FRANCUSKA-LE FIGARO OD 22.2.01.KORZIKA POSVAĐALA FRANCUSKU

FRANCUSKA LE FIGARO 22. II. 2001. Korzika: Chirac se poziva na parlament "Pravi razgovor gluhih koji je dva mišljenja stavio jedno nasuprot drugom. Dvije vlasti. Dva tumačenja Ustava. Jučer su se na sjednici ministarskog vijeća predsjednik Republike i premijer sučelili 'učtivo', ali odlučno, u svezi s vladinim prijedlogom o Korzici. Jacques Chirac je govorio. Lionel Jospin ga je slušao. Čak je ponovo uzeo riječ, što nije običaj, no ova su se dvojica dogovorila prije ministarskog vijeća. Ipak, premijer koji je, točku po točku, odgovarao predsjedniku Republike, odlučio je zanemariti njegove preporuke. Provokacija? Izazov? Unatoč opetovanim prigovorima državnog poglavara, unatoč upozorenjima Državnog vijeća, Lionel Jospin je jučer progurao prijedlog zakona koji predsjednik Republike nije htio uvrstiti na dnevni red 14. II. Što je još gore, predsjednik vlade nije promijenio nijedno slovo u svom tekstu. Uvreda za predsjednika? Elizejska palača kaže da nije. Pače, u okružju državnog poglavara vesele se: odgodivši raspru o prijedlogu, Jacques Chirac je ostvario svoj cilj: 'Ugovorio je s Francuzima nadnevak i prisilio vladu da snosi odgovornost, koja je velika, u zakonskim okvirima ministarskog vijeća. Uglavnom, dodaju u Elizeju, vlada je rekla da ne mari za prigovore Državnog vijeća koje samo daje mišljenje, ali ipak treba donijeti konačnu odluku'. I nastavljaju: 'Vlada je odlučila da će se pritajiti. Osim toga, nije izabrala srednji put, već se radije prilagodila onome što žele ekstremisti'. U ministarskom vijeću, državni poglavar nije rabio te pojmove. Ali je htio upraviti oštro upozorenje vladi ističući da bi prijedlog 'vrlo lako mogao biti neustavan'. Opetujući potporu reformama na Korzici, Jacques Chirac se zapitao koja je 'krajnja svrha i političke posljedice' teksta koji će, ako se ograniči na Korziku, zadovoljiti 'pristaše neovisnosti', a, ako se proširi na druga područja, značiti svršetak 'jedinstvene zemlje gdje su svi jednaki pred zakonom koji donosi jedan parlament'. Prema mišljenju predsjednika Republike, ova bi druga mogućnost bila 'temeljito preispitivanje našeg republikanskog ugovora (i) mogla bi se dogoditi tek nakon široke raspre i pravog izbora koji će načiniti suveren narod'. Dakle, referenduma. Pošto je upozorio na odluke koje bi mogle izazvati žestoku osudu Ustavnog vijeća - 'mogućnost da Teritorijalna skupština mijenja zakon i propise', 'gotovo obvezno učenje korzičkog jezika', 'trajno očuvanje razlika u poreznom sustavu' - državni je poglavar zaželio da 'parlament, koji se sada treba očitovati, u potpunosti shvati važnost izazova'. (...) Premijer je također ustvrdio da u prijedlogu zakona o Korzici ništa ne 'slabi njezine veze s Republikom' i da isto tako ništa ne proturječi 'ustavnim načelima'. Napokon, ističući da 'nikome nije bilo u interesu da ocrni' vladin postupak, koji, prema njegovu mišljenju, počinje donositi rezultate, premijer je izjavu popratio zajedljivom primjedbom na račun prijašnjih vlada, napose desnih: 'Da prije dvadeset pet godina na Korzici nije bilo represije bez dijaloga, danas bi stanje jamačno bilo drugačije'. Time je izravno smjerao na događaje u Aleriji iz 1975. s kojima se tada morao sučeliti tadašnji premijer, stanoviti Jacques Chirac. Nekoliko sati kasnije, u Avignonu, opetovao je isto. Očito dirnut u živac optužbama koje je dan prije iznio Elizej, Lionel Jospin je preuzeo izraze koje je upotrijebio državni poglavar optužujući 'ministre unutrašnjih poslova iz desnice i premijera' da su svojedobno 'spletkarili i tajno se dogovarali'", piše Anne Fulda.