IT-REPUBBLICA-6.2.-RAZGOVOR S KOŠTUNICOM

ITALIJA LA REPUBBLICA 6. II. 2001. "Miloševiću ćemo suditi ovdje u Beogradu" "U posljednjem broju lista 'Limes' posvećenom Balkanu i Bliskom istoku, u prodaji od danas, pojavljuje se dug interview s jugoslavenskim predsjednikom Vojislavom Koštunicom. Prenosimo najvažnije dijelove. - Predsjedniče, Vas se često naziva 'demokratskim nacionalistom' ili 'umjerenim nacionalistom'. Što mislite o tim definicijama? = Neprecizne su. Proizlaze iz činjenice da veći dio političkih čelnika, posebice u postkomunističkim zemljama, zaboravlja na vlastitu prošlost, na vlastite tradicije, vlastite korijene. Mnogi od njih su prešli s komunističkog internacionalizma na međunarodni amerikanizam. Teško je naći nekoga tko posvećuje pozornost nacionalnim interesima. Od tuda dolazi definicija 'nacionalist'. Termin 'umjereni' dolazi od činjenice što jako poštujem zapadne demokratske tradicije, štoviše jedan sam od glavnih braniteja tih tradicija. - Vi ste predsjednik Jugoslavije, zemlje za koju su mnogi do nedavno mislili da je predodređena za raspad, s neovisnom Crnom Gorom, Kosovom, a možda i Vojvodinom. Mislite li da ćete je uspjeti zadržati jedinstvenom? = Vjerujem da je interes ove države da ostane ujedinjena. Ne toliko radi same zemlje, koliko radi cjelokupne regije. Raspad Jugoslavije u regiji bi doveo do dezintegracije drugih država: Makedonije, Bosne i Hercegovine i tako dalje. Dezintegracja naše zemlje proizvela bi daljnju nestablnost. Zato mislim da je korisno, i za Saveznu republiku Jugoslaviju i za Balkan, da zemlja ostane cjelovita. S druge strane moramo uzeti u obzir nestanak drugih višeetničkih država u regiji: do kojega je dobrim dijelom došlo voljom velikih sila. Jugoslavija je stvorena voljom velikih sila kako bi se suprotstavilo njezinim susjednim velikim carstvima, poput austrougarskog i ruskog. I možda je takozvana međunarodna zajednica htjela da Jugoslavija umre 1991.-92. Nadam se da ćemo danas imati snažniji glas u okviru međunarodne zajednice kako bi zadržali jedinstvenom ovu zemlju. (?) - Vrlo ste kritični prema NATO-u, a mislite da je Srbiji mjesto u Europi. Hrvatska i druge zemlje iz pakta o stabilnosti približavaju se EU-u i prolazeći kroz NATO-ovo Partnerstvo za mir. Mislite li da će Jugoslavija biti iznimka i da će u Europu doći bez prolaska kroz NATO? = Mislim da je bitno da Jugoslavija od NATO-a i Partnerstva za mir ne napravi prioritet. Naši su odnosi s NATO-om bili vrlo složeni i prije no što je bombardirao Jugoslaviju. Mislim da je moguće biti u Europi i bez članstva u NATO-u. No prerano je da bi se mislilo o tom problemu. Europa je tu gdje jesmo, gdje stanujemo. Europa je nešto posebno ako mislimo na njezine nacije: Italiju, Francusku, Grčku, Njemačku. No ponekad imamo dojam da su neke zemlje više američke nego europske. Mislim na Veliku Britaniju, Nizozemsku. Europa je, međutim, vrlo drukčija od Amerike. - Što očekujete od Italije, Francuske, Europe općenito? = Očekujem da budu 'europskije', više talijanske, više francuske, više mediteranske. Pozornije, politički, prema složenosti i razlikama naših kultura. To sam vidio posljednjih mjeseci, veći europski interes za nas. Cijenio sam talijansku senzibilnost. Činjenica je da su Talijani i Srbi bliži nego Amerikanci i Srbi. - Kakav doprinos može Jugoslavija dati stabilnosti Balkana i koji su vaši glavni partneri u regiji? = Jugoslavija je mala država, ali je bitna za stabilnost na Balkanu. Ako vlada mir i stabilnost u našoj unutarnjoj politici, to se odražava na našu vanjsku politiku i posljedično na Balkan. Jugoslavija je okosnica za izgradnju sustava mira i stabilnosti u regiji. Nastojimo poboljšati odnose sa susjednim zemljama. U nekim je to slučajevima jednostavno. U nekima teže, kao s Hrvatskom. Želim podsjetiti da mimo grešaka i odgovornosti režima u Beogradu, Srbija, ili točnije Jugoslavija, ima najveći broj izbjeglica u odnosu na druge zemlje uključene u sukob. Istodobno je to najmultietničkija država u regiji. Bivše jugoslavensko područje pretrpjelo je etnička čišćenja, samo u Jugoslaviji ostaje jedno multietničko društvo. - Hoće li se Miloševiću suditi? Gdje i zbog čega? = Milošević je bio toliko umiješan i toliko je nastojao govoriti u ime Srba, da mora preuzeti odgovornost za svoje akcije. Ne može netko imati toliku vlast i ne snositi odgovornost. Milošević je morao misliti na međunarodnu zajednicu, i na Washington posebice, koji ga je određeno vrijeme podržavao a potom napao. Jedno dugo razdoblje, prije i poslije Daytona, Amerikanci su se ponašali kao da je Milošević jamac mira na Balkanu, pomalo kao što su činili s Titom. Podržavali su ga prije Daytona, u prethodnim izborima, sve do sastanka s Holbrookeom u listopadu 1998., kada je Milošević potpisao sporazum za Kosovo. Sve je toliko složeno u politici i povijesti kad se govori o čovjeku poput Miloševića, koji je donio jedan broj odluka bez savjetovanja sa strankama ili parlamentom. No njegovu je ličnost stvorila međunarodna zajednica. Pomalo kao kod Saddama Husseina: vjerujem da njegov kult nije toliko stvorio irački narod koliko međunarodna zajendica kada ga je napala. Kako bilo, mislim da Milošević treba odgovarati svojoj zemlji i da mu treba biti suđeno u Srbiji. - Što mislite o Haaškom sudu? = Da je to više politička nego pravosudna institucija. U Haagu primjenjuju vrlo čudne procedure, koje nemaju ništa s onim normalnim. Trebalo bi mnogo vremena da se objasni zašto. No to je stvarnost! Taj sud bi morao biti institucija koja sudi onome što se dogodilo u bivšoj Jugoslaviji. No to je više pitanje sile nego legaliteta. Ostavlja dojam da sudi cijelim narodima umjesto pojedinačim slučajevima." Razgovarao Jean Toschi Marazzani Visconti.