NJ 11. XI. FR: RUSIJA U ČEČENIJI

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 11. XI. 2002. Primat civilne vlasti "Političare treba mjeriti kriterijem njihovih obećanja. Ako ih ne ispune, bit će smijenjeni na izborima. To je opće demokratsko pravilo. Nepoštivanje slijedi kada je moguće ponuditi logično objašnjenje neuspjeha odnosno kada konkurencija ostavlja još manje uvjerljiv dojam. Vladimir Putin pobijedio je na predsjedničkim izborima zahvaljujući obećanju da će temeljito riješiti pitanje Čečenije. To mu nije pošlo za rukom - a neće mu uspjeti ni u 18 mjeseci, preostalih do sljedećih izbora. Sukob nije moguće riješiti vojnim sredstvima - izuzmemo li cijenu koji je jedan američki general za vrijeme rata u Vijetnamu opisao sljedećom rečenicom: 'Da bismo oslobodili selo, morali smo ga uništiti'. Što pak dulje traje ono što je službeno proglašeno 'antiterorističkim čišćenjem', to se više teroristička varijanta otpora osamostaljuje od još uvijek postojećih civilnih ili quasi- civilnih vlasti koje je čečenski narod izabrao na izborima održanim 1996. g. No, otmica u moskovskom kazalištu na Dubrovki zasada je upropastila i mogućnosti tih čečenskih vlasti da s Moskvom pokrenu mirotvorni dijalog. Kremlj danas smatra Aslana Mashadova, Ahmeda Zakajeva i ostale teroristima baš kao i gotovo sve druge Čečene. Bilo je pokušaja rješavanja problema - i to ne malo. Kako ne bi ostali bez ikakvih izgleda za uspjeh, trebalo je u još postojeće strukture uključiti i militantne, radikalne skupine. Mashadov je to pokušao učiniti ali nakon otmice koju je izvela teroristička Barajevljeva banda i njezini jataci postao je njihovim taocem; zbog oštre polarizacije, posljedice otmice, trenutno ih se ne može riješiti. I rusko je vodstvo - u manjoj mjeri - trenutno vezano za frakciju radikalnih 'čistača' u generalskom zboru i ponajprije u obavještajnoj i sigurnosnoj službi FSB, koja je dobila apsolutne ovlasti za djelovanje na sjevernom Kavkazu. Vjerojatno je tome i sklono. Naime, navedene su službe danas - zajedno s novomilijarderima u ulozi temelja države - baza moći aktualnog režima. Zato on - zasada još? - nije spreman pokušati izboriti mir iako ne može dobiti rat i toga je svjestan. Rat pak nameće ruskom društvu vlastite zakone. Njihov je cilj disciplina. Protivljenje i iznošenje suprotnih informacija podvrgavaju prijetnji kaznom. Sprečavaju reformu oružanih snaga koju bi provele civilne vlasti; jednostavna logika po kojoj postrojbe angažirane u oružanoj borbi nije moguće reformirati baš kao što nije moguće mijenjati konje usred utrke iznuđuje zastoj u reformama. Ulozi su još veći. Budući da bi otpadničku pokrajinu po svaku cijenu trebalo prisiliti na povratak pod čizmu središnje vlasti, nije dopušteno ni moguće tolerirati interese i ambicije svake pojedine regije. No, oni postoje - izviru iz nepromjenjivih gospodarskih, zemljopisnih i etničkih činjenica. Putinova vlada jednostavno se mora uplesti u sukobe oko regionalnih odnosa snaga. Takva je politika sasvim u skladu s predsjednikovom težnjom jačanju 'vertikale vlasti', dakle hijerarhizaciji civilnih struktura. Tatarstan, Baškirija, sirovinama bogate sibirske regije moći će spasiti djelić svoje parcijalne samostalnosti samo po cijenu odricanja od dijela suvereniteta i poklona pred vratima Kremlja. Putovi kojima se njihovi izabrani predstavnici mogu iskrasti iz demokracije utemeljene na ukazima postaju sve tješnji i vijugaviji. Opisano suženje pogađa građansko društvo ali ono se mnogobrojnim malenim koracima udaljilo od autoritarne države, krećući se brže odlučnije od državnog aparata i stranaka, koje uglavnom ne zaslužuju taj naziv te čiji vođe rado popuštaju iskušenjima moći. Savez s Putinom podrazumijeva pak odustajanje od otpora ratu i od još nekih stavova. Velika većina u Dumi nije pokazala čak ni spremnost da odobri istragu o greškama i (medicinskim) propustima prilikom i nakon oslobađanja talaca. Bude li takav trend nastavljen, u dogledno vrijeme uslijedit će ispisivanje nekrologa demokratskom procesu. Rat u Čečeniji funkcionira kao katalizator tih procesa. Oni su pak suprotstavljeni odlučnom zaokretu prema Zapadu i posebno prema SAD koji Putin priželjkuje - na prigušeno nezadovoljstvo nekih svojih generala. Ruski predsjednik morat će se izvinuti iz njihova - trenutno tako priželjkivanog - zagrljaja želi li trajno osigurati primat civilne vlasti, što je - radi predvidivosti svjetske politike - istodobno i interes europskih sila. Zato bi one trebale ustrajno surađivat u tom procesu pronalaženja političkog rješenja za Čečeniju. Pozvane su također da jačaju rusko građansko društvo. Dugoročno gledano, ono bi bilo najmoćniji saveznik ruske vlade koja bi težila miru", zaključuje Karl Grobe.