NJ 12.XI.-FR-OŠTRIJI BRITANSKI ZAKONI ZA AZIL

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 12. XI. 2002. Pariški refleksi "Tri godine je tabor Sangatte bio zadnja etapa za migrante iz srednje Azije i crne Afrike prije njihova cilja Velike Britanije. Slijepi putnici već odavno nemaju prigodu prijeći trajektnu luku u Calaisu. I ulaz u Eurotunel bolje je zatvoren od nekog vojnog tabora. No još uvijek su postojale mogućnosti za koje su migranti riskirali i zdravlje i život. Sada bi tabor do sljedećega travnja trebalo zatvoriti. Dokončanje stanja u kojemu je Francuska dugo zatvarala oči pred onim što se događalo na toj neuralgičnoj točki, refleks je na strože zakone Londona: Velika Britanija pooštrila je svoja prava na azil. Otok na taj način više neće moći biti točka koja azilante privlači samo stoga što je tamo možda lakše nego drugdje živjeti kao izbjeglica. Oni koji u Veliku Britaniju stignu kao azilanti, morat će u buduće dokazati kojim su putom dospjeli na Otok. Nakana je spriječiti one koji dovode te ljude. Istodobno London ograničava mogućnosti zapošljavanja izbjeglica. Osim toga, kandidati za azil moraju sa sobom nositi posebne iskaznice. Na taj način se na prvi pogled standariziraju prava azila na Otoku i na kontinentu. No od usuglašavanja politike azila EU je jako daleko. Prizori poput ovih sada u Sangatteu mogli bi se ponavljati, ponajprije ako vlasti postupaju tako bezobzirno kao tamo. Činjenica što Francuska migrantima sada sa svoje strane nudi azil, slaba je utjeha", zaključuje Hans-Hagen Bremer.