NJ-SZ-5.2.-KOSOVO

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 5. II. 2001. Upozorenje iz Mitrovice "Mogu oni i drukčije. Tisuće su za vikend prosvjedovale u kosovskom gradu Mitrovici, podijeljenom između Srba i Albanaca - i ostalo je mirno. Vodstvo KFOR-ove mirovne postrojbe i UN-ova uprava (UNMIK) pohvalili su organizatore prosvjedne povorke s nazivom punim nade 'multietničko vijeće', što su ljudi tihim hodom prolazili ulicama i stvorili lanac svjetla kako bi mirno odali počast žrtvama nasilja u regiji. Lijep prizor, ali varljiv. Oni koji žele gledati u budućnost Mitrovice i Kosova, moraju pogledati unatrag: primjerice u veljaču prije točno godinu dana, kad su, u dotad najtežem izgredu u Mitrovici, ubijena dva Srbina i sedam Albanaca. Ili u protekli tjedan kad je 15-godišnji albanski dječak u Mitrovici ubijen granatom, nakon čega se bijesna gomila krenula osvetiti Srbima. Službena bilanca višednevne strke na oba mosta preko Ibra koji povezuju srpski i albanski dio grada: 211 ranjenih Albanaca i oko 50 ranjenih vojnika KFOR-a na kojima se bacanjem kamenja ispraznila mržnja Albanaca. Na Kosovu ratne rane drže otvorenima radikalne snage obiju strana. Mostovi ne povezuju narodnosne skupine nego su akutne borbene zone. A i takozvano 'multietničko vijeće' koje je organiziralo miran prosvjed šutnje, zastupalo je samo Albance i dvije muslimanske manjine Turaka i Bošnjaka - zapravo je dakle eufemistički prikrivena protusrpska organizacija. Bez goleme nazočnosti dodatnih jedinica KFOR-a u Mitrovici ni krajem tjedna ne bi bilo mirno. Tako se gledanjem unatrag vidi da je mir uvijek samo zatišje prije iduće oluje. Po zakonima političke meteorologije, potencijal sukoba uskoro će se opet isprazniti. Jer u općoj meteorološkoj slici, nad Kosovom se puno toga skupilo. Promjena vlasti i demokratizacija u Beogradu nisu ublažile stanje u južnoj pokrajini koja po definiciji UN-a još pripada Srbiji, nego su ga učinili još zamršenijim. S izopćenim Slobodanom Miloševićem u predsjedničkoj palači Albanci su mogli računati da će im prije ili poslije pripasti željena neovisnost. No s novim se ljudima u Beogradu Zapad ne želi šaliti. Moraju ostati povezani u političkom dijalogu, moraju odašiljati pozitivne signale. Za sada je međunarodna zajednica dakle uhvaćena na Kosovu u bezizlazan položaj: odluka o secesiji Kosovara bila bi kraj novog početka sa Srbima. Definitivna odluka protiv secesije obilježava kraj nagodbe s Albancima. Najnovija posezanja u Mitrovici stoga su upozorenje na opasnost od nasilja koje KFOR-u prijeti s albanske strane. Što Zapad može učiniti? Mjesto između dvije fronte koje su mu dodijelile obje strane, na osjetljivu je i opasnu tlu. No baš tu će se KFOR i UNMIK morati smjestiti do unedogled. U sadašnjem bezizlaznom položaju ne postoji 'exit strategy' na koju posebno opominju Amerikanci. Oni koji isprazno brbljaju o povlačenju s Kosova, samo povećavaju probleme. Međunarodna zajednica nema drugog izbora doli i dalje ostati u mukotrpnom procesu, snagom i diplomacijom tražiti nagodbu između Srba i Albanaca i sukob dugoročno prevladavati s dva lukava oružja: vremenom i novcem", piše Peter Muench.