IT - 14.X. LA STAMPA- ŠIRENJE I IRSKA

ITALIJA LA STAMPA 14. X. 2002. U ujedinjenoj Europi izbija irska bolest "Prije pet dana se dogodio povijesni zaokret u širenju Europske Unije s 15 na 25 članica (iako će službena odluka biti donesena u prosincu, kada se prevladaju posljednji, i ne laki, problemi). Gotovo potpuno ponovno spajanje raznih dijelova Europe, u prošlosti podijeljenih ratovima i ideologijama (nedostaje poglavito Balkan, slijedeća i definitivna etapa, kako je opravdano primijetio Romano Prodi). A za pet dana, u subotu 19., ta perspektiva će moći biti, ako ne opovrgnuta, onda stavljena na raspravu glasovanjem jedne male zemlje, čije je stanovništvo manje od 1 posto onog europskog. Paradoks koji će, nadamo se, ostati, kažimo tako, konceptualan, i neće postati stvarnost. Mala zemlja je Irska koja je izvukla goleme, ključne koristi ulaskom u Europu, no koja je sada u fazi gubljenja zanosa što je dovelo da na općem referendumu kažu ne sporazumu iz Nice, u kojemu su utvrđena neka ključna pravila za proširenu Uniju. Odnosno, 14 zemalja, velikih i malih, kazalo je da, a samo je Irska kazala ne. Kako bi obranila udarac vlada u Dublinu je predvidjela drugi referendum, koji će potvrditi ili opovrći prvi, i sada smo svi suspregnutog daha. Nešto slično dogodilo se prije 10 godina s Danskom, čiji su birači odbili Maastrichtski sporazum. I tamo je referendum ponovljen i prošao je dobro. Nadajmo se istom rezultatu u subotu u Irskoj. A ako bi prošlo loše? To je problem. S tehničke točke gledanja, proučavaju se razna rješenja. Poput onoga, primjerice, da se iz sporazuma iz Nice isključe članci glede širenja i da ih se ubaci u budući sporazum o priključenju novih članica. To i druga rješenja, međutim, imaju nedostatak da ih se može osporiti. Uz rizik odgode širenja, možda kratke, no što bi bilo dovoljno da se ne ispune zacrtani rokovi i doprinese štetnom zastoju s drugim rokovima, institucionalnim i parlamentarnim. I uz rizik da 'gubljenje zanosa' zarazi zemlje kandidate, gdje već nije posve odsutno. No nadajući se da se to neće dogoditi, uslijed razboritog promišljanja irskih građana, ostaje opći politički problem. Zaobići glasovanje neke zemlje, pa i male, ne podudara se s demokracijom. No kakva je to demokracija u kojoj 1 posto birača može blokirati volju ostalih 99 posto? Očito je neki takav problem lakše riješiti na unutarnjoj razini, odnosno unutar struktura pojedine države, a teže kada se radi o demokraciji među državama. Kako iz toga izaći? To je temeljna tema za Konvenciju o budućnosti Europe koja radi u Bruxellesu. Prirodno, nema lakih odgovora. No naći jedan, pa i težak i složen je nužno ako se želi da Europa dobije prepoznatljivo lice i vjerodostojnu politiku u izrazito složenom, dramatičnom svijetu čiji smo dio. Proširenje većinskog glasovanja? Uspostava dvije razine odlučivanja, za one koji žele stvarnu integraciju i za one koji namjeravaju zadržati nepremostivu razinu nacionalne autonomije? To razmatranje nadilazi irski slučaj, i tiče se cijele budućnosti Europske Unije", piše Aldo Rizzo.