FR-US-DE-kriza-Organizacije/savezi-Vlada-Diplomacija franc-l'express od 17.10.02. uvodnik o europskoj ulozi u am.politici prema iraku FRANCUSKAL'EXPRESS17.X.2002.Njemačka je u pravu"Da ukratko ponovimo. Indonezijski će pokolj povećati
odlučnost Amerike da se konačno obračuna sa Sadamom. Prije, tijekom i nakon rata, broj terorističkih atentata će porasti, pa odatle proizlaze dvije postavke. Prema prvoj, SAD ostaje u Iraku koliko god treba, jako dugo, kako bi preustrojio i stabilizirao to područje. Prema drugoj, vraća postrojbe kući čim sruši Sadama, a Bliski istok uskoro zahvaća trajni nered. U obama slučajevima Europa gubi. Ili ćemo morati živjeti s anarhijom koju će Amerika ostaviti pred našim granicama, ili ćemo se sučeliti s pobjedonosnim carstvom koje će moći nametati svoje gospodarske probitke i suvereno vladati svijetom. Kako god bilo, američki nas izazov tjera da se ujedinimo, da postojimo i da barem pokušamo to ostvariti, a što mi činimo? Dangubimo. Proširit ćemo Uniju na Europu koju je komunizam bio pokorio. To je razumljivo i opravdano. I nama je u interesu da proširimo naše tržište, da ojačamo, da primimo susjede koji bi se, ostavljeni pred vratima, strmoglavili u nacionalne sukobe, ali što smo učinili i što činimo da bismo uspješno proveli tu promjenu?
FRANCUSKA
L'EXPRESS
17.X.2002.
Njemačka je u pravu
"Da ukratko ponovimo. Indonezijski će pokolj povećati odlučnost
Amerike da se konačno obračuna sa Sadamom. Prije, tijekom i nakon
rata, broj terorističkih atentata će porasti, pa odatle proizlaze
dvije postavke. Prema prvoj, SAD ostaje u Iraku koliko god treba,
jako dugo, kako bi preustrojio i stabilizirao to područje. Prema
drugoj, vraća postrojbe kući čim sruši Sadama, a Bliski istok
uskoro zahvaća trajni nered. U obama slučajevima Europa gubi. Ili
ćemo morati živjeti s anarhijom koju će Amerika ostaviti pred našim
granicama, ili ćemo se sučeliti s pobjedonosnim carstvom koje će
moći nametati svoje gospodarske probitke i suvereno vladati
svijetom. Kako god bilo, američki nas izazov tjera da se ujedinimo,
da postojimo i da barem pokušamo to ostvariti, a što mi činimo?
Dangubimo. Proširit ćemo Uniju na Europu koju je komunizam bio
pokorio. To je razumljivo i opravdano. I nama je u interesu da
proširimo naše tržište, da ojačamo, da primimo susjede koji bi se,
ostavljeni pred vratima, strmoglavili u nacionalne sukobe, ali što
smo učinili i što činimo da bismo uspješno proveli tu promjenu?
Poluparalizirani s petnaest članica, s ustanovama koje su
predviđene za njih šest, za dvije godine ćemo primiti deset novih
članova, ne razmišljajući o budućem djelovanju Unije. Istina je, tu
je Konvent o europskoj budućnosti. To nije mala stvar. On radi. Vidi
se pomak. Ipak, institucijske nagodbe koje će se postići bit će
nabrzinu sklepane i tako daleko od građana da će to biti neobična
tvorevina. Mogli bismo time biti zadovoljni. No kada taj europski
Ustav dođe na referendum, koliko će ga država prihvatiti? Koliko će
zemalja glasovati 'za' u jeku gospodarske krize, premda bi svemu
htjele reći 'ne'? Odgovor ne znamo, ali kada se Ustav donese, otkrit
ćemo da su novi čanovi Unije tek nedavno izašli iz sovjetske orbite
a da ne bi htjeli živjeti pod američkim okriljem i da ne bi zdušno
branili tek stečeni suverenitet. Europu očekuje velika kriza.
Nećemo ju izbjeći ako Francuska i Njemačka žurno ne pomire svoja
institucijska gledišta i zajedničke ne uhvate u ruke upravljač
Unije. Francuska ne prihvaća federalnu zamisao. Poput Tonyja
Blaira, Jacques Chirac želi ostaviti ovlasti državama i njihovim
čelnicima okupljenim u Europskom vijeću. Gerhard Schroeder to
prihvaća, ali uz uvjet da se sačuvaju izgledi za federalizam, da
predsjednika Povjerenstva bira Parlament, europski zastupnici, da
se političkoj Uniji dade dvostruki suverenitet, državni i narodni,
da se Europa gradi odozdo, da se ne bi počela rušiti odozgo. Ako se
ne želimo odreći snažne Europe i gledati kako Francuska uništava
francusku ambiciju, treba poslušati Njemačku. Ona je u pravu", u
uvodniku lista piše Bernard Guetta.