FRANC-LIBERATION OD 6.11.02. O POLITIZACIJI EUROPSKE UNIJE

FRANCUSKA LIBERATION 6.XI.2002. Politizirajmo gospodarsku Europu "Prema jako raširenom mišljenju, svaki novi korak u izgradnji Europe omogućuje da se učvrsti prethodni. Tako je euro nužno dotjerao veliko europsko tržište po načelu 'jedinstveno tržište, jedinstvena valuta'. Po istoj logici, nakon izgradnje gospodarske Europe, vrijeme je da joj se doda politička Europa kao što se nadograđuje kat u kući. Ali nije tako. To bi značilo zaboraviti da su tržište i politika raznorodni pojmovi, budući da racionalni ustroj prvog može zahtijevati da se obvezujućim pravilima suzi prostor ove druge. (...) Drugim riječima, morat ćemo politizirati gospodarsku Europu. Ta ambicija više nije program, već povijesna nužnost. O tomu najviše svjedoči sadašnja kriza pakta za stabilnost i rast. Iza onog što neki prikazuju kao običnu odgodu ciljeva ili kao konjunkturnu popustljivost, skriva se pravi zaokret u razmišljanju: snažan povratak svjesnog političkog odlučivanja naspram konsenzusne nagodbe o odveć obvezujućim pravilima. Treba li u tomu vidjeti slabljenje zajedničke građevine u korist nacionalne sebičnosti, ili pak spasonosnu krizu, prigodu da se nadoknadi ono što se obično, vjerujem s razlogom, zove europski demokratski manjak? Teško je reći. No jedno je sigurno: nećemo ići ususret novoj Europi ako se ograničimo samo kritikom spomenute sebičnosti. Jer ona ponajprije otkriva pretjeranu krutost i nedostatak demokratske 'osjetljivosti' na propise pakta o stabilnosti. Ona otkriva da je iscrpljena integracijska logika koja, da ne bi povrijedila zajednicu nacija, nikada nije stvorila europski prostor zajedničkog suvereniteta, već je, naprotiv, da bi konkretizirala i ovjekovječila upravljanje zajedničkim interesima, od država dobivala stalne ustupke i donosila sve stroža pravila koja su sve manje kadra da se prilagode posebnim okolnostima i konjunkturnim promjenama. Sutrašnjoj Europi treba racionalna i jedinstvena gospodarska vlada koja će istodobno biti čvrsto vezana uz zajedničke odluke europskih naroda. Kriza pakta o stabilnosti tek je jedan primjer. Sutra će za njom zacijelo doći kriza Europske središnje banke (napose što se tiče utvrđivanja njezinih ciljeva), zajedničke poljodjelske politike, itd. Tek smo na početku procesa politizacije Europe koji sa sobom nosi ozbiljnu pogibelj zajedničkog nazatka kako u jednom, tako i u drugom pravcu: odricanja od suvereniteta nerado prihvaćajući sve kruće odredbe; odricanja od zajedničkog nadzora nad budućnošću, uništavajući ono što imamo a ne nalazeći mu zamjene. Upravo zato uvjereni Europljani ne trebaju sumnjičavcima prepustiti brigu oko kritike i poboljšanja gospodarske Europe. Treba prekinuti uzaludan sukob između onih koji su 'bezuvjetno za' i onih koji su 'bezuvjetno protiv' sadašnjeg načina europske integracije. Postojeća kriza EU- a označava kraj stanovitog procesa zajedničke izgradnje - pomoću strogih pravila koji postupno sužavaju manevarski prostor zajedničkih povlastica - ali, ako to želimo, može biti i početak novog ciklusa - zahvaljujući promišljenim odlukama koje će proizlaziti iz razumnog spoja nacionalnih suvereniteta i europskog suvereniteta koji je u sadašnjim okolnostima očito nedostatan. Ipak, izgledi za proširenje ne daju nam mogućnost izbora. Ako je povijesni poziv Europe preuzeti geopolitičku odgovornost i širiti sigurnost i stabilnost i izvan svojih granica, a ne samo uspostaviti mir na kontinentu i tu trajno učvrstiti obrazac razvoja, onda zemljama srednje i istočne Europe ne možemo ponuditi da uđu u zajednicu koja će se ograničiti na stvaranje taloga liberalnih propisa i nepovezanih neovisnih ustanova, ili na upravitelja dobara suvlasnika koji nema drugog cilja doli da sačuva njihovu baštinu. Europu moramo učiniti političkom i njezinu gospodarsku vladu prilagoditi demokratskim načelima", piše Jean- Paul Fitoussi, predsjednik OFCE-a (Francuski opservatorij za gospodarske konjunkture).