RUSIJA-OB.GAZETA-25.1.-O PRILIKAMA U RUSIJI

RUSIJA OBŠČAJA GAZETA 25. I. 2001. Sizifov posao naroda i predsjednika "Godina dana posve je dovoljna da se prepoznaju obrisi našeg 'novog' političkog pravca. Ti su se obrisi doista pokazali savršeno jasno. To je nasilje u Čečeniji. To je borba za uspostavu državnog (što u nas znači predsjedničkog) nadzora nad glasilima koja je započela uvođenjem cenzure na izvješćivanje o čečenskom ratu i nastavlja se borbom s NTV-om. To je centralizacija državne uprave, ograničavanje neovisnosti glavnih subjekata federacije, izjednačavanje nacionalnih republika i ruskih područja u pravima, uspostava instituta predsjedničkih 'namjesnika', raspuštanje Vijeća federacije kao tijela koje može ograničiti predsjedničku vlast. To je borba s 'oligarsima' kako bi se krupni poduzetnici pokorili predsjedničkoj vlasti. To je 'centrumaško' stajalište vlasti koja se jednako distancira od 'lijevih' i od 'desnih', oslanjanje na specijalne službe i na oružane snage. U vanjskoj politici, to je skupljanje krhotina sovjetskog područja utjecaja poput Sjeverne Koreje i Iraka. Općenito, to je pravac za obnovu uobičajenog ruskog nadzora autoritarne vlasti neovisne od naroda nad društvom. Novo državno znakovlje koje ujedinjuje ruske carske i sovjetske simbole, potpuno je točno odrazilo bit tog pravca. Putinova se Rusija proglašava povijesnom nasljednicom dvaju carstava, trećim utjelovljenjem velike Rusije. Pravac tog razvoja posve je razumljiv. Igrom sudbine, čovjek koji očito nije imao nikakve 'osobite' osobne zamisli, postaje nositelj golemih predsjedničkih ovlasti koje su ograničene zbog zbrke i nereda naslijeđenih od prošlog revolucionarnog razdoblja. Što da učini takav čovjek? Jasno, mora uvesti red. Prvo, to hoće i to želi sav narod umoran od revolucije koju je preživio. Drugo, zamisao o redu vrlo dobro nadomješta nedostatak drugih zamisli, uvođenje reda lako zamjenjuje bilo koji posao. No što je red? Razni narodi i razni ljudi imaju različite predodžbe o redu na koje je utjecala povijest tih naroda i životni put tih ljudi. Što je za Amerikance red (suđenje predsjedniku zbog nedužnih seksualnih nestašluka, iscrpljujuća parnica zbog nekoliko stotina glasačkih listića), za nas je ludost. (...) I kao što Putin nikad neće imati takvu vlast kakvu su imali njegovi prethodnici, tako ni ruska država neće nikad imati moć kakvu je imala prije. Države koje su stvorili monarsi i generalni sekretari bile su velike države. Veličina carskog imperija bila je doista veličina Rusije. Veličina SSSR-a zapravo je bila veličina ideologije u koju su vjerovali engleski lordovi što su dragovoljno postajali sovjetski uhode, i afrička plemena, a ne Rusija. No današnja Ruska Federacija razmjerno je slaba zemlja okružena gorostasima koji se uspješno razvijaju. (...) U mitu o Sizifu ne kaže se kako su bogovi prisilili tog jadnika da uvijek iznova valja uzbrdo kamen koji bi se opet skotrljao. Nije isključeno da Sizif jednostavno nije vidio drugog puta i nije znao za drugi posao. Ići, značilo je za njega ići uzbrdo, a raditi - gurati kamen. Ako razmislimo, i lik našeg predsjednika ima nešto 'mitološko'. (...) Sizifov posao koji je osuđen na propast ne znači da će sam Putin doživjeti osobni neuspjeh i tragičan svršetak (premda je svršetak svih autoritarnih vlastodržaca uvijek pomalo tragičan). Naš je sadašnji predsjednik razmjerno mlad i zdrav, može vladati dugo i otići s dojmom da je kamen gotovo na vrhu brda. No narodi žive dulje od vladara, a narod kojeg Putin vodi i koji ujedno vodi Putina i pokazuje mu put, obvezno će vidjeti kako kamen leti nizbrdo. Što će nakon tog pada ostati na dnu jame, samo Bog zna", piše Dmitrij Furman.