FR-L'EXPRESS-8.2.-ŠVICARSKA-EU

ŠVICARSKA L'EXPRESS 8. II. 2001. Švicarska neutralnost uzmiče u sučeljavanju s Unijom "Mladi su, osjećaju se Europljanima i žele da njihova zemlja, Švicarska, odmah započne pregovore o ulasku u Europsku uniju. Njihov prijedlog - o kojemu će se 4. ožujka glasovati na referendumu - baš sad potresa švicarsku političku klasu. Jer, najnovija istraživanja pokazuju da je velik dio javnosti spreman poći za njima. Ako je vjerovati tim istraživanjima, više od četrdeset posto birača sklono je što skorijem ulasku, dok ih je prije nekoliko mjeseci bila tek trećina. Što je još bolje, dvije velike stranke u koaliciji na vlasti - kršćanski demokrati i socijalisti - pozvali su birače da na referendumu 4. ožujka glasuju 'za'. To mišljenje dijeli i stranka zelenih koja nije u vladi. Sve je počelo prije nešto više od osam godina. 6. prosinca 1992. Švicarci na referendumu odbacuju prijedlog o integraciji zemlje u Europski gospodarski prostor. Time je zamrznuta kandidatura Švicarske konfederacije za Europsku uniju. Nekolicina ogorčenih mladih pristaša Europe odlučuju tada ujediniti snage. Osnivaju udrugu 'Rođeni 7. prosinca', tj. nakon referenduma, koja će biti jezgra proeuropskog lobija. Kasnije je osnovan odbor 'Da Europi' koji prikuplja sto tisuća potpisa potrebnih za provedbu referenduma. Ovaj put je cilj izravno pitanje o ulasku u Europsku uniju. U hodu se rađa i Švicarski novi europski pokret (Nomes) koji danas uključuje čitav proeuropski pravac. 'U početku je bila riječ o pokretu koji su uglavnom činili mladi. No danas su zastupljene sve dobne skupine', kaže Francois Cherix, jedan od voditelja. 'Za razliku od političara, dodaje, javnost je spremna razmisliti o što skorijem ulasku'. Većina promatrača ipak misli da prijedlog odbora 'Da Europi' ima male izglede da prođe. Ulazak u EU uspoređuje se s promjenom Ustava koju, da bi se prihvatila, mora odobriti ne samo većina puka, već i većina kantona. A s tim u vezi postoji veliko nesuglasje između romanske, proeuropske Švicarske i njemačke Švicarske koja je puno suzdržanija. No raspra se unatoč tomu i dalje nastavlja. A pristojan rezultat od četrdeset posto zacijelo će obvezati vlast da preispita svoju strategiju. Za ovu potonju, ulazak u EU je srednjoročni cilj - prema službenom kalendaru, odluka o početku pregovora o ulasku donijet će se najranije 2003. - što će se dogoditi tek nakon postupnog približavanja. Ta se strategija očituje u nizu sektorskih sporazuma s Bruxellesom koji su prošle godine odobreni na referendumu i u najnovijoj najavi novih pregovora o oporezivanju ušteđevine i o krijumčarenju preko granice. Zamjerajući 'eurozanesenjacima' zbog nestrpljivosti, švicarska vlada obrazlaže svoj izniman oprez nedostatkom konsenzusa. 'Trenutačno je švicarska javnost podijeljena', istaknuo je Franz von Daeniken, državni tajnik u federalnom ministarstvu vanjskih poslova na konferenciji koja je prošlog tjedna na tu temu održana u CERI-ju (Središte za međunarodna istraživanja). Neslaganja su brojna i ne ograničavaju se na uobičajenu podjelu između romanskog i njemačkog govornog područja. Proeuropska je Švicarska više lijeva, više naobražena, mlađa i urbaniziranija od Švicarske pristaša statusa quo. Ovi se zadnji plaše da bi se mogle dovesti u pitanje neke posebnosti koje im leže na srcu: neutralnost, ali i ovlasti kantona i uloga izravne demokracije. Osim toga, oni ističu da na gospodarskom planu ništa ne opravdava takvu inicijativu. Jedna od osobitosti švicarske raspre je i nedostatak gospodarskog i socijalnog poticaja. Naprednim Švicarcima Europa ne treba da bi živjeli bolje. Kao ni njihovim poduzećima koja su se već snažno učvrstila u zemljama Unije. No za pristaše integracije u Europu, posrijedi je nešto drugo. Želimo znati, zaključuje Franz von Daeniken, želimo li 'Švicarsku koja sudjeluje u budućem vođenju kontinenta i koja ima što reći o budućnosti Europe', ili želimo i dalje biti 'neka vrsta 'velikog Monaka', napredne, gospodarski uspješne zemlje koja je izvan velikih političkih kretanja'. To se razmišljanje uostalom ne tiče samo mogućeg ulaska u Uniju, već djelomice i raspre o ulasku u UN o kojemu će se odlučivati na referendumu 2002. A šire, i raspre o neutralnosti, u Europi koja više nije podijeljena na dva bloka i u kojoj se pojam zajedničke sigurnosti temelji više na rješavanju kriza nego na zajedničkoj obrani. Švicarska se polako kreće. Tako je 1999. prihvatila gotovo sve sankcije Europske unije protiv Savezne Republike Jugoslavije u skopu sukoba na Kosovu...", pišu Jean-Noel Cuenod i Dominique Lagarde.