RU-OBŠČ. GAZETA-14.2.-JAVLINSKI O RUSIJI

RUSIJA OBŠČAJA GAZETA Br. 7/14. II. 2001. Vrijeme, nazad Grigorij Javlinski, predsjednik oporbene parlamentarne stranke 'Jabloko' koja je među najvećima u zemlji, piše o obnovi sovjetskog društva u Rusiji: "Prošla je prva godina bez predsjednika Borisa Jeljcina, započelo je novo stoljeće, novo tisućljeće. No sve nam se više čini da političko vrijeme u Rusiji teče u suprotnom pravcu. Zato što se pod krinkom novog u Rusiju agresivno sve više vraća osuvremenjeno staro. Nije samo stvar u Aleksandrovoj himni i svečanom koncertu u Kremaljskoj palači u čast čekističke obljetnice. Stvar je u tomu, što danas u našoj zemlji ima puno toga ne od jučerašnje, nego od prekjučerašnje politike. Vraćamo se onomu što je prije bilo 'uobičajeno', kao što je odricanje od slobode mišljenja i od slobode općenito, odustajanje od nemiješanja vojske u unutarnja pitanja, od vlastite inicijative, od poduzetništva, od govorenja istine i očekivanje da opet započne rasprodaja imovine odnekud svrha. To je povezano s nostalgijom jako velikog broja ljudi u našoj zemlji za najčvršćom sovjetskom tradicijom i vremenima. (...) Danas imamo umjetnu, formalnu, lažnu demokraciju. Imamo lažnu slobodu riječi, jer se, osim rijetkih iznimaka, u glasilima slobodno može hvaliti samo čelništvo. A protiv onih koji slobodu riječi shvaćaju kao pravo da se vlasti kaže što se misli, lako se može povesti parnica. Imamo lažne izbore, jer građani zapravo nemaju mogućnost da smijene vlast onako kako to žele. Najbolje čemu se mogu nadati je zamjena mjesne elite čovjekom koji ima potporu Kremlja. (...) Službena je politika danas zapravo specijalna operacija u kojoj se govori jedno, misli drugo, radi treće, a želi četvrto. A rezultat će biti nešto peto. Normalnu, javnu, otvorenu politiku zamijenila je spletka, laž, 'crni odnosi s javnošću' političkih provokatora koji sebe nazivaju 'političkim tehnolozima' i prikrivena borba. S protivnicima se ne raspravlja, njihovi se dokazi ne pobijaju, vlastiti se programi ne uspoređuju s njihovima. O njima se šire ružne priče, o njima se objavljuju 'naručeni' napisi i prikazuju 'naručene' televizijske emisije, njima se šalju porezni inspektori, protiv njih se pokreću kazneni postupci ili se izbacuju iz predizborne utrke tri sata prije početka izbora. Način nije važan: nema načina koji cilj ne bi opravdao. Ta je glavna boljševička tvrdnja opet prevladala. (...) Čitav osobni sastav Jeljcinove uprave očuvao se i po duhu i po obliku, što pak znači da je sačuvana okosnica sustava uprave stvorena tridesetih. Sustava nomenklaturno-vlasničkih odnosa koju je sačuvao Jeljcin i osobitog staljinskog svjetonazora po kojemu se sve dijeli na 'naše' i 'vaše'. (...) Danas je dobro podsjetiti da su se sve povrede, manipulacije i krivotvorenja na izborima 1996. tumačili potrebom da se 'ne dopusti povratak komunista na vlast'. Dobro je zato što baš danas politiku otvoreno određuje strateški savez s komunistima, njihov nadzor nad Državnom dumom. Zbog tog je saveza stvorena mehanička, poslušna, šablonska Duma. I u tom smislu ona jako dobro odražava zemlju koju danas imamo... Ako Rusija u sljedećih pet do sedam godina bude kao što je danas, možemo se oprostiti sa svim snovima da ćemo dobiti gospodarstvo koje odgovara novom stoljeću. Ostat ćemo u okvirima današnjeg gospodarskog sustava. Po svom gospodarskom sadržaju, to je 'cijevno gospodarstvo', tj. gospodarstvo trgovanja prirodnim bogatstvima, tehnički zastarjelo, nekonkurentno, bez veze s računalima, Internetom i novim tehnologijama. To je gospodarstvo u kojemu su cijele grane pretvorene u korporacije, u kojemu su bogatstva i troškovi državni, a prihodi osobni. Danas se govori o uvođenju 'reda'. To ne odgovara stvarnosti. Sve što se u tom smislu danas događa, nije 'diktatura zakona', nego preinaka vlasništva u korist nekih skupina bliskih vlasti. Tržišno gospodarstvo bez demokracije nedvojbeno je isto što i oligarhija. Zato polugodišnja 'borba' s oligarsima, to zapravo i nije. Jedan čovjek, bio on i predsjednik, ne može pobijediti oligarhiju. Nju, kao i korupciju može pobijediti samo građansko društvo. Boriti se s Berezovskim uime borbe protiv oligarhije, nema smila, jer je oligarhija sustav društvenih veza, a ne sam Berezovski. Oligarhija je isto to 'cijevno gospodarstvo' koje se zapravo zaklanja iza vladinih programa. (...) Dakako, kada govorimo o Zapadu, moramo razlikovati ljude i establishment. Ljudi na Zapadu žele Rusiji dobro, i spremni su čak dati dio svog novca da Rusija bude bogata demokratska zemlja. Što se tiče današnjeg establishmenta, on nerijetko ima osobito mišljenje o Rusiji. Besramno i pojednostavljeno. Deset godina su nam pokušavali pomoći kako su znali. Nisu uspjeli, jer nisu imali pojma što će i kako činiti. Sada, kada su brzo promijenili mišljenje, da bi prikrili neuspjeh, krenuli su ovim putem: u uskom krugu priznali su da Rusi ne razumiju ni demokraciju ni slobodu ni tržišno gospodarstvo i da zato u Kremlju treba imati jakog gospodara. Koji će svoj podanike držati u šaci i obećavati Zapadu da ruske rakete tamo neće poletjeti. A zapadni vođe, pak, moraju prijateljevati s tim kremaljskim gazdom: piti pivo, ići u saunu, susretati se bez kravate i odijela i gdjekada mu dati malo novaca da bude stroži. (...) Ima li izlaza? Vjerujem da je on u poštovanju temeljnih građanskih sloboda, a sve što 'odudara' od toga, ide u pogrešnom pravcu. Treba nam nevisno pravosuđe, 'transparentnost' vlade koja će polagati račune, snažna i financijski neovisna mjesna samouprava, bezuvjetna jamstva za privatno vlasništvo, izvori informiranja neovisni o državi i tako dalje. Nažalost, gotovo je sva politika u zemlji usmjerena u posve drugom pravcu. Vlasti ne treba ni neovisan sud kojemu se ne može zapovijediti da iz predizborne utrke isključi nepoželjnog kandidata ili da uhiti nepoželjnog poduzetnika, ni vlada koja polaže račune, a još manje neovisna glasila. Umjesto njih puno je bolje imati glasila za masovnu propagandu. Od toga neće biti ništa. Neće biti ni uspješnog gospodarstva, ni pravne države, ni pravde, ni sigurnosti, ni velike zemlje koju predsjednik tako želi. Imamo iskustva, jer smo dugo bili demokratska oporba Jeljcinovu režimu. I nismo pogriješili. Sigurni smo da se ni sada nećemo prevariti u prosudbama. Danas se puno govori o 'stabilnosti'. No 'stabilnost', očuvanje sadašnjeg statusa quo, oligarhijsko-zločinačke vlasti, 'cijevnog gospodarstva' i 'poslušne demokracije', nisu prihvatljivi za Rusiju. S nama je kao u priči Lewisa Carrolla o Alisi: možeš stajati na mjestu samo ako trčiš. Ako stojiš, odlaziš u prošlost. A mi dobro znamo kakva je ta prošlost."