IT - 5. XII. LA REPUBBLICA - KOGA JE SUSREO BUSH U PRAGU?

ITALIJA LA REPUBBLICA 5. XII. 2002. U praškom dvorcu Bush susreće Johna Lennona "(...) Amerikanci su izgledali malo zbunjeni kada su se našli lakat uz lakat s bradatim ljudeskarom koji je izgledao kao tjelesni čuvar ali je u stvari bio predsjednik Hrvatske, s jednim mladićem kojega bi smatrali studentom a koji se međutim predstavio kao ministar obrane Slovenije, ili Letonije, ili nečeg drugog, i za kraj, egzotičnom slavenskom ljepotom, bivšom ministricom vanjskih poslova Bugarske. I znate što. Polovica tih likova su već naši saveznici u NATO-u. U Pragu se dogodilo jedna čudna i iznenađujuća stvar, a gotovo to nitko nije primijetio. Sigurno ne veći dio Čeha, jer su napustili grad u rukama u NATO-a. Nikada nisam vidio tako pust Prag.(...) Nije to primijetio ni svijet izvan Praga, jer su međunarodni mediji bili poglavito zainteresirani što bi saveznici mogli kazati o Iraku. No izjava glede toga je bila, kako se predviđalo, umjerena. Doista iznenađujuća stvar koja se dogodila u Pragu je poziv NATO-a za sedam zemalja da se pridruže savezu. U vrijeme 'baršunaste revolucije', koja je Havel dovela u dvorac, u središnjoj Europi odvijala se važna rasprava: izgraditi paneuropski sustav sigurnosti, ili ući u NATO? Danas je NATO paneuropski sustav sigurnosti. (...) U procesu širenja je od tih novih demokracija zatraženo jasnim riječima da podvrgnu vojnike civilnom nadzoru, poštuju ljudska prava lokalnih manjina, demokratsku praksu i tako dalje. Dok će NATO i EU podvrgavati tim uvjetima perspektivu ulaska, imat će predvodničku ulogu u demokratizaciji druge polovice Europe. Demokratizaciji i pacifikaciji. NATO-ove demokracije još uvijek čine mnoge gluposti, ali se barem međusobno ne bore. Danas (za razliku od vremena hladnog rata) snažno im se preporučuje i da ne zlostavljaju svoje narode. A zemlje koje žele postati demokracijama unutar NATO-a se i same moraju bolje ponašati. Tri kandidata za članstvo koji ovoga puta nisu primili poziv za ulazak u savez su Hrvatska, Albanija i Makedonija. No njihovi su čelnici bili nazočni u dvorani Vladislav i izjavili su kako potvrđuju da žele nastaviti s još bližom suradnjom kako bi mogli biti primljeni slijedećom prigodom. Uobičajeni diplomatski bla-bla, kazali bi. No postavite si ovo pitanje: u kojem dijelu Europe se spremao izbiti sukob 21. stoljeća? Odgovor: prošle godine u Makedoniji, između Albanaca i makedonskih Slavena. I tko ga je zaustavio? NATO, EU i lokalni političari koji žele da njihove zemlje postanu dio tih tijela. U tom dubljem smislu, a ne radi rokera koji pjevaju 'Power to the people', NATO je postao europski pacifistički pokret. Odnosno, pokret koji je u stanju širiti mir na kontinentu. Prirodno, kritičari sada kažu da je NATO proširen ali mrtav, poput napuhnutog leša nekada moćnog bika. Mislioci NATO govore o novom transatlantskom projektu: Europa i Amerika zajedno na djelu za demokratizaciju srednjeg i bliskog istoka. No i ako ti nacrti neće dovesti do ničega, NATO neće biti mrtav. Jednostavno će biti neka druga životinja. No nemojte mi kazati da organizacija koja zajedno s EU-om može održavati mir u Europi nema važnosti za cijeli slobodni svijet. Uostalom u Europi su počela tri svjetska rata 20. stoljeća, prvi, drugi i hladni, i sve su dovukle SAD na stari kontinent. A u Europi, na Balkanu, ponovno su izbili ratovi posljednjih godina posljednjeg stoljeća. Danas se u Havelovom dvorcu može ozbiljno zamisliti jedan san. Zamislite da će barem u prvom dijelu 21. stoljeća Europa biti mjesto u kojemu ne izbijaju ratovi. Kako je pjevao John Lennon: 'Imagine',", piše Timothy Garton Ash.