TALIBANI U RATNOM POHODU PROTIV CIVILIZACIJE

ZAGREB, 3. ožujka (Hina) - Odluka afganistanskih talibana da unište više od tisuću i pol godina stare divovske kipove Bude isklesane u stijenama kod mjesta Bamijan u središnjem Afganistanu šokirala je svijet, ali je riječ samo o nastavljanju politike inspirirane vjerskim fanatizmom koja je uništavanje tekovina civilizacije proglasila svojim vrhunskim idealom. #L# Talibani su kontrolu nad Afganistanom praktički stekli 1996., kada su zauzeli glavni grad Kabul, a trenutačno kontroliraju oko 90 posto zemlje, izuzimajući male dijelove na sjeveru iz kojih im otpor pruža uzbečki zapovjednik Ahmed Šah Masud. Od trenutka dolaska na vlast počeli su nametati svoju iznimno strogu interpretaciju islama. Žene su protjerane iz škola i svih poslova u javnim službama, uz obvezu da na javnim mjestima pokrivaju svaki dio tijela, muškarcima je naređeno da puste brade, a u svakodnevni život su uvedene rigidne norme ponašanja, uz prijetnju kazni kao što su javno bičevanje, kamenovanje i odsjecanje ruku. Talibani su proglasili kako je njihov cilj uspostavljanje najčišće islamske države na svijetu, te su zabranili televiziju, kino, glazbu i sve što bi Afganistance moglo odvratiti od načina života koji oni smatraju ispravnim. Logikom ultrakonzervativne ideologije talibana, na red su došli i povijesni kipovi, za koje je čelnik talibana, mula Mohamad Omar, odlučio da moraju biti uništeni jer je svako prikazivanje ljudskog lika bogohulno i vrijeđa vjerske osjećaje muslimana. Talibanski glasnogovornik mula Abdul Hai Motmain objasnio je u nedavnoj izjavi BBC-u kako su proroci i islamski sveti ljudi oduvijek zahtijevali uništenje svih lažnih bogova, dodajući kako je islam jedina prava religija. Talibani su se tako, po ocjeni većine komentatora u svijetu, pridružili dugoj i diljem svijeta raširenoj "tradiciji" barbarskog uništavanja umjetničkih i drugih djela kulture u ime neke religije ili ideologije. Svijet je za talibane prvi put čuo 1994., kada ih je pakistanska vlada zadužila da čuvaju jedan konvoj koji je trebao otvoriti trgovinski put između Pakistana i središnje Azije. Ta skupina, koja se sastojala od Afganistanaca koji su pohađali vjerske škole u Pakistanu i bivših islamskih boraca, mudžahedina, pokazala se vrlo učinkovitom u odbijanju napada drugih mudžahedinskih skupina. Ojačavši uz potporu Pakistana, talibani su prvo zauzeli grad Kandahar, a zatim su krenuli u pohod zauzimanja Afganistana. Uspjeh talibana pripisuje se i potpori koju su dobili među stanovništvom umornom od dugogodišnjeg ratovanja i bezakonja u velikom dijelu zemlje. Popularnost im je donijela i borba protiv korupcije i uspjeh u smirivanju većeg dijela zemlje, što je omogućilo oživljavanje trgovine. Talibani su ipak ostali izolirani u svijetu, čak i među većinom muslimanskih zemalja, koje nisu mogle prihvatiti njihov fundamentalistički fanatizam. Do sada su ih priznali samo Pakistan, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati, ali su i te zemlje izrazile zgražanje zbog uništavanja povijesnih kipova. Nepovjerenju svijeta prema talibanima pridonosi i njihova upletenost u proizvodnju i trgovinu drogama, te tvrdoglavo odbijanje da izruče saudijskog teroristu Osamu bin Ladena, za kojeg Sjedinjene Države smatraju da je glavni organizator napada na američka veleposlanstva u Keniji i Tanzaniji 1998. u kojima je ubijeno više od 250 ljudi. Afganistanski čelnik, mula Mohamad Omar, ne prihvaća razgovore s novinarima te su njegovi motivi za svijet obavijeni velom tajne. Prema jednoj od priča koje kolaju o njemu, mula Omar, koji je navodno izgubio jedno oko za vrijeme rata protiv sovjetske okupacije, usnio je san u kojemu mu se pojavio prorok Muhamed i rekao mu da Afganistanu donese mir. Njegovi talibani su barem dijelom u tome uspjeli, ali čini se da nisu Afganistancima uspjeli donijeti sreću. Afganistan, koji je odavno jedna od najsiromašnijih zemalja u svijetu, prošle je godine pogodila najveća suša u posljednjih 30 godina, a iz svijeta pristiže oskudna pomoć, jer većina zemalja nije voljna pomagati zemlji koja se okrenula protiv civilizacije. Afganistanci stoga dalje tonu u siromaštvo, a mnogi traže spas u već prenatrpanim izbjegličkim logorima u Iranu i Pakistanu. (Hina) rb br