RU-NEZ.GAZETA-8.2.-BALKAN - RUSIJA I BJELORUSIJA

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 8. 11. 2001. Balkanske usporednice "Na vanjskopolitičkom području, u skoroj će budućnosti utjecaj međunarodnog čimbenika na razvoj prilika u SRJ-u biti odlučujući. SAD, kojeg je donekle iznenadio dolazak Vojislava Koštunice na vlast, nakon izbora u jesen prošle godine, poduzima danas aktivne mjere da preuzme stratešku inicijativu od Rusije i od drugih zemalja u geopolitičkom sučeljavanju oko Jugoslavije. Bit planova balkanske geostrategije Washingtona je u tome da stvori novu graničnu utvrdu američke vojne nazočnosti u Europi, da produbi unutareuropska proturječja oko jugoslavenske krize, da stvori kontrolirano žarište stalnih napetosti između kršćana i muslimana, da onemogući njemačke napore na jačanju Europe, da odsiječe pristup zapadnoeuropskim zemljama dopremi energenata s Bliskog i sa Srednjeg istoka i iz Rusije. Provodeći geostrateški plan za učvršćenje političke, gospodarske, vojne i informacijske nazočnosti na Balkanu, Washington je nedavno iznio inicijativu za stvaranje Balkanske zajednice neovisnih država (BSNG) koju bi činili Srbija, Crna Gora i Kosovo. Zanimljivo je da su istodobno izjavili kako će se mirovne snage u BiH-u i na Kosovu (KFOR i SFOR) stopiti u jedinstvenu strukturu, što svjedoči o američkim planovima da vojni nadzor s jedinstvenim međunarodnim mandatom prošire na čitavo područje bivše Jugoslavije. Cilj plana o BSNG-u je da formalno ostvari zamisao o jugoslavenskoj konfederaciji (SFRJ) iz razdoblja Josipa Broza Tita, kojoj su u Jugoslaviji još skloni, a sadržajno - da se obavi 'uljuđena rastava' SRJ, prema poznatom scenariju stvaranja Zajednice Neovisnih Država na području bivšeg SSSR-a. Prema procjenama srpskih analitičara, provedba ovog plana nužno će dovesti ne samo do konačnog sloma jugoslavenske federacije, do odvajanja Crne Gore i Kosova, nego će ugroziti teritorijalnu cjelovitost i suverenost same Srbije. U Jugoslaviji su poznati projekti za osamostaljenje autonomne pokrajine Vojvodine i područja s muslimanskom većinom u Sandžaku. Sukladno tim zamislima atlantskih geostratega, pitanje srpske državnosti moglo bi se riješiti u sklopu Republike Srpske u Bosni i Hercegovini. Kao što misle u SAD-u, samo će se tako moći ukloniti glavni uzrok napetosti i nestabilnosti na Balkanu za koji Zapad ponajprije drži da je u 'velikodržavnim i revanšističkim potencijalima' Srbije. U težnji da ostvari svoje ciljeve, SAD djelatno rabi mogućnosti saveznika u NATO-u, ponajprije Njemačke, Italije i Velike Britanije, koje su zadržale tradicionalan politički i gospodarski utjecaj na Balkanu, a napose u Jugoslaviji. Danas Njemačka i Italija izravno surađuju s Crnom Gorom, pružajući Podgorici priličnu financijsku i gospodarsku pomoć i međunarodnu potporu. Plašeći se jačanja i konkurencije Njemačke, čija se valuta na Balkanu više rabi nego dolar (a politički utjecaj Berlina na ovo područje političke elite u Crnoj Gori i u Srbiji smatraju prirodnim i poželjnim) u Jugoslaviji, SAD istodobno poduzima korake kako bi na tom području doveo u sukob interese Njemačke, Rusije i drugih država. U takvim se prilikama Rusija može naći pod prijetnjom konačnog potiskivanja s Balkana. Vanjska politika Moskve nije bila uspješna zadnjih godina, što se još jednom pokazalo u doba bombardiranja Srbije, predsjedničkih izbora u SRJ-u i kasnijih događaja u Beogradu i u nizu drugih gradova u zemlji. Danas nije toliko zanimljiva i važna zamisao o ulasku Jugoslavije u savez između Bjelorusije i Rusije. U svezi s time, u zadnje se vrijeme simpatije jugoslavenskog društva i političke elite okreću prema zapadnoeuropskim zemljama, ponajprije prema Njemačkoj. Ujedno, mnogi su jugoslavenski političari u Beogradu, pa i predsjednik SRJ-a Vojislav Koštunica, svjesni da je, uz uobičajeno shvaćanje Rusije kao glavnog saveznika i partnera, najvažnije oruđe geopolitičkog utjecaja Moskve i dalje doprema energenata, vojna nazočnost na Balkanu i utjecaj na vojne ustroje u Jugoslaviji, kao i čvrste veze između Ruske i Srpske pravoslavne crkve. Zato u Jugoslaviji smatraju da Rusija i Bjelorusija kao najbliže saveznice imaju dobre izglede da dovoljno brzo povrate izgubljeni utjecaj na Balkanu. (...) Prema mišljenju srbijanskih politologa, Srbija i Crna Gora mogle bi biti balkanska područja gdje je moguća uspješna suradnja između Njemačke i Rusije ne samo u svladavanju jugoslavenske krize, već i u uspostavi dugoročnog geostrateškog partnerstva između dviju zemalja u Euroaziji. Najnoviji događaji oko Jugoslavije opet su uvjerljivo pokazali da je scenarij atlantske geostrategije na Balkanu usmjeren ne samo protiv SRJ-a i nekih europskih zemalja, već i protiv članica saveza Bjelorusija-Rusija. Kao što primjećuju srpski analitičari, projekt kao što je BSNG, mogao bi se, u slučaju nepovoljnog razvoja događaja, prilično brzo ostvariti sa savezom između Bjelorusije i Rusije. U suvremenoj atlantskoj geostrategiji sustavnog rušenja 'velih prostora' Euroazije i potkopavanja jedinstva povijesno-kulturnih područja, najvažnije mjesto zauzimaju planovi za destabilizaciju ruske povijesno-kulturne regije (RIKR), koja uključuje Bjelorusiju, Rusiju i Ukrajinu. Prema mišljenju zapadnih stratega, potkopavanje cjelovitosti RIKR-a ne ide bez rušenja teritorijalnih osnova pojedinih sastavnica - Bjelorusije, Rusije i Ukrajine. Kao najslabije točke u sustavu smatraju se: u Bjelorusiji - zapadna područja s većinskom 'litavsko-poljskom katoličkom manjinom'; u Rusiji - Kavkaz, Povolžje, Sibir, Daleki istok, sjevernozapadna područja; u Ukrajini - Krim, Galicija, Novorosija. (...) Već danas, proruska vanjska politika Republike Bjelorusije objektivno potkopava cjelovitost atlantske geostrategije i sustava nacionalne sigurnosti, onemogućavajući prevlast SAD-a i njegovih saveznika na poslijesovjetskom prostoru i, prema tomu, uspostavu svjetske prevlasti. (...) Tako razvoj prilika oko Jugoslavije danas izričito zahtijeva da se izradi i provede balkanska geostrategija koja odgovara državnim interesima Bjelorusije i Rusije, a predviđa pružanje otpora daljnjem američkom širenju na tom području prema istoku, napose planovima za potkopavanje Saveza. Mora se iskoristiti i mogućnosti nevladinih društvenih organizacija za vraćanje izgubljenog položaja u Jugoslaviji i općenito na Balkanu. Danas osnutak saveza između Bjelorusije i Rusije dobiva osobitu važnost ne samo za te dvije države, nego i za stvaranje općeg sustava međunarodne sigurnosti i za izgradnju djelotvornog sustava za odgovor na agresivne planove atlantske geostrategije", piše Sergej Mihajlovič Šilovski, član Središnjeg vijeća Saveznog društvenog doma.