milijuna njemačkih maraka. Nije baš sjajno... Za većinu Bosanaca, glavne odluke zapadnih diplomata u pravcu ujedinjenja zemlje bile su... promjena automobilskih tablica 1998., nakon dvogodišnjeg političkog pogađanja. Sada se po automobilu više ne može utvrditi odakle dolazi vozač, što olakšava promet na područjima gdje je nacionalistička policija pazila da potiče etničke napetosti. Rezultati zapadnog djelovanja nisu dakle nimalo blistavi. Osim što Socijaldemokratska stranka neće u bliskoj budućnosti ništa mijenjati u podjeli Bosne, važna činjenica njezina dolaska na vlast nimalo ne zanima puk. Ni u Sarajevu, političke promjene više nikog ne uzbuđuju. To je priča o razdoblju nakon rata, gdje su klonulost i sumornost pobijedile nadu. Stotine Bosanaca stoje u redu za vizu ispred zapadnih konzulata. Među mladima, napose oni koji žive u gradu i imaju visoku naobrazbu, iseljavanje se smatra jedinim rješenjem za budućnost. Premda je protunacionalističko raspoloženje još uvijek u modi u zemlji koju su opustošili nacionalisti, ni Socijaldemokratska stranka ni zapadni pokrovitelji ne uspijevaju potaknuti ni trunku oduševljenja. U doba okruženja, kada bi Sarajlija susreo prijatelja i upitao ga kako je, odgovor je uvijek bio 'dobro'. Bilo je ponosa, nagona za održanjem života, pa i nade. Danas, Sarajlije razmjenjuju 'uh'... ili podrugljivo i ogorčeno 'kao i obično'... To je priča o poslijeratnom razdoblju punom razočaranja", izvješćuje Remy Ourdan. 8. III. 2001. Uhode nisu rekli zadnju riječ "Svršetak hladnog rata između Istoka i Zapada nije zaustavio djelovanje uhoda svih boja na planetu. Naprotiv, njihovi su postupci profinjeniji, a središta interesa postala su raznovrsnija i brojnija. Općenito, broj njihova osoblja se povećao. Kao i proračun, pa tako obavještajna 'zajednica' u Sjedinjenim Državama dobiva trideset milijarda dolara na godinu, dok je u Francuskoj 'proračunska stopa' kako kažu stručnjaci, namijenjena obavješćivanju u 2001. povećana za 7,5 posto naspram 2000., pa i puno više, tj. dvanaest posto za opremanje Glavne uprave za vanjsku sigurnost (DGSE). U Europi, da ostanemo na kontinentu, uhode nisu rekli zadnju riječ i žele odgonetnuti logiku nepostojanog svijeta, odrediti njegove granice i predvidjeti razvitak. Nakon 1989. i pada Berlinskog zida, uhođenje se - vrlo brzo - smanjilo. Raspad bivšeg SSSR-a nakon 1991. i privlačnost koju je NATO osjećao prema zemljama iz bivšeg istočnog 'bloka', pokrenuli su stroj, o čemu svjedoče najnovije afere u Rusiji i u SAD-u. Dvojica velikih međusobno se uhode i zatvaraju u sebe. Moskva, koja se vraća nekadašnjim maničnim refleksima, ponovno primjenjuje ofenzivno obavješćivanje usmjereno na prikupljanje tuđih podataka. Washington razvija defenzivno uhođenje koje - s neshvatljivim kašnjenjem - treba nanjušiti nepoželjnike čija su meta njegovi interesi u svijetu. Bez obzira o kojoj je državi riječ, službe danas kreću u traženje podataka koji se ne tiču toliko vojske i operative, koliko politike, međunarodnih financija, trgovine, industrije i, osobito, visoke tehnologije. Riječ je o tomu da se potajno, otuđenjem dokumenata, hvatanjem priopćajnih veza i korupcijom, osigura tehnološka korist u civilne i strateške svrhe, po najmanjoj cijeni, tj. bez ulaganja golemih iznosa u istraživanje i razvoj tzv. vrhunske opreme i tehnike. Ideologija više nije razlog za uhođenje, kao u doba hladnog rata. Uhodi se radi uštede vremena i novca, prisvajajući otkrića zemalja koje se smatraju najnaprednijima. U sadašnjim aferama, kako u SAD-u, tako i u Rusiji, važno je istaknuti da njihova otkrića dolaze - slučajno ili planirano? - dok su dvije zemlje uključene u prepirku zbog moguće uspostave proturaketnog štita koji ima stratešku važnost za Washington a više taktičku za Moskvu. Europljane, ali i ostatak svijeta, Bliski i Srednji istok, kao i Aziju pozivaju za svjedoka nudeći vojno- političke dokaze koji bi ih trebali uvjeriti u opravdanost stajališta svakog tabora, kako bi za jednu ili za drugu stvar pridobili partnere koji su dovoljno prožeti vrijednošću programa da bi zatražili da u njemu sudjeluju. Otkrivši aferu Roberta Hansena, koja je ime dobila prema agentu američkog FBI-ja optuženom da je petnaest godina uhodio u korist Rusije i prenosio joj podatke o sustavima National Security Agency (NSA) za prisluškivanje i hvatanje, Washington je neizravno jednim udarcem ubio dvije muhe. Amerikanci su pokazali da nisu smanjili oprez prema ruskim upadima na njihovo tlo i da pokušavaju odvratiti svoje saveznike od suradnje s Moskvom, čije postupke žele ozloglasiti. Tako Washington misli da Rusi imaju samo jednu misao u glavi: dobiti podatke o tehnološkim mogućnostima i rezultatima koje Europa nadzire bolje od njih i ukrasti ih kako bi ih prisvojila uz što manje troškove i iskoristila u obrambenoj industriji koja ima teškoća u financiranju modernizacije. Tako se američki saveznici upozoravaju da ne surađuju s Moskvom kada je riječ o osjetljivoj opremi, jer je kontraproduktivno surađivati s partnerom koji vara. (...) No bitka koja je s dolaskom Georgea W. Busha u Bijelu kuću započela oko velikih programa za buduće naoružanje, drugi je par cipela. Ona najavljuje naglo širenje prikrivene borbe između služba. Svatko 'čini pritisak' na onog drugog. Ne kaže li se zapravo u SAD-u da je FSB, s tristotinjak mogućih agenata u Washingtonu, dosegnuo broj osoblja KGB-a do 1989., i ne uzvraćaju li u Rusiji da su zapadne službe toliko proširile djelovanje uz granicu, u srednjoj Europi i u baltičkim državama, da ugrožavaju Moskvu?", piše Jacques Isnard. NJEMAČKA NJEMAČKA NOVINSKA AGENCIJA-DPA 8. III. 2001. Njemačka podupire Jelavićevo smjenjivanje "Njemačka je poduprla smjenjivanje hrvatskog predstavnika u bosanskom državnom predsjedništvu Ante Jelavića. Istodobno je u četvrtak pozvala bosanske Hrvate na dijalog s vladom zemlje i s međunarodnim predstavnikom. Predstavnik međunarodne zajednice Wolfgang Petritsch dan ranije smijenio je Jelavića jer radi na odvajanju hrvatskih područja. Da to proturječi mirovnom sporazumu iz Daytona. Njemačko ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je da taj Jelavićev postupak nije prihvatljiv ni vladi u Berlinu. 'Ante Jelavić i zajedno s njim otpušteni političari HDZ-a svojom su politikom koja smjera na odvajanje od Bosne i Hercegovine, nanijeli tešku štetu interesima bosanskih Hrvata.' Njemačka vlada apelira na sve predstavnike bosansko-hrvatske narodnosne skupine koji su spremni surađivati da svoje interese brane u dijalogu punom povjerenja. 'Bosanski su Hrvati važan sastavni dio stanovništva Bosne i Hercegovine', rekao je glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova. 'Imaju pravo na zaštitu njihovih legitimnih prava'". FRANKFURTER RUNDSCHAU 8. III. 2001. Pogrješno sredstvo za gašenje vatre "Žarište požara može se najprije zanemarivati, zatim podcjenjivati i na posljetku posegnuti za pogrješnim sredstvom za gašenje. Međunarodna zajednica u sukobu na kosovsko-makedonskoj granici upravo ulazi u treću fazu. Najprije je NATO-ova mirovna postrojba na Kosovu zanemarivala svoju zadaću osiguravanja granica. Zatim je KFOR negirao svaku odgovornost za podmetače požara odmah iza granice. Kasno, ali ipak, pojačana je zatim nazočnost duž južnosrpske Preševske doline a u međuvremenu i u smjeru Makedonije. Budući da to još nije dostatno, NATO sada želi rame uz rame s jugoslavenskom vojskom obavljati ophodnju. Oni koji o tomu razmišljaju ili su loše obaviješteni ili namjerno ne mogu uvidjeti eskalaciju. Povratak srpskih vojnika tek bi podgrijao stanje u osjetljivoj regiji. Ako se ostvari apsurdni plan, mogao bi ponajprije obradovati albanske ekstremiste iz pograničnog sela Tanuševci. Tako bi mogli jednim udarcem osigurati zasad još izostalu potporu stanovništva i albanskih stranaka. Samozvani osloboditelji 'albanskog životnog prostora' ni ovako ni onako neće postići svoj cilj: borba za veliku Albaniju na kraju mora propasti. Naoružana postrojba ipak bi mogla krhku višenarodnu državu Makedoniju dovesti u znatne teškoće. A cijeloj regiji poslije svršetka Miloševićeve ere i prvih opreznih pokušaja stabilizacije prijeti težak udarac" , zaključuje komentator lista Stephan Israel. ŠVICARSKA LE TEMPS 8. III. 2001. 'Problem nije velika Albanija, već veliko Kosovo' Eleonore Sulser razgovarala je u Parizu s direktorom odjela za istraživanje u CERI-ju (Središte za međunarodne studije i istraživanje) Jacquesom Rupnikom o događajima u Makedoniji: " - Kako nazvati događaje na granici Kosova, Makedonije i Srbije? Je li to rat? = Treba povesti računa o razlikama kada se područje usporedi s brojem žrtava. Sukob je još uvijek slabe jačine. Nezgodno je što je on na granici Kosova, Srbije i Makedonije. Strategija albanske gerile je da izazove širenje sukoba izvan Kosova. U Beogradu očekuju da nova vlada ispliva iz nacionalističkog desetljeća, a ne da prije vremena padne zbog takvih izgreda. Makedonija više zabrinjava. To je malena država s dva milijuna stanovnika, od kojih su trećina ili četvrtina Albanci. Ona je stara deset godina, krhka je, a njezinu legitimnost pobija više njezinih susjeda. Ta je zemlja jedan od ključeva stabilnosti na tom području. Srbija, Albanija i Kosovo su pogođeni, ali isto tako Grčka i Bugarska. (...) - Govori se da pobunjenike vodi zamisao o 'velikoj Albaniji'. Je li to točno? = U početku OVK-a na Kosovu, u izjavama se kao cilj spominjala 'velika Albanija'. Kasnije su one pobijene. Iskreno, nitko nije za taj plan. Tirana je danas neobično umjerena. Albanija se uhvatila ukoštac s klanskim, područnim i dijalektalnim razlikama. Nije se lako pripojiti državi koja je na rubu raspada. Malenu Albaniju treba poduprijeti. K tome, kosovski Albanci nisu imali istu povijest kao albanski, slično kao Istočni i Zapadni Nijemci. Ne, problem nije 'velika Albanija', već 'veliko Kosovo'. (...) - U središtu problema je konačni status Kosova. = Oni koji započinju takve pothvate plaše se da je zamisao o neovisnosti dovedena u pitanje zbog promjena u Beogradu. Nisu svjesni da njihovi postupci nailaze na jednodušnu osudu i da tako osuđuju neovisnost Kosova. Mislim da bi ta neovisnost, uz neke uvjete, mogla pridonijeti neutraliziranju nekih većih zastranjenja." SLOVENIJA DRUŽINA 7. III. 2001. Jednoumni mediji ugrožavaju demokraciju Slovenski katolički tjednik "Družina" u glavnom se komentaru svog novog broja osvrće na stanje u domaćim tiskanim i elektronskim medijima u vezi sa najavljenim promjenama zakona o informiranju, zakona o RTV, te povodom nekih afera sa medijskom potporom. Pri tome tajnik biskupske konferencije Anton Stres ocjenjuje da slovenski mediji nisu ni iz daleka pluralni i ne odražavaju realno stanje u politici i društvu. "Javno mnijenje i informiranost ljudi oduvijek su bili vrlo važni. Ni nekoć vladarima nije bilo svejedno što o njima misle ljudi. Danas, kad se vlast bira, javna glasila stvaraju predodžbe o političarima i strankama, pa su postala prvorazrednim oružjem u borbi za vlast. Narodna mudrost doduše kaže da papir može sve podnijeti, ali unatoč kritičnosti prema javnim glasilima ovisimo od toga kako nam ona prikažu situaciju. Ako se misao nekog čovjeka ili slika o njemu, bila pozitivna ili negativna, ponavlja i planski dograđuje iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, onda to ostavlja posljedice. U demokraciji, gdje smo svi pozvani da sudjelujemo u donošenju odluka, objektivna i točna informiranost neizostavan je uvjet za odgovorno odlučivanje. Zato građani imaju pravo da budu obaviješteni, a javna glasila su dužna da nam tu informiranost zajamče. I vlast je dužna da se za to pobrine jer joj ustav nalaže skrb za demokratske odnose u društvu. Ako su javna glasila u rukama jedne skupine ljudi, onda je demokracija ugrožena. Jer tada oni koji nemaju svoja glasila ne mogu doći do javne riječi. Tada na primjer kamera očito izbjegava ljude čija nazočnost i riječ nekima nisu po volji. A i novinari su ljudi koji kao i svi imaju svoje simpatije i antipatije, te nazore koje zastupaju i u njih vjeruju, ali i suprotne koje pobijaju i odbijaju. Osim toga, imaju još i poslodavce koji im osiguravaju sredstva za život, a plaćaju ih i zato da bi pisali kako oni žele. Da bi smanjili misaono jednoumlje i omogućili ljudima da sami donose svoje sudove, potrebno je uvesti stvaran medijski pluralizam i ravnopravno omogućiti svima u društvu da dođu do riječi. Tako je to u demokratskim državama. Samo na taj način mogu ljudi sa pravom na što objektivniju informiranost vidjeti i drugu stranu medalje. Ta je mogućnost kod nas za sada vrlo skromna. Na tom području nema stvarne ravnopravnosti. Glasila bi morala biti pozicionirana u civilnom društvu, a što dalje od izravnog utjecaja politike. zato je jadna od najslabijih točaka naše demokracije zasigurno stanje na području javnih medija." - piše Stres, ali dodaje da se takvom razvoju protivi upravo politika - "Imaju pravo oni koji kažu da imamo politiku, ali ne i državnike koji bi nosili brigu za dizanje kvalitete na svim područjima. Imamo samo političare koje zanimaju današnja i sutrašnja, politička i svaka druga zarada i vlast. Previše je takvih primjera. Tko je bolji, ne bi se smio bojati konkurencije, a ako nije bolji - onda ne zaslužuje da ima vlast." - piše dr. Anton Stres u komentaru slovenskog katoličkog tjednika. ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 8. III. 2001. "Europska Unija je izazov kojega će Washington prihvatiti bez neprijateljstva" "U velikoj dvorani sveučilišta Bocconi jučer je bivši potpredsjednik Sjedinjenih Država Al Gore bio protagonist susreta 'Kako upravljati globalnošću', kojega je organizirala fondacija Corriere della Sera, povodom 125 godina lista, i odgovorio je na pitanja veleposlanika Sergia Romana, urednika Corrierea, i javnosti.(...) - Jedna od zadaća koja je Vama bila povjerena tijekom osam godina Clintonove administracije bila je ona odnosa s Rusijom. Žalite li radi nečega? = Ne, dobro smo radili. Sigurno greška nije bila da smo učinili previše, no možda smo napravili premalo. Što više mislim na događaje u Rusiji nakon pada Berlinskog zida 1989. do danas, sve sam uvjereniji da je greška Zapada bila da je napravio premalo. Ruski nacionalizam? Katkada kada se jednoj osobi amputira ud, radi nekog čudnog živčanog efekta osjeća bol upravo u toj ruci ili nozi koju više nema. Liječnici ga zovu 'fantomski ud'. Eto to se ne događa samo osobama koje izgube udove nego i nacijama koje izgube carstvo. Ruski nacionalizam ista je stvar, reakcija jedne manjine na raspad Sovjetske Unije. - SSSR-a više nema. Je li međunarodni terorizam slijedeći 'neprijatelj broj jedan' Washingtona? = Terorizam danas ima na raspolaganju sve naprednija tehnološka sredstva. I to je objektivno promijenilo modalitet borbe protiv njega. I ne računajući i da jedna naprava napravljena kod kuće, poput one iz pokolja u Oklahoma Cityiju 1994., može izazvati vrlo velik broj žrtava. (...) Sjedinjen Države su ovih posljednjih godina platile cijenu terorizmu znatnim brojem žrtava, s atentatima u Keniji, Tanzaniji i drugim dijelovima svijeta... Naše veleposlanstvo u Rimu je prije nekoliko mjeseci zatvoreno upravo iz tog razloga, opreza. - Američka politika posljednjih 20 godina spram Afganistana upravo je nedavno dovedena u pitanje. = Kada je SSSR napravio invaziju Afganistana 1979., zapadne su zemlje osudile intervenciju Moskve. Te je, dakle, pomaganje otpora protiv Sovjeta tada izgledala kao dobra ideja. Mada sam ja osobno tih godina bio zastupnik u Kongresu i glasovao protiv snabdijevanja gerilaca prijenosnim bacačima Stinger: radilo se preosjetljivoj tehnologiji da završi u rukama koje bi je jednog dana mogle koristiti protiv nas. Bio sam jedan od malobrojnih koji su tada to isticali.(...) - Je li istina da dio američkog javnog mišljenja na rastuću integraciju Europe gleda sa zabrinutošću, poglavito radi njenih možebitnih političko-vojnih vidova? = Ne čini mi se. To često čujem od europskih prijatelja, no podsjetimo se da Marshalov plan 1947. nije bio samo pokušaj ponovnog oživljavanja europskog gospodarstva, nego i da je bio temeljen na europskoj integraciji, Marshalov plan potaknuo je države prema bližim vezama. (...) Hoće li Unija biti izazov SAD-u? Mi s dobrodošlicom pozdravljamo takav izazov. Ne osjećam u Sjedinjenim državama veliku zabrinutost u vezi Europske Unije. Mnogo analiza, sigurno, ali ne i neprijateljski osjećaji. Postoji prijateljstvo prema Vama, topli osjećaji. I zanimanje, naravno. Upada u oči da u našem dobu postoji jedna vrsta gubitka povjerenja prema državi-naciji. Što s jedne strane vodi ulaganju u jedan nadnacionalni entitet poput primjerice Europske Unije. No istovremeno vodi pojavi sub-nacionalnih entiteta poput Lombardije, Katalonije, Quebeca.", priredio Matteo Persivale PODLISTAK FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 27. II. 2001. Hrana za strah Nesigurnost o tomu kako postupati s hranom koja možda ugrožava zdravlje, ne vlada tek od pojave kravljeg ludila. Pogled unatrag na navodne ili stvarne skandale s namirnicama proteklih šesnaest godina pokazuje da racionalna razmišljanja teško mogu držati korak s konjunkturom javne pozornosti. I uzrujavanja. Tako se primjerice 1985. glikolom pomiješano vino, kojemu se nije moglo dokazati štetnost, pobrinulo za naslove, ali vino otrovano metilnim alkoholom zbog kojega je godinu dana kasnije u Italiji umrlo 14 osoba, nije izazvalo veću pomutnju. Slično je 1994. preuveličana opasnost od dječje hrane s insekticidima. Hrana je povučena iako udio insekticida nije bio veći nego u svježem povrću. U slučaju navodnog skandala s tekućim jajima iz 1985. ili 1987. dokazanih nematoda u ribama, nesavladivo je gađenje pojačalo strah od namirnica koje potencijalno ugrožavaju zdravlje. Niti od konzumiranja larva crva u jestivim ribama Sjevernoga mora nije prijetila opasnost koja bi bila u skladu s javnim uzbuđenjem. Glikol u vinu U travnju 1985. kemičari austrijske vinske uprave ispitivanjem vina iz Gradišća otkrili su dietilglikol, bezbojnu i bezmirisnu kemikaliju koja može izazvati teška oštećenja bubrega. Dietilglikol uglavnom se upotrebljava kao antifriz. Ta tvar vino čini slađim. U više od 350 pokusa dokazan je dodatak. Zaplijenjeno je 20 tisuća hektolitara. Više je pogona bilo osumnjičeno da su uz pomoć glikola prosječna vina podmetali kao kasnu berbu, ledena vina i vina od probranih bobica. Savezno ministarstvo zdravstva tek je u srpnju upozorilo na opasnost od uživanja austrijskih predikatnih vina, iako je još tri mjeseca ranije bilo upoznato s možda po zdravlje opasnim uvozom iz Austrije. Bečko je državno odvjetništvo istražilo da je u Njemačku stiglo oko 300 tisuća litara patvorenoga vina. Bonn je objavio popis 82 vina koja sadrže glikol, godišta od 1979. do 1984. Više je njemačkih listova tiskalo popis u cijelosti. Poslovni voditelj bečkog vinarskog gospodarskog fonda događaj je nazvao 'skandalom uveličanim ljetnom sezonom kiselih krastavaca'. Krajem srpnja austrijsko je ministarstvo zdravstva proglasilo sigurnom berbu koja po litri sadrži 48 grama dietilglikola. Neki liječnici 14 grama drže smrtonosnom dozom. U isto vrijeme glikolski skandal prešao je i na njemačko tržište vinima. Kemijski ured za istraživanja u Mainzu otkrio je dva vina iz Rheinhessena kojima je dodana otrovna tvar. Do sredine kolovoza za 42 njemačka vina dokazano je da sadrže glikol. Na temelju minimalne koncentracije posumnjalo se da su njemačka vina miješana s patvorenim austrijskim vinima. U jesen 1985. Savezno ministarstvo zdravstva zaključuje da 1250 vina iz Austrije i 75 iz Njemačke treba povući s tržišta. Prođa njemačkog i austrijskog vina se prepolovila. Više od trećine treba povezati s glikolskim skandalom, govorili su trgovci vinima. No tamo gdje su postojali dobri odnosi između kupaca i prodavatelja, posao se nije smanjio. Kod manjih izravnih prodavatelja promet je čak povećan. U listopadu 1985. u više je austrijskih ispitivanja vina nađena druga otrovna kemikalija: natrijeva kiselina. Vinogradari spoj natrija i dušika koriste kao konzervans, jer već u najmanjoj koncentraciji ubija bakterije. Kemikalija koja se upotrebljava i u proizvodnji eksploziva, navodno je opasnija od dietilglikola. No do sada nije dokazano da je itko obolio od nekog od tih dodataka. Daleko opasnija manipulacija izišla je na vidjelo iduće godine. U ožujku 1986. u Italiji je umrlo 14 osoba od vina otrovanog metilnim alkoholom. Vlasti su prekasno zaplijenile na tisuće hektolitara patvorenoga vina. U travnju je Savezno ministarstvo zdravstva otežalo uvoz svih talijanskih vina pjenušaca. U rujnu 1999. kemijski ured za istraživanja u Mainzu otkrio je da su stotine vina, ponajprije talijanskog porijekla 'poboljšane' glicerinom. Po shvaćanju ministarstva za poljoprivredu u Rheinpfalzu nije po srijedi prijevara opasna za zdravlje. Glicerina ima i u nepatvorenim vinima. Dodatni glicerin vina čini baršunastijima. Bolje prija ako je 'ušminkano' ili 'dopingirano'. Imena proizvođeča nisu navedena, jer od vina nema značajnih opasnosti za potrošače. To odgovara zakonu o sigurnosti proizvoda iz 1997. Mikrobi u jajima U kolovozu 1985. predsjedništvo pokrajinske vlade u Stuttgartu upozorava na konzumiranje tjestenine tvrtke Birkel. Masa od tekućih jaja iz kojih se tjestenina proizvodi, mikrobiološki je onečišćena, jer nije upotrebljena u određenom roku. Osim toga da masa tekućih jaja sadrži jaja starija od šest dana. To krši njemačka pravila, no dopušteno je u Nizozemskoj. Nizozemski veliki poduzetnik van Loon priznaje da je Birkela i druga poduzeća opskrbljivao jeftinom 'kokošjom kašom'. Nekoliko tjedana kasnije Savezna udruga industrije tjestenina utemeljuje istraživački institut koji bi trebao biti na raspolaganju svim proizvođačima namirnica koji prerađuju jaja. Institut dobiva nalog za ispitivanje svih sirovina iz zemalja u kojima vrijede manje strogi zakoni o namirnicama nego u Njemačkoj. No taj korak nije vratio povjerenje potrošača. Birkelov promet rapidno opada. Otpušteno je 500 od 1300 radnika. Pri tome su se optužbe uskoro pokazale neutemeljenima. Birkel i ostali optuženi proizvođači dokazali su da su djelomično koristili dehidrirana jaja. Visoki sadržaj mliječne kiseline u tjesteninama ne nameće nužno zaključke da su korištene pokvarene sirovine. 1986. državno odvjetništvo u Stuttgartu obustavlja istražni postupak. Krajem 1988. Birkel sudskim putom traži odštetu od 43 milijuna maraka. Po shvaćanju poduzeća 1985. se radilo o 'činu samovolje vlasti'. Zdravlje stanovništva uistinu nije bilo ugroženo. No prijeporno je kakve je bila vrijednost proizvoda od tijesta i nije li nedostatna kakvoća opravdala upozorenje na određenog proizvođača. Pokrajinski sud u Stuttgartu dao je 1991. Birkelu za pravo. Pokrajina Baden-Wuerttemberg mora platiti odštetu od 13 milijuna maraka poduzetniku koji je svoju tvrtku godinu dana ranije prodao francuskom koncernu za proizvodnju namirnica i pića BSN. Pravna obrada tako zvanog skandala tekućih jaja u javnosti je prošla gotovo neprimijećeno. Gotovo neprimijećena prošla je i činjenica da je augsburško državno odvjetništvo u srpnju 1989. podiglo optužnicu protiv jednog veletrgovca jajima iz Noerdlinga. On je navodno trima tvrtkama tijekom tri godine isporučivao goleme količine tekućih jaja i smrznutih cijelih jaja. Roba protivno propisima nije bila pasterizirana, tekuća jaja znači nisu bila zagrijana na 65 stupnjeva da bi se uništile možebitne bakterije. U jednom je slučaju primatelj našao smrdljiva pokvarena jaja i vratio ih dobavljaču. Prema izjavama svjedoka, jaja su zatim primiješana drugim isporukama. Veletrgovac je bio osuđen. Nematode u ribi Krajem srpnja 1987. ARD-ov televizijski magazin 'Monitor' izvještava o larvama crva u jestivim ribama iz Sjevernoga mora. Oko dva centimetra dugačke nematode nalaze se uglavnom u crijevnom traktu, ali i u mišićju haringa, lososa, bakalara i iveraka. Živi paraziti kod ljudi mogu izazvati grčeve i crijevnu upalu. Uništavaju se pečenjem, kuhanjem ili zamrzavanjem. Od konzumacije živih nematoda u Njemačkoj je od 1982. do 1987. oboljelo deset osoba. Mnogi su gledatelji s užasom reagirali na izvješće 'Monitora'. U roku od nekoliko dana promet riba pada za 90 posto. Veletržnica u Bremerhavenu prilagođava se manjem opsegu posla. Početkom kolovoza ministarstvo financija nalaže carini da na granici zaustavi morsku ribu iz Danske i Nizozemske ako nije besprijekorna. Ministarstvo zdravstva priopćava da će uvoz biti slobodan samo ako su ribe zamrznute, dovoljno usoljene, marinirane ili termički obrađene. Dva tjedna kasnije savezna vlada poslije razgovora s pokrajinskim vlastima određuje dodatne kontrole. Odmah poslije ulova treba se izvaditi drob. Masovno lovljene ribe treba odmah zamrznuti. U svim stadijima trgovine i prerade domaće i uvozne morske ribe treba obavljati analize. Proizvođačima, sitnim trgovcima, velikim kuhinjama i restaurantima žurno je preporučeno da ribu ispituju na svjetlećim stolovima. Prerađivač ribe koji je ARD-ovom magazinu pomogao u istraživanju, navodno je postupao iz vlastitog interesa, izvijestio je 'Sueddeutsche Zeitung' u kolovozu 1987. Navodno je pokrenuo aferu s crvima kako bi povećao potražnju određenih svijetlećih stolova koje sam prodaje. Godinu dana poslije krize s nematodama, prodaja njemačkog ribnog gospodarstva kreće se skoro na istoj razini kao i godinu dana ranije. Ipak tvrtka 'Iglo' u listopadu 1988. pokreće kampanju za popravljanje imidža. Da vodeća tvrtka na tržištu duboko smrznute ribe ne koristi sirovu ribu iz Sjevernog mora. Taj je korak izazvao sumnje među stanovništvom da su tamo ulovljene ribe zatrovane opasnim dozama teških metala. Poslije prosvjeda njemačkog ribnog gospodarstva, prigovor je opovrgnut. Najvažnije jestive ribe iz Sjevernoga mora mogu se konzumirati bez razmišljanja, prosuđuje poljoprivredna ustanova za istraživanja iz Schleswig-Holsteina. Ni jedna od ispitanih riba ne sadrži otrove iznad dopuštene granice. Daljnje ispitivanje ustanova provodi u studenom 1994. U pet njemačkih velikih gradova analizira svježu ribu. 14 od 137 ispitanih uzoraka moglo je dobiti atribut besprijekoran. 98 uzoraka ocijenjeno je pogodnim za konzumiranje odmah nakon pečenja a ostatak uopće nije jestiv. Teške metale i sredstva za zaštitu bilja analitičari su našli u minimalnim dozama. Nematode nisu pronašli. Za lošu su ocjenu presudni bili mikroorganizmi koji izazivaju brzo truljenje ribe. 1997. 'Monitor' ponovno izvješćuje o nematodama u jestivim ribama: navodno je svaki drugi uzorak riba kupljenih u trgovini imao nematode. No opasnost po zdravlje prijeti samo ako se riba jede sirova, kaže voditelj savezne ustanove za ribarstvo u Hamburgu. Prema današnjim saznanjima, pojava larva nematoda u ribama neizbježna je. Na prehrambene navike niti na kretanja divljih morskih riba ne može se utjecati. Nematode izlučene izmetom tuljana i kitova u svako doba mogu napasti ribe. Insekticid u dječjoj hrani U prosincu 1993. pokrajinska ustanova za istraživanja u Freiburgu u povrću u dječjoj hrani iz Španjolske otkriva previsoke vrijednosti lindana, sredstva za zaštitu bilja. Insekticid bez boje i okusa od 1980. godine u Njemačkoj je zabranjen. Dopuštena granična vrijednost od 0,01 miligrama po kilogramu samo je djelomično bila prekoračena. Rezultati su poslani baden-wuerttemberškom ministarstvu zdravstva. Vlasti su pokrenule da tvrtka prodavatelj povuče s tržišta isporuku koja se sastojala od 78 tisuća bočica. Po prosudbi baden- wuerttemberškog ministarstva zaštite okoliša bila je to samo mjera opreza. Kod graničnih se vrijednosti radi o proračunima za višegodišnje, trajno konzumiranje. Malo bi dijete moralo u roku od nekoliko dana pojesti do 20 kilograma reklamirane dječje hrane da bi se možda otrovalo, izjavio je glasnogovornik ministarstva zdravstva. Stoga nije bilo razloga da se o tomu informira javnost. U travnju 1994. ZDF izvješćuje o onečišćenoj dječjoj hrani. Trgovački lanac 'Schlecker' na to povlači s tržišta sve proizvode s povrćem, integralnim žitaricama i voćem španjolskog proizvođača. I 'Milupa' i 'Aldi' zbog opreza povlače neke proizvode svoje dječje hrane, nakon što su jedne novine izvijestile i o njihovim nedopustivim vrijednostima insekticida. Vodeći na tržištu, tvrtke 'Hipp' i 'Alete' nisu došle na loš glas. Španjolski proizvođač dječje hrane događaje drži 'trgovačkim ratom'. Poslovni voditelj tvrtke izjavljuje: 'To je njemački protekcionizam da bi se zaštitili domaći proizvodi. Skoro smo ih izgurali s tržišta.' Uistinu je 'Schlecker' u ljetu 1993. iz asortimana izbacio staklenke tvrtke 'Hipp' i zamijenio ih jeftinijom robom španjolskog proizvođača. U Njemačkoj dječja hrana kao i hrana za športaše i dijabetičare podliježe tako zvanim dijetnim odredbama. Najviše vrijednosti ostataka sredstava za zaštitu bilja leže na granici analitičke dokazivosti i praktički su na ništici. Druge države EU-a nemaju tako stroge propise. Umjesto toga, drže se okvirne smjernice 'o namirnicama namijenjenima posebnoj prehrani'. Ona dopušta granične vrijednosti koje su do dvije stotine puta veće nego što predviđaju njemačka pravila. Taj je raskorak po mišljenju nekih promatrača koristio 'Hippu' da jeftiniju uvoznu robu diskvalificira kao opasnu po zdravlje i tako je izgura s tržišta. Uskoro se saznalo da je 'Hipp' ciljano informirao novinare o slabostima konkurencije. Na posljetku su potrošači bili posve zbunjeni vijestima da nipošto ne treba odustati od industrijski proizvedene dječje hrane i djecu hraniti svježe pripravljenim povrćem s tržnica. Jer time se djecu deset do pedeset puta više opterećuje otrovima nego povučenom dječjom hranom iz Španjolske" - izvješćuje Christoph Moeskes.