PRESUDA - KORDIĆEVU ULOGU U AHMIĆIMA OPISAO HAŠKI POKAJNIK

Piše: Sanja Pucak DEN HAAG, 27. veljače (Hina) - Haški sud proglasio je bivšeg potpredsjednika Hrvatske zajednice Herceg Bosne Darija Kordića odgovornim za pokolj stotinu civila u Ahmićima na temelju svjedočenja jedne osobe - drugog haškog osuđenika Vladimira Šantića - koje je uklopila u okolnosne dokaze, pokazuje integralni tekst presude od 350 stranica koji je podijeljen novinarima u sjedištu haškog suda kasnije tijekom ponedjeljka.#L# Šantić, kojeg je Haški sud u siječnju prošle godine u predmetu "Kupreškić i ostali" osudio na 25 godina zatvora zbog sudjelovanja u pokolju civila u Ahmićima 16. travnja 1993. godine, prvi je put s tužiteljima razgovarao u svibnju prošle godine, a svoje je pokajništvo objasnio željom da umiri svoju savjest i kaže istinu. Šantić je ujedno priznao i da je njegova obrana alibijem tijekom vlastita suđenja za zločin bila lažna te da nije postigao nikakav dogovor s tužiteljstvom i da ne svjedoči motiviran željom za ublažavanjem kazne u žalbenom postupku. Sudsko vijeće, u ocjeni Šantićeva svjedočenja u predmetu "Kordić- Čerkez", drži da je on govorio istinu o pripremama napada na Ahmiće, uključivši sastanke održane dan ranije u Vitezu. U optužnici od 44 točke protiv Kordića i Čerkeza zločin u Ahmićima jedno je od najtežih djela za koje se Kordić tereti. "U tim okolnostima, i u odsutnosti dokaza o suprotnome, sudsko vijeće je uvjereno da je Dario Kordić bio prisutan na sastanku političara koji su odobrili napad 16. travnja 1993. On je stoga sudjelovao kao visoki regionalni političar u planiranju vojne operacije i napada na Ahmiće (i druga lašvanska sela) - operacije čiji je cilj bio čišćenje tih područja od muslimana. Vijeće je uvjereno da je sastanak morao odobriti Blaškićevu naredbu o ubijanju vojno sposobnih muškaraca, izgonu civila i paljenju kuća jer se takva naredba nije mogla dati bez političkog odobrenja. Kordić je stoga bio povezan s izdavanjem takve naredbe". "Sudsko vijeće zaključilo je da obilje dokaza pokazuje da se odvijao dobro organizirani i planirani napad HVO-a na Ahmiće s ciljem ubijanja i izgona muslimanskog stanovništva, koji je rezultirao masakrom". "Dario Kordić, kao lokalni politički vođa, bio je dio ove zamisli ili plana, a njegova glavna uloga bila je ona planera ili poticatelja". Sudsko vijeće u presudi Kordiću na 15-ak je stranica rekonstruiralo slijed događaja i sudionike zločina u Ahmićima. Vladimir Šantić (u spisima svjedok AT) svojim je svjedočenjem, po ocjeni sudskog vijeća, ponudio izravne dokaze da je HVO 15. travnja 1993. na više sastanaka tijekom poslijepodneva i večeri isplanirao napad na Ahmiće i druga muslimanska sela. Gotovo nepostojeća muslimanska obrana na terenu, po ocjeni vijeća, demantirala je postavke Kordićevih branitelja da su Ahmići bili legitimni vojni cilj zbog muslimanskih vojnih položaja. Vijeće drži da i činjenica da je u Ahmićima stradao velik broj muslimanskih civila, a hrvatski niti jedan, govori da je hrvatska strana planirala napad. Šantić, koji je 1993. bio zapovjednik u četvrtoj bojnoj vojne policije HVO-a, posvjedočio je da se 15. travnja u uredu bivšeg zapovjednika Operativne zone Središnja Bosna Tihomira Blaškića u hotelu "Vitez" održao sastanak političkog vodstva na kojem je bio i Kordić i na kojem je, po onome što mu je prenio njegov zapovjednik Paško Ljubičić, odlučeno da se krene u napad na muslimane. Ljubičić je tada naložio policajcima i da osiguraju prolaz Kordiću i Ignacu Koštromanu kroz Ahmiće do Busovače. Po Šantićevu svjedočenju dan uoči Ahmića Ljubičić je svojoj jedinici vojne policije kazao kako je odlučeno da će ona iz restorana "Bungalov" na rubu Viteza krenuti u napad na Ahmiće. Plan napada predviđao je i da jedinica posebnih namjena "Vitezovi" 'pokrije' grad Vitez, a viteška brigada okolna sela te da onemogući pristup UNPROFOR-u. Kasnije te noći, posvjedočio je Šantić, u "Bungalovu" su slijedila još dva sastanka na kojima je Ljubičić prenio Blaškićevu naredbu o početku napada u 5.30 sati u kojem se trebaju pobiti svi vojno sposobni muškarci dok se civile trebalo poštedjeti, ali ih izgnati i zapaliti im kuće. Blaškićev obavještajac Ante Slišković na tom je sastanku kazao kako Kordić ima puno povjerenje da će vojna policija uspješno izvesti akciju. Sudsko vijeće ocijenilo je da su Blaškićeve naredbe, izdane tijekom 15. travnja vojnim jedinicama u cilju "obrane" od mogućeg muslimanskog napada, bile tek način da se prikriju stvarne namjere. Ljubičić je, po Šantićevu svjedočenju, kazao kako u napadu na Ahmiće ne smije biti živih svjedoka. Šantić je u unakrsnom ispitivanju priznao kako sam 15. travnja nije vidio Kordića, a njegovo svjedočenje temelji se na onome što je o Kordiću čuo od svoga zapovjednika Paška Ljubičića. S obzirom da je Šantić tek prošle godine odlučio progovoriti i da se Kordićeva odgovornost za Ahmiće temelji na njegovu svjedočenju nije jasno na kakvim je dokazima do njegova pokajništva tužiteljstvo gradilo Kordićevu krivnju za Ahmiće. Sudsko vijeće ocijenilo je da je vjerodostojnost Šantićeva svjedočenja, iako o vlasitoj ulozi u pokolju u Ahmićima "nije kazao punu istinu", potkrijepljena slijedom događaja na terenu 16. travnja kad su Ahmići napadnuti i razoreni. Napad na Ahmiće po Šantićevu svjedočenju je, uz pomoć seoskih pripadnika HVO-a, izvršilo 75 pripadnika vojne policije koji su pročešljavali muslimanske kuće i ubijali. Šantić je za sebe, iako je bio zapovjednik u vojnoj policiji, tvrdio da se preplašen skrivao iza zidova kuća i nije sudjelovao u pokolju. Šantić je, svjedočeći o okolnostima svoga pokajništva, kazao da je preko Luke Šuška, branitelja suoptuženoga Drage Josipovića, primio pismo kojim ga se pokušalo prisiliti da svjedoči u korist obrane. U poruci, koja se u presudi pripisuje Blaškićevu branitelju Anti Nobilu, upućivalo se Šantića da lažno posvjedoči da je Kordić na sastanku uoči Ahmića, na kojem je upozoreno da bi civili mogli stradati, rekao: "pa šta onda". Ovaj dio sudske presude baca svjetlo na riječi Kordićeva branitelja Mitka Naumovskog koji je u svojim završnim riječima u prosincu kazao kako je na djelu urota protiv njegova branjenika u koju su umiješani branitelji iz drugih predmeta i neki dužnosnici Republike Hrvatske. Nobilo je u telefonskom razgovoru iz Zagreba u ponedjeljak navečer zanijekao da je Šantiću savjetovao lažno svjedočenje. Šantićevo svjedočenje u slučaju bivšeg zapovjednika viteške brigade Marija Čerkeza pokazalo je da njegova brigada nije bila uključena u ahmički masakr. Haški sud osudio je u ponedjeljak Kordića na 25 godina zatvora, a Čerkeza na 15 godina zatvora za progon muslimana Srednje Bosne. (Hina) ps rb