ZAGREB, 3. ožujka (Hina) - Odluka afganistanskih talibana da unište više od tisuću i pol godina stare divovske kipove Bude isklesane u stijenama kod mjesta Bamijan u središnjem Afganistanu šokirala je svijet, ali je riječ samo o
nastavljanju politike inspirirane vjerskim fanatizmom koja je uništavanje tekovina civilizacije proglasila svojim vrhunskim idealom.
ZAGREB, 3. ožujka (Hina) - Odluka afganistanskih talibana da unište
više od tisuću i pol godina stare divovske kipove Bude isklesane u
stijenama kod mjesta Bamijan u središnjem Afganistanu šokirala je
svijet, ali je riječ samo o nastavljanju politike inspirirane
vjerskim fanatizmom koja je uništavanje tekovina civilizacije
proglasila svojim vrhunskim idealom. #L#
Talibani su kontrolu nad Afganistanom praktički stekli 1996., kada
su zauzeli glavni grad Kabul, a trenutačno kontroliraju oko 90
posto zemlje, izuzimajući male dijelove na sjeveru iz kojih im
otpor pruža uzbečki zapovjednik Ahmed Šah Masud.
Od trenutka dolaska na vlast počeli su nametati svoju iznimno
strogu interpretaciju islama. Žene su protjerane iz škola i svih
poslova u javnim službama, uz obvezu da na javnim mjestima
pokrivaju svaki dio tijela, muškarcima je naređeno da puste brade,
a u svakodnevni život su uvedene rigidne norme ponašanja, uz
prijetnju kazni kao što su javno bičevanje, kamenovanje i
odsjecanje ruku. Talibani su proglasili kako je njihov cilj
uspostavljanje najčišće islamske države na svijetu, te su
zabranili televiziju, kino, glazbu i sve što bi Afganistance moglo
odvratiti od načina života koji oni smatraju ispravnim.
Logikom ultrakonzervativne ideologije talibana, na red su došli i
povijesni kipovi, za koje je čelnik talibana, mula Mohamad Omar,
odlučio da moraju biti uništeni jer je svako prikazivanje ljudskog
lika bogohulno i vrijeđa vjerske osjećaje muslimana.
Talibanski glasnogovornik mula Abdul Hai Motmain objasnio je u
nedavnoj izjavi BBC-u kako su proroci i islamski sveti ljudi
oduvijek zahtijevali uništenje svih lažnih bogova, dodajući kako
je islam jedina prava religija.
Talibani su se tako, po ocjeni većine komentatora u svijetu,
pridružili dugoj i diljem svijeta raširenoj "tradiciji" barbarskog
uništavanja umjetničkih i drugih djela kulture u ime neke religije
ili ideologije.
Svijet je za talibane prvi put čuo 1994., kada ih je pakistanska
vlada zadužila da čuvaju jedan konvoj koji je trebao otvoriti
trgovinski put između Pakistana i središnje Azije. Ta skupina, koja
se sastojala od Afganistanaca koji su pohađali vjerske škole u
Pakistanu i bivših islamskih boraca, mudžahedina, pokazala se vrlo
učinkovitom u odbijanju napada drugih mudžahedinskih skupina.
Ojačavši uz potporu Pakistana, talibani su prvo zauzeli grad
Kandahar, a zatim su krenuli u pohod zauzimanja Afganistana.
Uspjeh talibana pripisuje se i potpori koju su dobili među
stanovništvom umornom od dugogodišnjeg ratovanja i bezakonja u
velikom dijelu zemlje. Popularnost im je donijela i borba protiv
korupcije i uspjeh u smirivanju većeg dijela zemlje, što je
omogućilo oživljavanje trgovine.
Talibani su ipak ostali izolirani u svijetu, čak i među većinom
muslimanskih zemalja, koje nisu mogle prihvatiti njihov
fundamentalistički fanatizam. Do sada su ih priznali samo
Pakistan, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati, ali su i
te zemlje izrazile zgražanje zbog uništavanja povijesnih kipova.
Nepovjerenju svijeta prema talibanima pridonosi i njihova
upletenost u proizvodnju i trgovinu drogama, te tvrdoglavo
odbijanje da izruče saudijskog teroristu Osamu bin Ladena, za kojeg
Sjedinjene Države smatraju da je glavni organizator napada na
američka veleposlanstva u Keniji i Tanzaniji 1998. u kojima je
ubijeno više od 250 ljudi.
Afganistanski čelnik, mula Mohamad Omar, ne prihvaća razgovore s
novinarima te su njegovi motivi za svijet obavijeni velom tajne.
Prema jednoj od priča koje kolaju o njemu, mula Omar, koji je
navodno izgubio jedno oko za vrijeme rata protiv sovjetske
okupacije, usnio je san u kojemu mu se pojavio prorok Muhamed i
rekao mu da Afganistanu donese mir.
Njegovi talibani su barem dijelom u tome uspjeli, ali čini se da
nisu Afganistancima uspjeli donijeti sreću. Afganistan, koji je
odavno jedna od najsiromašnijih zemalja u svijetu, prošle je godine
pogodila najveća suša u posljednjih 30 godina, a iz svijeta
pristiže oskudna pomoć, jer većina zemalja nije voljna pomagati
zemlji koja se okrenula protiv civilizacije. Afganistanci stoga
dalje tonu u siromaštvo, a mnogi traže spas u već prenatrpanim
izbjegličkim logorima u Iranu i Pakistanu.
(Hina) rb br
(Hina) rb br