FR-US-procesi-Terorizam-Diplomacija-Vlada-Organizacije/savezi franc-liberation od 18.11.02. o novom neprijatelju FRANCUSKALIBERATION18.XI.2002.Potreba za novim neprijateljem"U oduševljenju koje je zavladalo nakon sloma Sovjetskog
Saveza, koji se tumačio kao slutnja 'kraja povijesti', možda nismo dovoljno pozornosti posvetili nastranim posljedicama koje je on mogao izazvati. Diplomat iz okružja predsjednika Gorbačova, Aleksandar Arbatov, još nas je 1989. upozoravao: 'Oduzet ćemo vam neprijatelja', rekao je u hodnicima UN-a. Naime, za nekoliko mjeseci nestao je naš 'najbolji neprijatelj', duša komunističkog sustava i srce istočnog bloka. A mi smo se iznenada našli u nečuvenim prilikama, sučeljeni s razorenim svijetom i prepušteni samima sebi.Ta nas praznina izravno pogađa, budući da je 'komunistički svijet' pedeset godina bio sušta suprotnost nama, tjerajući nas s jedne strane u Atlantski savez i potičući nas, s druge, na jedinstvenu Europu. Suparništvo koje nas je povezivalo bilo je jače od oživljavanja naših starih svađa; uspjelo ih je čak udaljiti od njihova cilja i ujediniti ih protiv 'sotone'. Trebalo nam je to zrcalo u kojemu smo se vidjeli kao jači i bolji; a sovjetski je
FRANCUSKA
LIBERATION
18.XI.2002.
Potreba za novim neprijateljem
"U oduševljenju koje je zavladalo nakon sloma Sovjetskog Saveza,
koji se tumačio kao slutnja 'kraja povijesti', možda nismo dovoljno
pozornosti posvetili nastranim posljedicama koje je on mogao
izazvati. Diplomat iz okružja predsjednika Gorbačova, Aleksandar
Arbatov, još nas je 1989. upozoravao: 'Oduzet ćemo vam
neprijatelja', rekao je u hodnicima UN-a. Naime, za nekoliko
mjeseci nestao je naš 'najbolji neprijatelj', duša komunističkog
sustava i srce istočnog bloka. A mi smo se iznenada našli u
nečuvenim prilikama, sučeljeni s razorenim svijetom i prepušteni
samima sebi.
Ta nas praznina izravno pogađa, budući da je 'komunistički svijet'
pedeset godina bio sušta suprotnost nama, tjerajući nas s jedne
strane u Atlantski savez i potičući nas, s druge, na jedinstvenu
Europu. Suparništvo koje nas je povezivalo bilo je jače od
oživljavanja naših starih svađa; uspjelo ih je čak udaljiti od
njihova cilja i ujediniti ih protiv 'sotone'. Trebalo nam je to
zrcalo u kojemu smo se vidjeli kao jači i bolji; a sovjetski je
neprijatelj imao sve osobine 'dobrog' neprijatelja: bio je snažan,
postojan, jedinstven. U vojnom pogledu bio nam je sličan, utemeljen
na najčišćem 'clausewitzevskom' obrascu; svakako zabrinjavajući,
ali poznat i predvidljiv. Njegov nestanak škodi našem jedinstvu i
našu silu čini uzaludnom. Bez njega, ponovno se javlja naša
nesloga, naši se interesi razilaze. Sučeljena s Europljanima,
Amerika je takmac, koliko i saveznik. Nestanak neprijatelja
ponajprije znači neslogu u vlastitom taboru.
No s raspadom sovjetskog bloka protimbe u svijetu temeljito se
mijenjaju. Sovjetsko je carstvo pola stoljeća povezivalo opreke i
bilo pokrovitelj svih pokreta dekolonizacije i samouprave, gerila,
mafije i zločinačkih organizacija. Suvereno je vladalo nad svime
što je moglo pridonijeti slabljenju i destabilizaciji zapadnog
tabora. Njegova je propast ostavila za sobom velik broj siročadi.
Prepuštene same sebi i svojim korijenima, te su se snage, sada bez
nadzora, oporavile o svom trošku, s vlastitim postupcima i
isključivo s vlastitim novcem. Tada su se zaredali građanski ratovi
koji su postali grublji, etnički sukobi i utrka za vlasti koji su
dosad bili dio hladnog rata i u to su ime 'izvlačili korist' iz
stanovite umjerenosti. Oslobođene sovjetskog utjecaja, te su se
opreke radikalizirale, izazivajući barbarska konfliktna stanja.
Tako su zapadne zemlje, u raspršenom stroju i sučeljene s
raštrkanim neprijateljem ušle u razdoblje nakon hladnog rata.
Odbijanje - ili nesposobnost - da se na to novo neprijateljstvo
gleda kao na stvarno, dovelo je prije dvanaest godina do neuspjeha
gotovo svih operacija koje su se poduzele pod okriljem Ujedinjenih
naroda, dok se u našim zemljama širilo nasilje i rasla
nesigurnost.
Budući da nema zajedničkih polazišta, procjene pogubnih stanja
koje iznose Amerikanci i Europljani osjetno se razlikuju; dovode do
nesporazuma oko ustroja sustava sigurnosti i ometaju stvaranje
europske obrane. Čini se da Amerikanci neumorno traže novog
neprijatelja, kao da je on neodvojiv od njih. Nakon 11.IX.,
'terorizam' je s razlogom određen za odstrijel. No možemo se
zapitati koliko je stvarna - i važna - prijetnja 'osovine zla' te,
kada je riječ o terorizmu, kolika je uporabljivost takvog
neprijatelja. U potonjeg, koji nema ni lika ni utočišta, ne može se
dugo upirati prstom ako se ne dokaže da stvarno postoji.
Tajnovitost koja ga okružuje često zbog nedostatka informacija,
lišava nas vidljivosti koja je toliko potrebna da bismo se borili
protiv njega.
Sama bit sustava zaštite, obrane i sigurnosti jest u uspješnom
odupiranju neprijateljima, kakvi god oni bili. Zato ih treba
poznavati. Spoznaje koje smo stekli zahvaljujući radu policije i
vojne operacije na raznim područjima primjene snaga sigurnosti
zadnjih godina, trebale bi nam dati korisne podatke o našim
neprijateljima i o njihovim postupcima; pouke koje izvlačimo iz
naših neuspjeha trebale bi nam također pomoći da obnovimo i da, ako
treba, izmislimo sustave obrane i sigurnosti koji će vrijediti
sutra", piše Eric de la Maisonneuve, divizijski general divizije i
ravnatelj časopisa 'Agir'.