FR-US-IQ-kriza-Diplomacija-Vlada-Terorizam franc-le monde od 6.11.02. bush - podijeljena osoba FRANCUSKALE MONDE6.XI.2002.Doktor W. i Mister Bush"Kao i Stevensonov junak, George W. Bush je istodobno doktor Jekyll i Mister Hyde. Čas
zastupa Ameriku kojoj je nož u srce zabio mračnjački i smrtonosni islamizam, a čas je ratni huškač koji je opsjednut Sadamom Huseinom, utjelovljenjem 'zla'.Koji će od ta dva lica zapamtiti budući naraštaji? Malobrojni su američki predsjednici prije njega kojima se povijest toliko vraćala: Washington, Lincoln, Wilson, Roosevelt... Hoće li se moći uzdići na njihovu razinu i odgovoriti na izazov koji terorizam, nakon totalitarizma, postavlja pred demokraciju?Ne očekuju samo Amerikanci odgovor upirući pogled u Bijelu kuću, epicentar carstva. Nakon tragedije 11.IX.2001., čitav svijet pozorno prati junačka djela četrdeset trećeg predsjednika Sjedinjenih Država, jer je posrijedi i njegova budućnost.Za sada je George W. Bush razočarao. Razdražljivo nepovjerenje, naivna retorika, diplomacija udaranja u ratne bunjeve... Sve to podsjeća na doba kada je SAD, u ime pravedne stvari, borbe protiv komunizma, način opravdavao ciljem. I borba protiv terorizma je
FRANCUSKA
LE MONDE
6.XI.2002.
Doktor W. i Mister Bush
"Kao i Stevensonov junak, George W. Bush je istodobno doktor Jekyll
i Mister Hyde. Čas zastupa Ameriku kojoj je nož u srce zabio
mračnjački i smrtonosni islamizam, a čas je ratni huškač koji je
opsjednut Sadamom Huseinom, utjelovljenjem 'zla'.
Koji će od ta dva lica zapamtiti budući naraštaji? Malobrojni su
američki predsjednici prije njega kojima se povijest toliko
vraćala: Washington, Lincoln, Wilson, Roosevelt... Hoće li se moći
uzdići na njihovu razinu i odgovoriti na izazov koji terorizam,
nakon totalitarizma, postavlja pred demokraciju?
Ne očekuju samo Amerikanci odgovor upirući pogled u Bijelu kuću,
epicentar carstva. Nakon tragedije 11.IX.2001., čitav svijet
pozorno prati junačka djela četrdeset trećeg predsjednika
Sjedinjenih Država, jer je posrijedi i njegova budućnost.
Za sada je George W. Bush razočarao. Razdražljivo nepovjerenje,
naivna retorika, diplomacija udaranja u ratne bunjeve... Sve to
podsjeća na doba kada je SAD, u ime pravedne stvari, borbe protiv
komunizma, način opravdavao ciljem. I borba protiv terorizma je
pravedna stvar. No ni ona ne treba da bude izlika za bilo kakvu
pustolovinu.
Usporedba između antikomunizma i antiterorizma nužno podsjeća na
najgore trenutke hladnog rata: koliko je zločina, od Vijetnama do
svrgavanja Salvadora Allendea, Amerika počinila u ime 'slobode'!
Danas SAD opet ostavlja dojam da je izabrao pogrješnog
neprijatelja. Budući da ne može satrti glavu Al Qaidi, George W.
Bush prijeti zaposjednućem Iraka, uz pogibelj da zapali Bliski
istok. Čini se da ga ništa ne može zaustaviti na tom pogubnom putu,
unatoč taktičkim ustupcima koje je dao i zacijelo će dati svojim
saveznicima. Želimo li Georgea W. Busha usporediti s jednim od
njegovih predšasnika, onda bi to mogao biti Lyndon B. Johnson za
kojeg kažu da je toliko bio zaslijepljen antikomunizmom i željom da
sačuva obraz pred Ho Ši Minom, da je gurnuo Ameriku u najveći poraz u
njezinoj povijesti nakon građanskog rata.
Mister Hyde koji se skriva u Georgeu W. Bushu skrivao se već u
Johnsonu. Križarski duh i opsjednutost 'zlom' (komunizam, Sadam
Husein...) glavne su crte američke političke kulture. To je neka
vrsta paranoje koju je prvi dijagnosticirao povjesničar Richard
Hofstadter u eseju koji je objavljen 1960-ih, a i danas je aktualan,
'The Paranoid Style in American Politics'. (...)
Došavši na mjesto vođe najveće svjetske sile u prilikama koje
zahtijevaju ako ne predodžbu, ono barem profinjeno prosuđivanje o
budućnosti, Georgeu W. Bushu teško je riješiti ovaj paradoks: SAD
nikada nije bio tako moćan, ali ni tako ranjiv. Amerika je jedina
zemlja koja može vojno posredovati posvuda u svijetu, jedina kadra
da bilo kamo pošalje svoje postrojbe i rakete. Dolar posvuda
kraljuje. Hollywood posvuda očarava. Ta tri atributa moći - vojni,
gospodarski i kulturni - činila su od SAD-a nepobjedivu državu.
Barem je on tako mislio. Šok od 11.IX. otvorio mu je oči. Sada se
uhvatio u koštac s nevidljivim neprijateljem i kamikazama koje je
sam iznjedrio. Neprijateljem koji od njega traži da preispita svoje
vrijednosti koje je smatrao univerzalnim i pravila rata čija je
gramatika zastarjela.
Je li se američki predsjednik, poput Woodrowa Wilsona nakon Prvog
svjetskog rata, 11.IX. našao pred čistim, neispisanim listom? Što
je s njim učinio? Što će s njim učiniti? Ono što se zove 'Bushova
doktrina', prikazana na trideset jednoj stranici, u rujnu, u 'The
National Security Strategy of the United States of America', u tom
smislu više razočarava nego što rasvjetljuje. Što George W. Bush
kaže u tom dokumentu, kakve su objavljivali svi predsjednici SAD-a?
Prvo, da Amerika danas nije toliko ugrožena od moćnih država
(Rusija, Kina), koliko od slabih (talibanski Afganistan, Irak).
Zatim, da doktrine odvraćanja i ograničavanja sukoba (containment)
više ne vrijedi za nove prijetnje koje su se nadvile nad Amerikom.
Zato je SAD odlučio uzeti sebi pravo da svoje neprijatelje
preventivno neutralizira.
Ta zamisao o preventivnom ratu u spoju s odvažnom obranom 'slobode'
(riječ se u dokumentu spominje četrdeset sedam puta, a riječ
'pravda' samo četiri), nije više, kako se čini, nova. SAD je uvijek
primjenjivao preventivni rat, napose u Srednjoj Americi, u istom
stilu evangelističkog pastora koji propovijeda krijeposti i
slobodu. Hoće li se George W. Bush uloviti u taj neoimperijalizam,
umjesto da ga budući naraštaji smatraju za proroka novog doba? Kao i
on, Amerika XXI. stoljeća može birati da bude Atena ili Sparta. Nije
rečeno da će s ovim predsjednikom krenuti dobrim putem", piše
Bertrand Le Gendre.