FRANC-LIBERATION 15.10.02. OPASNOSTI OD UNUTARNJEGA NEPRIJATELJA

FRANCUSKA LIBERATION 15.X.2002. Sjedinjene Države: pogibelj dolazi iznutra "Prema mišljenju Bushove uprave, činjenica da lupeške države kao što su Irak, Iran i Sjeverna Koreja možda posjeduju nuklearno, kemijsko i biološko oružje, najveća je pogibelj s kojom se čovječanstvo mora sučeliti. Nažalost, stvarnost je sasvim drukčija. Naime, konvencionalni ratovi (bilo da je riječ o građanskim ratovima ili o međunarodnim sukobima) imaju najveći utjecaj na svjetsku političku pozornicu. Države - pa i despotske i ekspanzionističke - ne postižu svoje vojne i diplomatske ciljeve pomoću oružja za masovno uništavanje. Prava pogibelj dolazi od pojedinaca i manjih skupina koje su zadojene ideologijom ili vjerom: oni su, više no bilo koji diktator, doista kadri primijeniti nuklearno i bakteriološko oružje protiv velikog broja nedužnih civila. Umjesto što se pozornost posvećuje Sadamu Huseinu, čija je glavna briga ostati na vlasti, bilo bi bolje zaštititi se od možebitne eksplozije atomske bombe u newyorškoj podzemnoj željeznici, ili od pogubnog raspršivanja neke otrovne tvari. Pojedinci poput Teda Kaczynskog - s nadimkom Unabomber - Timothyja McVeigha ili pak ubojice koji je ujesen 2001. slao u SAD pisma s antraksom (još uvijek nije pronađen), puno su strašnija prijetnja. Za Ameriku, pogibelj dolazi iznutra, ne izvana. SAD se, osim od Al Qaide, mora zaštititi od tih malih domaćih skupina koje se mogu usporediti s japanskom sektom Aum Shinrikyo, koja je uporabila sarin u tokijskoj podzemnoj željeznici. Domaći teroristi, poput Kaczynskog, vrlo su naobraženi. Poput McVeigha i (možemo pretpostaviti) ubojice antraksom, uglavnom su služili u vojsci ili su radili u vojno-industrijskom kompleksu. Ustvari, vojnici, znanstvenici i birokrati koji rade za SAD, Rusiju ili neku drugu zemlju koja ima oružje za masovno uništavanje, imaju puno veću mogućnost pristupa tom arsenalu nego teroristi koji dolaze iz siromašnih zemalja. Sjetimo se samo neuspjeha Al Qaide u nabavci nuklearnog oružja i groznog obrtničkog pokusa na psu kojeg su otrovali plinom. (...) Većina militantnih pokreta koji danas primjenjuju terorizam... među njima (Palestinci, Čečenci, Kašmirci, kineski Ujguri i filipinski Morosi) su muslimani. No jedno je sigurno: ti se muslimanski teroristi nipošto ne mogu usporediti s Al Qaidom. (...) Nacionalni separatistički pokreti žele na neki način uplašiti i demoralizirati narode koji su u potpunosti ili djelomice podjarmili njihov puk. To vrijedi za Izrael, Rusiju, Indiju, Kinu, Filipine, ali i za Veliku Britaniju i Španjolsku. Istodobno, većina tih pokreta želi da međunarodna zajednica prizna njihovu želju za neovisnošću i traže priznanje UN-a. (...) Da bi se uklonila teroristička prijetnja koja se nadvila nad američkim narodom, nije dovoljno slati bombe B2 na ovu ili onu daleku zemlju. Napokon, zalihe nuklearnog i kemijskog oružja i otrovnih tvari do kojih pojedini luđaci ili terorističke skupine najlakše mogu doći, nisu izvan zemlje. Činjenica da Bushova uprava raspravlja o prijetnjama samo iz vojnog kuta, dovodi nas do stare uzrečice: 'Kada imaš samo čekić sve ti se čini poput klina'. Čekić američkog gorostasa jesu tvornice oružja, instituti za znanstveno, civilno i vojno istraživanje. To je i popriličan utjecaj neslužbenih poslovnih krugova na industrije koje su se specijalizirale za nuklearnu energiju i za biotehnologiju. No glavna zadaća nije bacanje bomba na ovu ili na onu zemlju na Bliskom istoku, već temeljitiji nadzor najrazvijenijih sektora (i svih koji su u bližoj ili daljnjoj svezi s njima), kako u SAD-u, tako u Europi, Rusiji, Japanu, Kini, Indiji, ili bilo kojoj državi koja posjeduje sličnu tehnologiju. Općenito, ratna histerija potiče državne poglavare i političare da preuveličavaju prijetnje koje dolaze s domaćeg terena. U SAD-u, 'borba protiv terora' proizvodi upravo protivan učinak. S jedne strane, američki čelnici uveličavaju vanjsku prijetnju; s druge, i dalje zanemaruju pogibelj od domaćeg terorizma. Svrgnuti Sadama Huseina može, a i ne mora biti dobra zamisao. No to nipošto nije rješenje za sprječavanje sljedećeg terorističkog napadaja na američkome tlu", piše Michael Lind, američki esejist i komentator izvještajne agencije on line 'The Globalist'.