FR-DE-interview-Vlada-Diplomacija-Organizacije/savezi FR-LE MONDE-10.2.-RAZGOVOR S D'ESTAINGOM FRANCUSKALE MONDE10. II. 2001.'Trenutačno nema francusko-njemačke bliskosti'Laurent Zecchini razgovarao je s bivšim francuskim
predsjednikom Valeryjem Giscardom d'Estaingom o francusko-njemačkim odnosima:"- Francusko-njemačka neslaganja danas su očita. Ne ovise li ti odnosi, koji su puni uspona i padova, o povijesnim vezama između dviju zemalja i o činjenici da Njemačka danas može steći ugled u Europi bez francuskog političkog pokroviteljstva?= Dodao bih treću stvar: danas se francuski i njemački europski projekt više ne podudaraju i ne idu prema istom cilju. Dakako, odnosi između dviju zemalja cikličke su naravi, s većim ili manjim oscilacijama koje su četrdeset godina u stvari bile slabe. No ne treba se čuditi što su neka razdoblja bila srdačnija od drugih. Ona nisu bila toliko srdačna dok je predsjednik bio Georges Pompidou; za mog mandata, a zatim i Francoisa Mitterranda, ponovno su postala toplija. No istina je da njemačka strana zadnjih godina nije jasno vidjela potrebu za francusko-njemačkim parom. Ne u trenutku ujedinjenja, nego sedam do osam godina kasnije. Njemačka je postala svjesna svoje osobite važnosti u Europi, počela je sređivati
FRANCUSKA
LE MONDE
10. II. 2001.
'Trenutačno nema francusko-njemačke bliskosti'
Laurent Zecchini razgovarao je s bivšim francuskim predsjednikom
Valeryjem Giscardom d'Estaingom o francusko-njemačkim odnosima:
"- Francusko-njemačka neslaganja danas su očita. Ne ovise li ti
odnosi, koji su puni uspona i padova, o povijesnim vezama između
dviju zemalja i o činjenici da Njemačka danas može steći ugled u
Europi bez francuskog političkog pokroviteljstva?
= Dodao bih treću stvar: danas se francuski i njemački europski
projekt više ne podudaraju i ne idu prema istom cilju. Dakako,
odnosi između dviju zemalja cikličke su naravi, s većim ili manjim
oscilacijama koje su četrdeset godina u stvari bile slabe. No ne
treba se čuditi što su neka razdoblja bila srdačnija od drugih. Ona
nisu bila toliko srdačna dok je predsjednik bio Georges Pompidou;
za mog mandata, a zatim i Francoisa Mitterranda, ponovno su postala
toplija. No istina je da njemačka strana zadnjih godina nije jasno
vidjela potrebu za francusko-njemačkim parom. Ne u trenutku
ujedinjenja, nego sedam do osam godina kasnije. Njemačka je postala
svjesna svoje osobite važnosti u Europi, počela je sređivati
račune, a napose voditi računa o puku i o gospodarskoj snazi, a onda
je mislila da Francuska kao međunarodni jamac više nije toliko
potrebna, pa i da je nekorisna, što prema mom mišljenju nije u
potpunosti istina.
- Čime se može protumačiti taj nestanak francusko-njemačke
'bliskosti'?
= Helmut Schmidt i ja imali smo isti cilj, tj. zamisao da Europa
treba imati snažan politički ustroj, i to federativni, i da se
njezin identitet razlikuje od atlantskog. U ovom času napose
začuđuje, osobito ako pogledate nedavnu konferenciju u Berlinu, da
kancelar Schroeder daje veliku važnost, pa i prevlast atlantskoj
dimenziji - dok s Francuskom to nije slučaj - i da se planovi o
političkom ustroju razlikuju. Uostalom, nijedan plan - i u tome je
teškoća - nije prihvatljiv. Njemački je plan u stvaranju
federacije. No, budući da smo za proširenje, ujedinit ćemo 'veliku
Europu'. A to nije moguće. Na francuskoj strani, mi smo zapravo za
međuvladin ustroj u 'velikoj Europi', ali prihvaćamo središnju
jezgru, ne želeći da ona bude federalna, što također nije realno!
Dakle, riječ je o prilično neuspješnom dijalogu koji prikriva
razlike: srdačnost postoji, nema neprijateljstva, ali bliskost se
mora temeljiti na podudarnosti interesa. To na žalost nije slučaj i
trenutačno nije vjerojatno.
- Nije li poziv g. Schroedera nejasan, jer se zna da Laenderi traže
podjelu ovlasti u Europi i da to čine kako bi zadržali svoje
ovlasti, a ne da bi ih prenijeli Bruxellesu?
= Svakako, ali to nije moguće: Nijemci, kao ni mi uostalom, nisu
kadri prenijeti veliku moć odlučivanja Europi sa 460 milijuna
stanovnika, vrlo šarolikoj, s prilično nejednakim političkim
iskustvom. Nitko nije spreman pokoriti se pravilu koje propisuje
jaka središnja vlast u takvoj Europi, ni Nijemci, ni mi. Uostalom,
dovoljno je promotriti tijek susreta na vrhu u Nici: Nijemci su jako
odlučno branili izrazito nacionalna stajališta. Dakle, stajalište
kancelara Schroedera ima dobru nakanu - u Europi mora biti više
političke vlasti - ali postupak nije vjerodostojan.
- Imate li dojam da će 'francusko-njemački motor' biti središnji
dio europske građevine, ili će Njemačka s proširenjem doći u
iskušenje da potraži druge saveze u Europi?
= Ne vjerujem, jer to u stvarnosti nije djelotvorno. Sada postoje
dva povijesna pokreta: pokret za izgradnju 'velike Europe' koji
neće ići k integraciji, već prema tješnjem obliku suradnje, prema
zajedničkom odlučivanju itd. U stvari, po toj shemi Nijemce više
neće zanimati francusko-njemačko prijateljstvo, već će tražiti
rješenja koja odgovaraju njihovim susjedima, napose onima iz
srednje i iz istočne Europe, što je, uostalom, uobičajen politički
korak. Naprotiv, ako poput Francuza žele da, kada za to dođe
vrijeme, ponovno poduzmu korake radi uspostave jakog političkog
entiteta koji će nužno biti više istorodan, jer ne može obuhvatiti
cijelu 'veliku Europu' (u svakom slučaju, u roku od pedeset
godina), u tom će času to moći učiniti samo s francuskim partnerom.
Nema drugog partnera koji bi imao vjerodostojnost, iskustvo i polet
za izgradnju takvog političkog sustava."