RDW-2.2.-BERMUDSKI TROKUT NA BALKANU

NJEMAČKI RADIO - RDW 2. II. 2001. Bermudski trokut na Balkanu Iako je tek početak veljače, na Balkanu se naziru prvi zloćudni znaci, koje je tijekom prošlih godina uglavnom donosilo proljeće: atentati, nemiri, rat. Ponovno zaoštravanje situacije u Preševskoj dolini na Jugu Srbije, napad u Makedoniji, za koji je odgovornost preuzela stanovita "Nacionalna oslobodilačka vojska" te nova eskalacija nasilja u Mitrovici. Slučajno ili ne, podgrijana su tri moguća žarišta sukoba, kod kojih se cjelokupna politička diferencijacija vrti samo oko jednog temeljnog pitanja: kako uskladiti interese da bi se etničkim skupinama u regiji mogla jamčiti ista prava i mir, a da se ne dogode novi progoni i nova krojenja granica. O balkanskoj verziji bermudskog trokuta u današnjoj kolumni komentar Adelheid Felcke Tiemann: Koliko su god bili različiti problemi u te tri regije, toliko su različita i diskutabilna rješenja koje nudi Zapad. Mitrovica je svojevrstan simbol nastavka neuspješne politike iz Bosne i Hercegovine: oslobađanje razdvajanjem naroda. Preševo je pak nastavak propale politike na Kosovu: politike radikalizacije i progona. A Makedonija je simbol nastavka nekadašnje, treba li i napomenuti, neuspjele politike prema Jugoslaviji: politike međunarodne integracije i suradnje, ali bez unutarnjeg mira. Naravno da se toj pesimističnoj bilanci mogu suprotstaviti i pozitivne vijesti: Makedonija je svojih deset godina neovisnosti prebrodila u miru, Mitrovica je, unatoč podjeli grada još dio Kosova, a na jug Srbije konačno su stigli međunarodni promatrači koji se bave i svakodnevnim posredovanjem između dvaju naroda. Koliko se god ta dva pogleda na isti problem činila proturječnima, jedno se ne može poreći: eksplozivno stanje etničkih problema u regiji u kojoj se sukobljavaju različiti narodi i životna načela, ne može se riješiti jednostavnim receptom. Iako u radu vlade mlade makedonske republike sudjeluju i dvije albanske stranke, albanski narod i dalje, zbog jezičnih i kulturnih problema koje doživljava, ima zabrinjavajući osjećaj kako je u vlastitoj državi narod drugoga reda. Nakon ohrabrujućih napredaka u smjeru ravnopravnosti u zadnjih nekoliko godina, vlada Makedonije bi sada još brže i odlučnije morala raditi na intenzivnijem uključivanju Albanaca u upravu, obrazovanje, policiju i politiku. Ne treba zaboraviti da su njihov jezik i kultura sastavni dio multikulturnoga makedonskog identiteta. Tek tada će se i albanski žitelji moći potpuno identificirati s makedonskom državom. Makedonija, koja bi tako rado htjela biti Švicarska na Balkanu, mogla bi od alpske republike učiti i o etničkoj politici. Dok je u Makedoniji unatoč svim etničkim problemima bez dvojbe prisutna volja za mirnim suživotom, što je i temelj daljnje integracije, u Mitrovici su stajališta puno oštrija. U umjetno podijeljenu gradu još su otvorene ratne rane. Ljudi tamo gledaju svoje stanove i kuće u koje se ne mogu vratiti. Bijes zbog smrti 15- godišnjeg albanskog učenika prazni se neopravdano na vojnicima KFOR-a. U takvoj situaciji nasilje nimalo ne pomaže. Čak i ako je istina tako bolna, u Mitrovici je potrebno dosta strpljenja u mirnim i dugim pregovorima. Taj grad više nikad neće imati stare etničke crte, ali će, uz laganu normalizaciju biti moguća komunikacija srpskog i albanskog svijeta. Tko god ne želi provocirati konačnu podjelu, mora igrati na karte politike malih napredaka, koju su obećali UNMIK i KFOR. Sigurnost i smirivanje napetosti imaju prioritet. U južnoj Srbiji postavljaju se druga pitanja: tamo već odavno ključa etnički konflikt. Nakon kraja kosovskog rata tamo su stacionirane postrojbe srpske policije i jugoslavenske armije, a u zadnjih godinu dana primijećeno je i naoružavanje takozvane Oslobodilačke vojske Preševa, Medveđe i Bujanovca. Pred očima KFOR-a u demilitariziranoj zoni stalno se krši mirovni dogovor iz Kumanova 1999. Sve strane opominju kako je važan dijalog, no stalno se događaju neki novi sukobi. Preševo i Mitrovica dio su iste političke igre, igre u kojoj su njezini akteri zaboravili kako su na kraju svi gubitnici. Cijeloj je regiji potrebna demilitarizacija i jamčenje poštivanja ljudskih i manjinskih prava za albanski narod. Srpski političar Čović tijekom zadnjeg posjeta regiji ispravno je primijetio kako je Preševo rezultat pogrešne Miloševićeve politike, pogreška koju nova vlada ne smije ponoviti. Rekao je i kako se artiljerijom ne bori protiv terorista. Ti pogledi su dobar temelj fer politike. Čak se ni albanski političari koji se zalažu za suživot u okviru Srbije ne identificiraju s ciljevima "Oslobodilačke vojske", čije pak sudjelovanje u mirovnim razgovorima zahtijevaju. Sva tri konflikta su dio jednog te istog: neriješenog "albanskog pitanja". No, oni traže različita i odvojena rješenja. U okviru Makedonije, Srbije te Kosova. Svim etničkim grupama u regiji očito je još teško promatrati tri entiteta razdvojenima jedne od drugih, no isto tako je očito da se bermudski trokut na Balkanu, tom nacionalističkom demoni, drukčije neće moći demistificirati". (RDW)