VB-THE TIMES 7. XII. ANTIAMERIKANIZAM

VELIKA BRITANIJA THE TIMES 7. XII. 2002. Volim, ne volim: svijet pokušava mrziti SAD "Rimljani, nažalost, nikada nisu proveli anketu javnog mnijenja u svijetu za vrijeme Rimskog Carstva. No, da su to učinili, zajedničko stajalište raznih potlačenih i susjednih plemena moglo je biti sažeto ovako: 'Ne možemo podnijeti te arogantne Rimljane, s njihovim blještavim kočijama, agresivnom vanjskom politikom i modernim militarizmom. Vući ćemo ih za njihove snobovske rimske nosove kad god nam se za to pruži prilika. S druge strane, jako nam se sviđaju rimska kultura i tehnologija: ceste su izvrsne, vino je odlično a rimska su kupališta raj. Sviđa nam se i učiti čitati i pisati.' Ovo, općenito govoreći, oslikava i globalno stajalište prema modernom hegemonu, Sjedinjenim Državama. To pokazuje opsežno istraživanje čije je rezultate ovog tjedna objavio neovisni Istraživački centar Pew. Anketa kojom je obuhvaćeno 38.000 ljudi u 44 zemlje otkrila je kako se povoljna slika o Americi posljednjih mjeseci drastično prorijedila. Ne iznenađuje činjenica da je neprijateljstvo najraširenije u muslimanskim zemljama, no u posljednjih 12 mjeseci, postotak anketiranih koji su izrazili pozitivno stajalište o Americi pao je za 22 posto i u Turskoj, 17 posto u Njemačkoj i osam u Britaniji. Veliki dio svijeta Ameriku vidi kao taštu, agresivnu, bezobzirnu državu koja malo zna o svjetskim problemima i koja je sve ravnodušnija na jaz koji postoji između bogatih i siromašnih. Većina u gotovo svakoj zemlji tvrdi kako je nezadovoljna zbog širenja utjecaja SAD-a, no većina se divi njenoj kulturi i tehnologiji. Izvan muslimanskih zemalja na supersilu se gleda dvojako. Više od pola Kanađana, na primjer, vjeruje kako je širenje američke kulture loše, no tri četvrtine istodobno odobrava američke filmove, glazbu i televiziju. Oduševljenje Amerikom splašnjava u čitavom svijetu, no s obzirom na činjenicu da se SAD priprema za rat kojem se protivi većina u svakoj državi osim Britanije (u kojoj se pola ispitanih zalaže a druga polovica protivi ratu, prema podatcima ove ankete), SAD je još uvijek izvanredno popularan: u 35 od 42 zemlje koje su obuhvaćene ispitivanjem, većina još uvijek podržava SAD. Salman Rushdie nedavno je ustvrdio kako je Amerika suočena s 'ideološkim neprijateljem kojeg će možda biti teže poraziti nego militantni Islam: antiamerikanizmom koji hara svijetom.' Ova anketa, međutim, ukazuje na složeniju i kontradiktorniju sliku. Antiamerikanizam potiču zamjerke washingtonskoj vanjskoj politici no ublažavaju ga velike rezerve naklonosti i oponašanja. Postoji donekle neomarksističko stajalište prema kojem antiamerikanizam općenito, a napad na Svjetski trgovački centar posebno, predstavljaju početak kraja globalnog kapitalizma. U sklopu tog neizbježnog procesa potlačene će se zemlje dignuti i zbaciti kapitalističku neman. Najrelevantnija zamjerka ovoj teoriji, kao što to Lee Harris ističe u svom članku koji je nedavno objavljen u 'Policy Review', ta je da se ta teorija najvećim dijelom temelji na pukim željama, neznanstvenom utopizmu kojega se sam Marx tako energično klonio. Prema klasičnom marksizmu, neizbježno je da će radnici u konačnici zbaciti svoje kapitalističke izrabljivače. U drugoj polovici 20. stoljeća, kako je postajalo očito da je proleterijat unutar kapitalističkih društava sve bogatiji i mirniji, ovo se stajalište prilagodilo okolnostima, pa se počelo tvrditi da istinski sukob postoji između američkog kapitalizma i ostatka svijeta. Prema Harrisovim riječima: 'I radnici i kapitalisti naprednih zemalja postali su izrabljivačka klasa, dok je postalo potlačeno stanovništvo manje naprednih zemalja.' Dakle, jesu li 11. rujan i novi antiamerikanizam dokazi o postojanju globalnog revolta protiv američkog kapitalizma? Teško. Napadi na Svjetski trgovački centar nisu potkopali američki kapitalizam, dapače, ojačali su političko jedinstvo unutar SAD-a i izazvali agresivniji internacionalizam. Teorija prema kojoj sumanuta perverzija islama Al Qaide predstavlja revoluciju koju bi priznao Marx čista je fantazija. Učestalost kritika upućenih Americi ne predstavlja dokaz o postojanju gospodarski potaknute revolucije najsiromašnijih zemalja protiv najbogatije, nego znak da SAD ne rukuje dobro svojim statusom hegemona. Reakcija Georgea W. Busha na izvješće Pew bila je uznemirujuće otrcana: 'Nikada nismo bili nacija osvajača; mi smo nacija osloboditelja.' Predsjednik za sada nije najuvjerljivije djelima dokazao ovu tvrdnju, na primjer, narodu Turske, u kojoj se osam od deset stanovnika protivi tome da Amerika koristi baze u njihovoj zemlji za napade na Irak. Najvažnije otkriće istraživanja je to da je malo ljudi u cijelom svijetu zabrinuto zbog činjenice da postoji samo jedna supersila, no da mnogi smatraju kako se ta sila ne koristi kako bi se rješavali svjetski problemi, odnosno da se na njih uopće ne obraća pažnja. Globalno poštivanje i zamjerke Americi jednako se snažno odražavaju i u brojkama, a veza između njih su velika ali neostvarena očekivanja. SAD je preživio valove globalne antipatije i prije- 1940-tih francuska Narodna skupština izglasovala je zabranu Coca-Cole a antiamerikanizam je bio još ekstremniji za vrijeme Vijetnamskog rata nego što je sada. Amerika će preživjeti i ovaj val antiamerikanizma, posebice ako Washington nastavi težiti globalnoj suradnji i odbaci beskompromisno stajalište koje je obilježilo prvu fazu rata protiv terorizma. Hegemonija, riječ koja korijen ima u grčkoj riječi za vodstvo, znači izdvajanje i uspon jedne sile između nekoliko njih. Grci i Rimljani znali su da se moć ostvaruje uravnoteživanjem neprijateljstva i poštovanja, a Vergilije i Horacije bili su među prvim vještim političkim retoričarima, koji su širili potporu rimskom vodstvu daleko izvan granica Rima. 'Toliko su masovni bili napori s ciljem osnivanja rimske države', pisao je Vergilije. Sve veća nepopularnost Amerike bit će zaustavljena, a potaknuta će biti popularnost, kada se budu uložili veći napori da bi se uvjerilo tisuće potrošača Coca-Cole u svijetu kako je Pax Americana, unatoč svim njenim manama, još uvijek najbolji pax koji se nudi", piše Ben MacIntyre.