THE TIMES 4. XII. SCHROEDER NJEMAČKU VODI U PROPAST

VELIKA BRITANIJA THE TIMES 4. XII. 2002. Schroeder Njemačku vodi u propast "Njemačka je u šoku. Stvar nije samo u tome da su vremena krizna, toliko krizna da je ljevičar otrovnog jezika, Oscar Lafontaine, zabilježio veliki uspjeh uspoređujući Gerhardta Schroedera s Heinrichom Brueningom, kancelarom Weimarske republike čija je politika Njemačku uvela u krizu koja je Hitleru utrla put prema uspjehu. Stvar nije čak ni u tome da gotovo svi njemački birači smatraju kako je Schroederova vlada namjerno lagala prije rujanskih izbora, prikrivajući rupu u proračunu u iznosu od 15 milijardi eura, u nastojanju da ponovno osvoji vlast. Pravi problem je u raširenom i dubokom osjećaju da se otvorio ponor. Ljudi su ljutiti u društvu koje se ponosi time što se rijetko ljuti. Nije ni čudo. Gospodarstvo, koje se zapravo nije ni oporavilo od posljednje recesije, ponovno je zapalo u krizu. Prihodi od poreza u ovoj državi, koja je ionako preopterećena nebrojenim porezima, se smanjuju a, kako njemačke čelne tvrtke otpuštaju radnike kod kuće a počinju ulagati u inozemstvu- ove je godine bankrotiralo 45.000 tvrtki- slijedi još veća kriza. Ljudi ne troše, ali više ne uspijevaju niti štedjeti. Čak se i Nijemci u zapadnom dijelu Njemačke osjećaju siromašno, a bit će još i siromašniji kada budu uvedeni novi porezi na 'bogatstvo', koji će se primjenjivati u slučaju da četveročlana obitelj posjeduje imovinu u vrijednosti iznad 600.000 funti (uključujući i kuću). Jedina stvar koja u Njemačkoj raste jest nezaposlenost. Nezaposleno je barem četiri milijuna ljudi a, prema jednom njemačkom gospodarstveniku, brojka iznosi gotovo šest milijuna ako se uračunaju i neslužbeni podatci. I nezaposlenost će se povećati jer, iako je očito da treba smanjiti troškove radne snage, Herr Schroeder nameće izdvajanje iz osobnih dohodaka u vrijednosti od 90 funti mjesečno u državni mirovni fond, koji bi trebalo reorganizirati, što pak ne namjerava učiniti. Odbija dirati i u zakone koji se tiču rada, a koji odgovaraju moćnim čelnicima sindikata jer štite radnike. U zraku se osjeća revoltiranost. Najpopularniji, možda i jedini popularni ljudi u Njemačkoj su satiričari, a njemačka satira, kada je ima, često graniči s dobrim ukusom. 'Igra košulja' je nešto manje okrutna, ali njena poruka je kristalno jasna. Naime, kancelar, koji je prošlog srpnja kazao kako 'povećanja poreza' nemaju smisla u gospodarstvu u krizi, u rujnu je najavio povećanja poreza u iznosu od 48 posto, koji su nametnuti na sve, od cvijeća do nafte. Kao reakciju na to, designer Internet stranica, Christian Stein, predložio je da ljudi razriješe Herr Schroederove financijske poteškoće tako da mu pošalju svoje košulje, 'jer ih je vlada ionako oderala do gole kože'. Odaziv je tolik da Stein predviđa kako će kancelar do Božića imati 50.000 košulja u svom ormaru. Nijemci žele nazad i svoju njemačku marku. Kada je robna kuća 'C&A' pozvala Nijemce da potroše svoje 'beskorisne' marke u svim njenim dućanima, pokazalo se da su se Nijemci toliko teško odrekli svoje valute da još uvijek imaju 8.8. milijardi eura u svojim čarapama. Euro - pa tako i 'Europa'- postaju sinonim za nacionalnu katastrofu. Raširen je osjećaj mučnine koji nije uzrokovan samo već navedenim nezadovoljstvima. To bi moglo biti korisno ako znači da će Nijemci konačno početi prihvaćati istinu, koja za druge već neko vrijeme očita. A to je da poslijeratni sistem u Njemačkoj, u koji je ova najsistematičnija država položila svoje nade, ne samo da treba osvježenje, nego je smrtno bolestan. I ne samo to, nego će nadriliječništvo kojim se liječe njegove boljke njegovu neizbježnu propast učiniti skupom i bespotrebno ponižavajućom. Metafore smrti su posvuda. Naslovnica jednih poslovnih novina jednostavno objavljuje: 'Njemačka osmrtnica'. Čini se da je svima, osim kancelaru, jasno što se događa. Pa ipak, opasnost, i za Njemačku i za Europu, sada je u tome da se revolt potroši u satiri, a da se nužna rasprava o tome gdje je Njemačka zakazala i što sada mora učiniti još jednom utopi u generaliziranom i besmislenom angstu. Nijemci još ne žele shvatiti u kojem je trenutku njihove povijesti stvar krenula po zlu: 1940-tih kada su sindikati i zaposlenici sklopili pakt. On je prvo rezultirao poticajima koji su Wirtschaftswunder generaciju učinili bogatom, ali je na koncu iscrpio vitalnost Njemačke. Luksuzne povlastice, sigurni poslovi i velike mirovine koje su išle zajedno s 'rajnskim kapitalizmom' polučili su uljuljkanost i- neka kaže tko se usudi - raširenu neučinkovit. Nijemci su bolovanje počeli smatrati dodatnim blagdanima. Besplatne masaže, odlasci u toplice, pa čak i haljine za prvu pričest kćeri podrazumijevali su se. I javni je sektor posto toliko razmažen da će zapanjujućih 42 posto proračuna ove godine biti izdvojeno za mirovine bivših državnih činovnika. Do 1990-te, Njemačka je bila bogata, i patila je od konstipacije. 'Socijalna država' očajnički je trebala reformu. Umjesto toga, Njemačka se ujedinila, što je predstavljalo politički trijumf ali- kada su istočni Nijemci počeli primati slične plaće i povlastice koje su ih preko noći istisnule kao konkurentne s tržišta radne snage zbog prevelike skupoće- i gospodarsku katastrofu. Ogromne sume koje su izdvajane za subvencije, a koje se i dalje izdvajaju, za istočnu Njemačku, potpuno su neproduktivne. Nakon kratkog gospodarskog buma koji je uslijedio nakon ujedinjenja, njemački se gospodarski rast zaustavio, i iznosi u prosjeku 1.5 posto godišnje. Prognoza za 2003. godinu je 0.4 posto. Ono što bi trebalo brinuti cijelu Europu jest to da nema znakova koji bi upućivali na 'paradigmatsku promjenu' u razmišljanju koju Zeleni, jedini među njemačkim političkim strankama, zahtijevaju. Kriza nije samo gospodarske naravi, nego i političke. Predizborna kampanja nije se temeljila na činjenicama o gospodarstvu nego na Herr Schroederovoj manipulaciji antiamerikanizmom. Nijemci su se za sada okomili na svog kancelara, no što su manje u stanju suočiti se s činjenicama, to će biti u većem iskušenju da traže žrtvenu janjad van Njemačke. To bi bio najgori mogući razvoj situacije", piše Rosemary Righter.