SL-DELO-7.2.-KOMENTAR

SLOVENIJA DELO 7. II. 2001. Zablude i sablasti "Nakon jednogodišnje šutnje u slovensko-hrvatskom obračunavanju zbog nesređenih pitanja u odnosima među državama, prije dva tri mjeseca počela se ponavljati priča iz vremena kad su u Zagrebu svi konci bili čvrsto u rukama hadezeovskoga režima. Najviši državni dužnosnici svoje su nastupe u medijima opet počeli iskorištavati za obračune s drugom stranom. Dijalog među državama zastao je u onim mjesecima kad je državni poglavar Franjo Tuđman bio na samrtničkoj postelji i kad se HDZ počeo opraštati od desetogodišnje vladavine. U siječnju prošle godine vlast je preuzela koalicija nekadašnjih šest oporbenih stranaka i u Sloveniji je poraslo očekivanje. Za hrvatsku vladu premijera Ivice Račana koja je na međunarodnoj pozornici žela uspjeh za uspjehom odnosi sa Slovenijom bili su u drugom planu. Najprije je izgovor za zastoj u pregovorima bila kriza slovenske vlade, razgovori s dužnosnicima iz vlade Andreja Bajuka bili su po svom sadržaju samo diplomatska kalilogija, a na kraju su svi čekali rezultat slovenskih parlamentarnih izbora. U međuvremenu su za dobru volju brinuli predsjednici Milan Kučan i Stjepan Mesić, susrećući se na skijaškim skokovima u Planici, aero- mitingu u Cerklju ili u rezidencijalnim palačama Dubrovnika. Kad je potkraj godine ustoličena vlada Janeza Drnovšeka, slovensku je diplomaciju već drmao ozloglašeni slučaj Joras. Slovenija je bila na nogama. U Zagrebu su se tom skandalu samo nasmiješili - kako se odnosi među državama mogu pokvariti zbog obične perilice. I tako su glatko odbacili slovensku notu. To je bio znak da su odnosi među državama na vrlo niskoj razini. Tome je uslijedilo namatanje pređe oko granice na moru. Hrvatski ministar Tonino Picula izjavljivao je kako je Slovenija kriva za zastoj u pregovorima jer tvrdoglavo i neopravdano ustraje na cjelovitosti Piranskog zaljeva i neposrednom teritorijalnom izlazu u međunarodne vode. Nije prošao ni tjedan-dva, a iz Zagreba su ultimativno poručili da ne namjeravaju pregovarati o drugim stvarima dok Slovenija ne ratificira međudržavni malogranični sporazum koji je za Hrvatsku od strateške važnosti zbog prijetećeg Schengenskog zastora. Rupel je Piculu pozvao u posjet Sloveniji, ali u Zagrebu na poziv još nisu jasno niti odgovorili. Dva predsjednika, dva ministra vanjskih poslova i dva premijera i dalje su frazirali kako probleme mogu bez problema riješiti ako bude dovoljno dobre volje za njihovo rješenje. To je u ponedjeljak po tko zna koji put ponovio i premijer Račan, kad je na konferenciji za novinstvo govorio o sporu radi dugova Ljubljanske banke Zagreb hrvatskim štedišama. Poručio je da Banski dvori neće poštovati dogovor sa Slovenijom iz 1999. godine da se za savjet zatraži Međunarodni monetarni fond, "jer bismo problem morali riješiti bez arbitraže". Tu moju poruku, u ljutitom je tonu zaprijetio Račan slovenskim novinarima, moraju čuti dužnosnici u Ljubljani. Nije međutim spomenuo da bi tu poruku onda morao čuti i ministar vanjskih poslova Tonino Picula koji je prije dva tjedna izjavio da će Hrvatska dogovor poštovati. Premijerov oštar nastup je znakovit, osobito jer su se on i njegov slovenski kolega Drnovšek nedavno na tajnom sastanku u Šmarješkim Toplicama koji je trajao četiri sata zauzeli za smiren dijalog između dviju država. Zašto bi bili sporni neobvezujući savjeti i mišljenje MMF-a, to u Zagrebu dosad nisu pojasnili. U svakom je slučaju u otklanjanju problema Ljubljanske banke Zagreb i drugih sporova pritisak javnosti najveća prepreka za popuštanja i kompromise u pregovorima. U Sloveniji su sporovi s Hrvatskom na vrhu vanjskopolitičkoga dnevnog reda, a politika i javnost na njih nerijetko reagiraju emocionalno. Na drugoj strani, Slovenija je na repu hrvatskih vanjskopolitičkih priooriteta jer Hrvatska ima mnogo veće probleme u jugoistočnom susjedstvu, u komplikaciji odnosa s Haaškim sudom, a konačno i veće probleme s unutarpolitičkim prilikama nego što ih ima Slovenija. Unatoč tome, velika je sablast očekivanje da će Sloveniji jača pozicija zajamčiti povoljnija rješenja u pregovorima. Do te su spoznaje slovenski diplomati u deset godina navodno već došli", zaključuje Peter Žerjavič.