FR-LIBERATION-15.2.-OSIROMAŠENI URAN

FRANCUSKA LIBERATION 15. II. 2001. 'Afera oko osiromašenog urana gotovo graniči s histerijom' "Krajolik je helvetski idiličan. Jezero Thoune, sniježne Alpe, krave na pašnjacima. U toj Švicarskoj s razglednica smjestio se jedan od najsuvremenijih europskih laboratorija za kemijsko, bakteriološko i nuklearno oružje. Laboratorij u Spietzu smješten je u nekoliko zgrada, gdje radi dvadesetak 'Herr Doktora', većinom kemičara, kao i tridesetak laboranata. Plaća ih savezno ministarstvo obrane, a ispituju bojne plinove - iperit, sarin, tabun... 'Imamo kilogram tih tvari, dok kap sarina od 20 ml može ubiti čovjeka, ali laboratorij je pod ključem i noću ima stražara', tvrdi Christophe Kurthy, šef odjela za kemijsko oružje. U tom je laboratoriju ispitano pedesetak uzoraka vode, zemlje, bilja i streljiva zaraženog osiromašenim uranom koji su u studenom na zahtjev UN-a doneseni s Kosova, kako bi se dokazalo ili pobilo postojanje mogućeg 'balkanskog sindroma'. Max Keller koji vodi istraživanje u Spietzu, ne okoliša. 'Afera oko osiromašenog urana graniči gotovo s histerijom, kaže. Pogledajte, u ruci imam punjenje 30-milimetarske granate poput onih za koje se sumnja da su uzrokovale zaljevski, a onda i balkanski sindrom. Prijeći ću preko njega detektorom. Čujete 'pi-pi'. Sada ću uzeti švicarski sat izrađen prije dvadeset godina, učinit ću isto i vidjet ćete da su doze radioaktivnosti puno jače, ali se ipak ne smatraju pogibeljnim'. Stručnjaci iz Spietza doista su u nekim uzorcima s Kosova pronašli tragove izotopa U-236 koji potječe od urana dobivenog preradom iz reaktora, ali je njegova doza tako slaba - 0,0028 posto - da nije mogla imati nikakve štetne posljedice na zdravlje, kažu. Za nekoliko dana laboratorij iz Spietza predat će rezultate Programu Ujedinjenih naroda za okoliš. Javnosti će se objaviti koncem mjeseca, kada UN dobije rezultate drugih četiriju laboratorija koji su proveli usporedna istraživanja - u Stockholmu, Bristolu, Seidersdorfu i Rimu. No čini se da je za Maxa Kellera sve u redu: 'Ako je osiromašeni uran štetno djelovao na vojnike, ponajprije bi stradali bubrezi, koža i pluća. No mi nemamo nikakve podatke u tom smislu', napominje znanstvenik, koji kaže da je stvar 'poprimila slonovske razmjere, a trebalo bi je smanjiti na veličinu komarca'. Službeni predstavnik laboratorija u Spietzu Hansruedi Indermuehle, koji je malo oprezniji, kaže da ne može potvrditi da 'nema opasnosti za civile'. 'Nismo liječnici. Pitajte radije Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO)'. Službena predstavnica WHO-a Melinda Henry kaže: 'Dosad nije bilo istraživanja. Za sada nismo utvrdili povezanost između slabih doza radioaktivnosti i mogućih slučajeva leukemije na Kosovu. U stvari, statistike nema, nemamo točnih podataka o puku ni o genetskim malformacijama, a kada je riječ o oboljelima od raka, mnogi se liječe u inozemstvu...' Doktor Xavier Leux, direktor odjela WHO-a 'Hitna pomoć i humanitarno djelovanje' kaže: 'Premda stručnjaci danas misle da je opasnost mala, ne raspolažemo dovoljnim podacima da bismo donijeli čvrste zaključke'. WHO je 31. siječnja poslao prvi poziv za pomoć u vrijednosti 2,2 milijuna eura (oko 12 milijuna franaka) za financiranje prvih istraživanja o civilima u Iraku, na Kosovu i u Bosni. Procjenjuje se da za projekt treba deset puta veća svota, ali ... novca do danas nema. 'Vlade od nas traže da obavimo epidemiološko istraživanje, a istodobno nam nisu dale ni jednu lipu!', žali se Melinda Henry. Dok čekaju rezultate tih istraživanja, znanstveni će krugovi teško dati javnosti neoboriv dokaz o nepostojanju rizika", izvješćuje Pierre Hazan.