IHT 27. II. BRITANSKI SUDAC PRESUDIO HRVATIMA ZA AHMIĆE

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 27. II. 2001. UN-ov tribunal osudio čelnika bosanskih Hrvata "U sklopu prvog suđenja višem političaru, ratni tribunal UN-a proglasio je bivšeg čelnika bosanskih Hrvata krivim zbog pomaganja u planiranju i poticanja divljačke kampanje protiv muslimanskih civila, što je rezultiralo progonom, ubijanjima i uhidbama stotina ljudi. Sud u Hagu Darija Kordića, koji ima 40 godina i koji je bio dugogodišnji bliski saveznik bivšeg predsjednika Franje Tuđmana, osudio je na 25 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti i drugih prekršaja. Osudio je i Marija Čerkeza, koji ima 41 godinu, bivšeg zapovjednika hrvatskih vojnika u Bosni zbog sličnih zločina, i dosudio mu 15 godina zatvora. Oba su osuđena zbog uništavanja džamija i škola. Optuženici su osuđeni zbog događaja iz 1992. i 1993. godine, kada su bosanski Hrvati, potpomognuti Hrvatskom vladom u Zagrebu, proveli vojni napad na desetak gradova i sela u Lašvanskoj dolini u središnjoj Bosni. Suci su kazali kako je konačni cilj bio iz doline istjerati njene muslimanske stanovnike i pridružiti ovaj dio Bosne Hrvatskoj. Donoseći presudu, britanski sudac Richard May kazao je kako je kampanja bila divljačka i 'nije pravljena nikakva razlika između dobi žrtava, mladi i stari su bili ili ubijani ili istjerivani a njihove su kuće bile spaljene. Konačni broj mrtvih možda nikada neće biti poznat, no radi se o stotinama ljudi, dok je tisuće protjerano.' Jedan poznati napad dogodio se u selu Ahmići, gdje su hrvatske snage napale u rano jutro 16. travnja 1993. godine, kazali su suci. Više od 100 ljudi, uključujući i 32 žene i 11 djece, ubijeno je. Mnogi su živi spaljeni kada su vojnici podmetali požare kućama, u kojima su ljudi spavali ili su se krili u podrumima. Selo je uništeno. 'U Lašvanskoj dolini je bilo i sličnih napada na sela, kao i na grad Vitez', kazali su suci. Kenneth Scott, Amerikanac i jedan od tužitelja, nakon suđenja odmah je za presude kazao da su 'blage' i 'neprikladne', no odbio je kazati hoće li tužiteljstvo uložiti žalbu na presudu. (...) Obrana je također djelovala iznenađeno presudom. Odvjetnik Daria Kordića kazao je kako njegov klijent 'nije nesretan i razočaran kao što je mogao biti.' Pravni stručnjaci pri tribunalu su očekivali težu presudu jer je sud lani donio najtežu presudu do sada kada je generala Tihomira Blaškića osudio na 45 godina zatvora za zločine koji su počinili njegovi vojnici u sklopu iste kampanje. Istražitelji su u prošlosti, a sud u sklopu svog rada u ponedjeljak, povezali Kordića i Blaškića s nekoliko istih događaja. Oba su muškarca smatrana dijelom unutrašnjeg kruga suradnika pokojnog predsjednika Tuđmana koji je, navodno, i sam bio pod istragom zbog svoje odgovornosti glede kampanje 'etničkog čišćenja' Srba i Muslimana tijekom rata koji je uslijedio nakon raspada Jugoslavije. Blaškić se tribunalu predao 1996. godine a Kordić se predao 1997. godine nakon velikog pritiska zapadnih vlada na Tuđmana. U sklopu svoje presude, suci su kazali kako tužiteljstvo nije pokazalo da je Kordić 'arhitekt niti osnovni pokretač' progona stanovnika Lašvanske doline koji nisu hrvatske nacionalnosti. Ipak, kazali su kako je Kordić bio 'učinkoviti politički zapovjednik u području te kako se pridružio kampanji pun entuzijazma i odigrao ključnu ulogu u zločinima koji su počinjeni u Lašvanskoj dolini.' Kordić, kao izvršni direktor Hrvatskog vijeća obrane, vrhovnog obrambenog tijela u ovom području, zapravo je bio politički nadređen Blaškiću. Ključna razlika je, izgleda, da Kordić nije bio osuđen zbog 'zapovjedne odgovornosti', odnosno nije smatran odgovornim za djela niti zločine koji su počinili vojno podređeni pojedinci. Ipak, suci su Kordiću kazali slijedeće: 'Činjenica da ste bili političar koji nije sudjelovao u izvršenju zločina nije važna, odigrali ste jednako važnu ulogu kao i oni koji su pucali iz oružja.' Obraćajući se Čerkezu u ponedjeljak, suci su kazali kako je njegov položaj različit od Kordićeva jer je bio vojnik i zapovjednik srednjeg ranga. No njegova uloga ipak je bila 'otežana zbog zapovjedne uloge.' Radi se o desetoj presudi tribunala, koja je povezana sa zločinima počinjenima u sklopu rata koji je uslijedio nakon raspada Jugoslavije. Radi se o jednom od najduljih sudskih procesa, koji je trajao 20 mjeseci i u koji je bilo uključeno 241 svjedok. (...) Sudac May kazao je kako je suđenje bilo 'veoma dugo' jer obrana ne samo da je tvrdila kako optuženi nisu imali nikakve odgovornosti nego je tvrdila i to da se događaji nisu niti dogodili. Sud je tako trebao prvo utvrditi da li se u Lašvanskoj dolini uopće dogodila bilo kakva vojna kampanja", piše Marlise Simons.