JERUZALEM, 24. siječnja (Hina/Reuters) - Osim palestinskim ustankom koji je od rujna prošle godine već odnio gotovo 400 žrtava, među izraelskim građanima, smatraju analitičari, raste nezadovoljstvo nesavršenim izbornim sustavom koji
im uskraćuje pravo utjecaja na izbor premijera 6. veljače.
JERUZALEM, 24. siječnja (Hina/Reuters) - Osim palestinskim
ustankom koji je od rujna prošle godine već odnio gotovo 400 žrtava,
među izraelskim građanima, smatraju analitičari, raste
nezadovoljstvo nesavršenim izbornim sustavom koji im uskraćuje
pravo utjecaja na izbor premijera 6. veljače.#L#
Ispitivanja javnoga mišljenja pokazuju da ni trenutačni premijer
Barak ni njegov protukandidat desničar Ariel Sharon ne bi 6.
veljače bili izabrani za premijera kad bi se pitalo obične glasače:
kod njih mnogo jaču podršku imaju neki drugi političari.
Budući da prema izbornom zakonu Izraelci mogu odvojeno glasovati za
premijera i za parlament, izraelske glasače nitko ništa nije pitao
ni kad se donosila odluka da na dan premijerskih ne budu održani i
parlamentarni izbori. Zato je sve više ljudi nesklono izlasku na
izbore između predloženih dvaju kandidata, a politički analitičari
tvrde da slabi i povjerenje u demokratski sustav.
"Demokracija znači utjecaj ljudi na one koji vladaju... Ali kad oni
koji su na vlasti ne znaju vladati, to potkopava demokraciju jer
ljudi gube povjerenje u tu metodu", smatra Barak Calev, direktor
pravnoga odjela u nezavisnom Pokretu za kvalitetu vlasti.
Izraelski premijer u ostavci Ehud Barak sazvao je premijerske
izbore pod pritiskom parlamenta koji ne slaže s njegovim
stajalištem o mirovnim pregovorima s Palestincima. Osim toga,
parlament Baraka smatra krivim što nije ugušio palestinski
ustanak.
Zbog svoga sudjelovanja u mirovnom procesu Barak je u srpnju
izgubio većinu u parlamentu. Parlament je zatim pokrenuo postupak
kojim bi izazvao izbore i tako smijenio premijera.
Baraku zato nije preostalo ništa drugo već da na polovici svoga
mandata raspiše "specijalne" premijerske izbore u kojima smiju
sudjelovati samo trenutačni parlamentarni zastupnici.
No budući da zbog takve odluke ni parlament nije raspušten, čak i
ako pobijedi Sharona, Barak će u Knessetu nailaziti na isto
neprijateljstvo kao i prije.
"Čak i ako Barak pobijedi, problem s tvrdoglavim parlamentom
ostaje. Ne znam kako će sastaviti vladu", pita se Shlomo Avineri,
izraelski profesor političkih znanosti.
Iako ispitivanja javnog mišljenja pokazuju da bi glasači ljevice
više voljeli da je kandidat ljevice postao ugledni državnik,
dobitnik Nobelove nagrade za mir i nekadašnji izraelski premijer
Shimon Peres, laburistička je stranka za premijerske izbore
kandidirala Baraka.
Na desnici je stanje slično. Likud, najjača desna stranka
kandidirala je 72-godišnjeg Ariela Sharona, a desničarski su
glasači bitno skloniji bivšem premijeru Benjaminu Netanyahuu.
Nakon izbora 1999., na kojima je izgubio od Ehuda Baraka, Netanyahu
je izašao iz parlamenta i Barakova odluka o specijalnim
premijerskim izborima izravno mu je onemogućila kandidaturu.
Netanyahuovi pristalice pokrenuli su postupak izmjene zakona, da
bi se i on mogao kandidirati, ali on je onda neočekivano promijenio
mišljenje i povukao se iz utrke za Likudova premijerskoga
kandidata.
Pobijedi li na premijerskim izborima desničar Sharon, i njemu bi
moglo biti teško sastaviti vladu.
Naime, u izraelskom parlamentu čak je 15 političkih stranaka. Takva
je brojnost posljedica izbornoga zakona koji čak i strankama koje
dobiju manje od dva posto ukupnoga broja glasova daje minimalno dva
zastupnička mjesta. Većina stranaka zastupa uske interesne skupine
koje su najčešće jedna s drugom sukobljene i zbog kojih su dvojica
prethodnih premijera i pala prije isteka mandata.
(Hina) vm nab
(Hina) vm nab