YU-IT-sudovi-ratni zločini-Politika-Kriminal/zakonodavstvo/pravosuđe IT-24.I- LA REPUBBLICA-KOŠTUNICA-DEL PONTE ITALIJALA REPUBBLICA24. I. 2001.Ratni zločinci - led između Carle Del Ponte i Koštunice"Palača saveznog predsjedništva,
23. siječnja, hladna nakupina armiranog betona sjeverno od prijestolnice onoga što je ostalo od federacije. Zapamtite taj datum i to mjesto, jer se ovdje tanka nit odnosa između Haaškog suda i nove Srbije Vojislava Koštunice možda zauvijek prekinula. Ni Slobodan Milošević, ni njegovi sukrivci za balkanski genocid nikad neće biti predani međunarodnoj pravdi.Sve je završilo i gore nego što je počelo. (...)Morali biste vidjeti grimasu bijesa tužiteljice Carle Del Ponte kada je provirila iza dvokrilnih drvenih vrata dvorane za sastanke gdje se 130 minuta uzaludno raspravljalo o međunarodnom pravu, dok je zahtjeve Haaga gutala močvara balkanske diplomacije. Morali biste uhvatiti taj njezin pogled, na trenutak upućen prostoru koji ju je čekao, i scenografiji namjerno zamišljenoj da je opet ponizi (nakon desetminutnog čekanja na koje je prisiljena u predvorju pred vratima Koštuničina ureda, s kaputom u ruci). S desne strane stolac predsjednika Koštunice ukrašen srpskim dvoglavim orlom. Lijevo njegov anonimni blizanac. U pozadini zastava jugoslavenske
ITALIJA
LA REPUBBLICA
24. I. 2001.
Ratni zločinci - led između Carle Del Ponte i Koštunice
"Palača saveznog predsjedništva, 23. siječnja, hladna nakupina
armiranog betona sjeverno od prijestolnice onoga što je ostalo od
federacije. Zapamtite taj datum i to mjesto, jer se ovdje tanka nit
odnosa između Haaškog suda i nove Srbije Vojislava Koštunice možda
zauvijek prekinula. Ni Slobodan Milošević, ni njegovi sukrivci za
balkanski genocid nikad neće biti predani međunarodnoj pravdi.
Sve je završilo i gore nego što je počelo. (...)
Morali biste vidjeti grimasu bijesa tužiteljice Carle Del Ponte
kada je provirila iza dvokrilnih drvenih vrata dvorane za sastanke
gdje se 130 minuta uzaludno raspravljalo o međunarodnom pravu, dok
je zahtjeve Haaga gutala močvara balkanske diplomacije. Morali
biste uhvatiti taj njezin pogled, na trenutak upućen prostoru koji
ju je čekao, i scenografiji namjerno zamišljenoj da je opet ponizi
(nakon desetminutnog čekanja na koje je prisiljena u predvorju pred
vratima Koštuničina ureda, s kaputom u ruci). S desne strane stolac
predsjednika Koštunice ukrašen srpskim dvoglavim orlom. Lijevo
njegov anonimni blizanac. U pozadini zastava jugoslavenske
federacije. Nijedan ukras sa znakom Ujedinjenih naroda, nijedan
mali natpis koji bi pokazivao tko će govoriti uz predsjednika. I
tako je počelo. K vragu protokol i zajednička izjava. (...)
Nema prostora za bilo kakvu vrstu dogovora (suđenje u Beogradu). Ne
vrijedi ni ustavni prigovor koji su u posljednje vrijeme iznosili
Srbi. Odnosno, zabranu izručenja jugoslavenskih građana.
'Međunarodni sud ima nadnacionalnu nadležnost, on nije pravosudno
tijelo neke strane države. Uz to, njegovu legitimnost i procedure
Jugoslavneska je federacija priznala službenim dokumentom koji je
potpisao baš Slobodan Milošević nakon daytonskih mirovnih
sporazuma'.
Eto to je Carla Del Ponte bacila u lice pravniku Koštunici.
Potegnuvši uz to sablast koja može više od ostalih, vjerojatno,
utjecati na zemlju koja je gospodarski na koljenima. Podvrgavanje,
od sada na dalje, bilo kojeg oblika financijske pomoći međunarodne
zajednice jednom jednostavnom uvjetu: da Srbija pokaže kako želi
poštovati međunarodne obveze predajući osobe koje se traži zbog
ratnih zločina.
Osim toga, kao mjera ponora koji danas dijeli Haag od palače
saveznoga predsjendištva, od jučer ne stoji samo hladnoća jednog
susreta koji je počeo loše, a završio još gore. Tu je i obveza koju
je jučer u 16 sati u sjedištu Fundacije za zaštitu ljudskih prava,
Carla Del Ponte preuzela prema srpskom odvjetniku koji predstavlja
13 od 16 obitelji žrtava NATO-ova bombardiranja sjedišta Srpske
državne televizije, RTS-a, 22. travnja 1999. Haag ima dokaze da je
NATO o tom bombardiranju obavjestio Slobodana Miloševića, vrh
socijalističke partije, upravu televizije, kako bi omogućio
pravodobno napuštanje zgrade. Ima, dakle, dokaze da je pokolj
'namjerno isplanirao' Milošević kako bi užasnuo zemlje Atlantskog
Saveza. Ti će dokazi, dakle, sljedećih tjedana biti predani
obiteljima žrtava, kako bi se mogla zatražiti odšteta na sudu. Ali
na nekom beogradskom sudu i od obitelji Milošević.
Iste one koja s visina brežuljka Dedinje u ovim satima u tišini
promatra 'prvi put' tužiteljice u Beograd i uzda se u
nacionalističku svjetinu. Onu koja je danas, od 11 do 13 sati,
pozvana sa stupaca obiteljskog dnevnika '24 sata' da se podigne
protiv 'babe iz Haaga'", piše Carlo Bonni.