AU 28. X. DS: ČEČENI U MOSKVI

AUSTRIJA DER STANDARD 28. X. 2002. Putin se uhvatio u zamku "U nedjelju nije vrijedilo više ništa od onog što je dočekalo svijet u subotu ujutro: ishod 'uspjele' operacije čiji je cilj bilo dokončanje moskovske drame s taocima poprimio je za neke - govorilo se o deset stradalih talaca - naznake tragedije ali je mjereno brojkom preživjelih zapravo bio povoljan. Dan kasnije stali smo na deseterostruko većem broju žrtava. Čitavu priču dodatno pogoršava opravdana pretpostavka da te ljude nisu ubili teroristi već njihovi 'spasitelji'. Istrage - koje ne mogu izostati čak ni u zemlji, poznatoj po tome da vlasti u počeku provjerenom manirom skrivaju karte i lažu - pokazat će je li njihova smrt olako prihvaćena kao rizik akcije, je li zapravo rezultat tragične 'nesreće' te je li zaista bila 'nužna' da bi uopće netko bio spašen. Ako je točno da sastav smrtonosnog plina nije priopćen liječnicima zaduženim za oporavak talaca, što je dodatno otežalo spašavanje ljudskih života i liječenje ranjenika, jedan će skandal zamijeniti drugi. U tom slučaju odgovornima valja poželjeti pomoć čitavog čopora odvjetnika poput Eda Fagana, koji će pokušati pronaći rupu i u ruskom pravnom sustavu, zacijelo hermetičnijem u usporedbi s onim zapadnima. No, prije donošenja ocjene valja odgovoriti u prvom redu na sljedeće pitanje: je li veliki broj žrtava u Moskvi plus način kako su stradali plus upravljanje katastrofom 'tek' rezultat općeg neuspjeha ruskih snaga sigurnosti i ruskih vlasti? Ili je sve to zapravo metoda, naime, metoda primijenjena i u ratu u Čečeniji a ona glasi: država mora na kraju biti vojni pobjednik a na putu prema toj pobjedi načelo nesrazmjernosti uopće nije važno? Dobro je poznato da pri tome nije bilo obzira prema čečenskim civilima, koji su na neki način bili krivi već zbog svoje etničke pripadnosti. Najkasnije danas počinjemo slutiti da ta bezobzirnost vrijedi i za ruske i čak za strane civile. No, ovaj će put u Moskvi bar izostati bilo kakva naznaka trijumfalizma: spoznaja da je zamka koju je Rusija nakon 11. rujna u ime bezuvjetne borbe protiv terorizma postavila sama sebi kobno proradila jednostavno je neizbježna. Usprkos velikim riječima Putinov je televizijski istup zapravo zvučao defenzivno - u tom je trenutku ruski predsjednik već znao daleko više od svojih gledatelja. No, žaljenje zbog operacije koja je izmakla kontroli jako je daleko od razmišljanja o pozadini i uzrocima čečenskog terorizma i o metodama borbe protiv njega. No, u zamku 11. rujna uhvatili su se i čečenski teroristi koji su upravo izveli otmicu u Moskvi: spremnost na samoubilački napad donosi sa sobom - što je zasigurno i bila namjera - veću pozornost javnosti ali istodobno nanosi i ogromnu štetu dijelom opravdanom cilju njihove borbe. Naime, sudeći po njihovom djelu i njihovim riječima - jedna je 'mudžahida' na video-snimci izjavila da namjeravaju sa sobom u smrt povući što više 'nevjernika' - ruska je propaganda odjednom u pravu kada čečenske aktiviste uspoređuje s al-Qa'idinim ubojicama iz New Yorka ili s Balija. Litanije o džihadu i pogibija stranaca pobile su i dosada važeću tvrdnju da je posrijedi sukob Rusa i Čečena. Naravno, dobro nam je poznato da je - između ostalog - ponovno Putinova politika otjerala čečenske borce u naručje radikalnih islamista. Tako se teror sa ciljem pretvorio u teror s neostvarivim ciljem. Drugim riječima: u teror bez cilja. Zahtjev istaknut prilikom otmice talaca - naime, da Rusija dokonča rat u Čečeniji u roku od tjedan dana - govori sam za sebe", upozorava na kraju komentara Gudrun Harrer.